U Vukovar stižu građani iz svih krajeva koji uoči Dana sjećanja i 33. godišnjice pada Grada, žele odati počast žrtvama i braniteljima. Brojni građani svih generacija u dugom redu za posjet vukovarskom Vodotornju, a na memorijalnom groblju suze i molitve. Na grobovima ubijenih vukovarskih branitelja položene su ruže i upaljene svijeće u znak zahvalnosti za obranu Vukovara i stvaranje samostalne Hrvatske. Reporterka RTL-a Danas Dajana Šošić razgovarala je s Irenom Kačić.
Ubijen vam je suprug, a vaš sin Igor najmlađa je žrtva Ovčare, imao je samo 16 godina.
"To se dogodilo u vukovarskoj bolnici gdje smo završili 19. studenog nakon napuštanja atomskog skloništa jer smo mislili da ćemo tu pronaći sigurnost. Tu smo proveli noć, doktorica Bosanac smjestila nas je među ranjenike, ali ujutro 20. studenog morali smo napustiti i taj prostor. Na izlazu iz bolnice stajao je Šljivančanin koji je odvajao muškarce od žena i djece. Izdvojio je Igora. Obratila sam mu se i rekla da on ima samo 16 godina, međutim on je rekaoda će sve provjeriti. Oni su odvedeni na jednu stranu mi smo čekali svoju sudbinu u krugu bolnice. Autobusi su došli po nas i napustili smo vukovarsku bolnicu."
Kada ste nakon toga čuli prve informacije o njemu?
"Prve informacije smo dobili od jednoga mladića koji je isto bio s njim na Ovčari i koji je bio pušten kao što je i Igor trebao biti. Došao je jedan naš susjed koji je pokazao na Igora i rekao da one ne može biti pušten jer je sin ustaše. Konačnu informaciju smo dobili kada smo dobili poziv za vađenje krvi i na identifikaciju gdje smo ga identificirali."
Uspjeli ste spasiti neke njegove stvari?
"Spasila sam jednog malog delfina kojeg je on napravio u podrumu u kojem smo živjeli i jedan privjesak na kojemu je pisalo Igor. Sve ostalo smo sahranili."
Obišli ste danas bolnicu, hoćete li sutra biti u koloni sjećanja?
"Danas smo tu u bolnici, sutra ću biti u koloni sjećanja koliko budem mogla zbog godina. I 20. studenog ću biti na Ovčari. Već 20 i više godina dolazim sa svojim braniteljima i udovicama."
