U vukovarskoj Koloni sjećanja svi kao jedan s istom porukom o Vukovaru koji je Hrvatskoj izborio put do neovisnosti. Gradonačelnik Marijan Pavliček za RTL Danas govorio je o sjećanju na žrtve rata, nestalima ali i budućnosti i životu u Vukovaru. 

Iza nas je još jedna tužna obljetnica. Kakav je život ovdje u Vukovaru kada se isprazni grad?

Vukovar živi 365 dana u godini, kao i svi ostali gradovi i mislim da se razvija u dobrom smjeru. Mi smo prošli mjesec imali rekordnu zaposlenost na području grada Vukovara od povratka. Ono što je jako bitno da imamo u najavi dva vrlo ozbiljna investitora, tako da očekujemo još nekih 200 do 300 radnih mjesta u samoj proizvodnji u sljedeće dvije godine. I na nama je kao gradskoj upravi da pokušamo stvoriti kvalitetan život za sve naše sugrađane kroz kapitalne projekte, kao što je proširenje vanjskih bazena, sanacija ovog hotela i za mene izgradnja nadzemne garaže u neposrednoj blizini bolnice. Vjerujem da Grad Vukovar stvarno pruža mogućnost od najmlađih do najstarijih.

Danas je prvi put u koloni bili kao gradonačelnik. S kakvim ste emocijama koračali gradom?

S ponosom s druge strane i s tugom jer se sjećamo što je sve bilo 91. godine, svjesni činjenice da je svaki pedalj ove vukovarske zemlje u kojem smo danas koračali natopljen krvlju hrvatskih branitelja. Ali ono što me raduje da je ova kolona stvarno bila veličanstvena, dostojanstvena i protekla u miru gdje nije bilo politički prepucavanja, gdje je upravo ono što sam i zahtijevao, žrtva Vukovara ostala na prvom mjestu.

S obzirom na to da su se podigle tenzije upravo uoči obljetnice, jeste li i očekivali da će sve proći ovako mirno i dostojanstveno?

Priželjkivao jesam i hvala Bogu da je tako prošlo. Mislim da nikome nije u cilju raditi provokacije, u velikoj većini ljudi i predstavnici srpske zajednice koji također žive u gradu Vukovaru i njihovoj politički predstavnici koji su na moj zahtjev odustali od izložbe fotografija uoči samoga Dana sjećanja su povukli jedan normalan potez kako ne bi došlo do eskalacije sukoba u gradu. Moramo biti svjesni da i nakon 20. studenoga u ovom gradu moramo svi živjeti Hrvati - mi kao većinski narod, sve nacionalne manjine, uključujući naravno i srpsku manjinu.

Pitanje nestalih i dalje je rak rana, koliko to opterećuje život u gradu?

Pa to velikim dijelom opterećuje. Mi i dan danas imamo 328 nestalih samo s područja grada Vukovara. To je jako teško pitanje, rane koje je jako teško zacjeljuju. Problem je u tome što je šutnja u Beogradu i još nas više boli ta šutnja, ja bih rekao tim okolnim mjestima sa srpskim pučanstvom, gdje je dobar dio tih naših branitelja završio i smaknut i da nitko još uvijek ne progovara.

SURADNJE SA SRBIMA NEMA /

Istina u arhivima Srbije: Bez političke volje nema rješenja za nestale u Domovinskom ratu

Što bi Hrvatska tu trebala napraviti konkretno?

Misli da Hrvatska mora inzistirati od Beograda upravo kao punopravna članica Europske unije da nam dostave te arhive gdje su te lokacije. S druge strane treba pozivati, naravno i naše državljane srpske nacionalnosti da, ako imaju neka saznanja, radi svoje savjesti olakšaju dušu, a time pomognu obiteljima kako bi pronašli svoje najmilije.

Emitirali smo nekidan prilog o Mariji Došen koja je u ratu izgubila četvero djece i dvoje unučadi. Zapitali smo se i mi, pa i naši gledatelji, treba li ona dobiti barem ulicu u ovom gradu?

U gradu Vukovaru je 2717 osoba hrvatskih branitelja civila izgubilo je svoj život. Gotovo da nema obitelji koja je nije izgubila nekog od svojih najmilijih. Imamo, recimo, obitelj Vidaković koja je izgubila čak devet članova svoje obitelji. Nažalost, nema dovoljno ulica za sve one koji su dali svoj život za domovinu i mislim da bi jako teško mogli procijeniti čiji sin zaslužuje ulicu, a čiji sin ne zaslužuje ulicu. Imamo zahvaliti franjevcima grada Vukovara gdje je spomenik unutar franjevačkog samostana, gdje su navedene sve žrtve Domovinskog rata i gdje svi imaju jednak tretman.