Da svi trebamo o ljudima oko sebe više brinuti, ali i znati ih saslušati za portal, poručuje riječki nadbiskup Mate Uzinić. S njim je u katedrali razgovarala naša Maja Brkljača.
Mnoštvo je vjernika istaknulo kako je Božić blagdan koji najviše dira naša srca. Riječ, koja je spomenuta nebrojeno puta, jest mir. Koja je poruka koju danas šaljete svim vjernicima?
Uvijek je to poruka o Bogu kojemu je stalo do čovjeka, a onda i Bogu koji šalje čovjeku poruku kako i on treba biti za čovjeka. To je svakako ove godine na osobit način i poruka mira.
Jesmo li kao društvo previše podlegli konzumerizmu?
Toga je uvijek bilo. Božić je nekako povezan s darivanjem. Naravno da će trgovci iskoristiti tu priliku pa da i oni ovaj iskoriste nešto, dobiju nekakvu korist od toga, a onda i mi sami nekako imamo potrebu darivati tako da zapravo to i jest pomalo konzumeristički. Ali ono i odražava jednu ideju Božića kao blagdana u kojem nam je nešto darovano i pozvani smo darivati.
Puno je onih koji će obilno blagovati, koji će imati viškove, bacati hranu nakon blagdana, ali je puno i onih koji neće imati za jedan pošteni obrok i topao krevet. Treba li danas na takve misliti više nego ikada?
Ako mislite danas, na sam Božić, onda s tim ne bismo ništa promijenili, ali ako mislite na općenito na naše vrijeme da u našem vremenu bismo morali malo više misliti i na takve osobe. Kada bismo samo dobro raspodijelili stvari nitko ne bi bio gladan. Ali je problem što nekima uvijek malo. Mi moramo promijeniti strukture koje su doveli do toga da netko treba tražiti milostinju.
Može li se to promijeniti? Jesmo li na dobrom putu?
Nismo na dobrom putu, ali se to može promijeniti, samo bismo trebali željeti. Ja bih mogao reći da bismo trebali promijeniti sustave koji su doveli do toga, ali sustavi se mijenjaju počinjući od ljudskih srca. Od svake konkretne osobe.
Što biste izdvojili možda kao dva tri ključna problema u našem društvu danas?
Ja sam u prvom redu mislio na rat kao najteži problem našeg vremena. Papa Franjo govori o Trećem svjetskom ratu u dijelovima - pitanje je li već u dijelovima jer je svijet potpuno populariziran i podijeljen. Migracija stanovništva, jedan od velikih problema, osobito našeg hrvatskog društva, je demografski slom i kao narod polako umiremo. Sve nas je manje. Puno nas se iseljava što je znak da nismo ovdje zadovoljni, ali sve se manje rađa pitanje kako možemo opstati? Čujem da imaju nekakve nove mjere demografske, ali ja nikako ne želim priznati da nemamo šanse. Ali ako ništa ne napravimo hitno, nećemo imati šanse - moramo biti realni. Veliki problemi su i unutar naših obitelji koje se sve češće raspadaju. Zatim je tu EU - nekakav nekakav stil života u kojem svatko vidi sebe. Previše smo postali ego isti. Naravno, imamo i mi u crkvi svojih problema.
Jedan ste od onih koji hrabro progovara i o problemima unutar Crkve. Prije svega mislim na pedofiliju. Ima li tu pomaka? Ima li rješenja?
Mislim da smo mi napravili veliki iskorak, ali to je stvar na koju uvijek treba paziti. Ne možete reći - 'ja sam sad stvar doveo do toga da se to više ne može dogoditi'. Uvijek treba raditi na edukaciji i na pravilnom tretiranju takvih pojava, vodeći računa da nam upravo na prvom mjestu uvijek trebaju biti žrtve.
Njih moguća pravda i za žrtve, ali mislim i na počinitelje?
Teško je izliječiti rane koje ostaju na životima takvih osoba i sve ono zlo koje je izazvao takav događaj u životu neke osobe koja je žrtva tako da je teško govoriti o tome da je moguća neka pravda koja može zaliječiti sve rane, ali da se trebamo truditi - trebamo tražiti načine da tim osobama pomognemo da iziđu iz tog pakla zlostavljanja. To trebamo.
Biste li rekli da se ljudi udaljavaju od Crkve i jesu li potrebne reforme, razmišlja li i papa Franjo u tom smjeru?
Možda se odvajamo više od onog tradicionalnog vjerovanja koje je kršćanstvo učinilo masovnom religijom. Naravno da to u suvremenom društvu u kojem vjera više nije nešto što je po sebi uobičajeno i da se smanjuje broj onih koji se deklariraju kao vjernici. Kako sam govorio danas u propovijedi da nam Isus bude dirigent, da on bude i note prema kojima mi sviramo svoj kršćanski život kako bismo mi mogli pjevati s njim novu pjesmu.
