Na mjestu gdje se Dunav grli s nebom, kuća je na obali i jedinstvena osoba. Njena priča počinje sjećanjem na oca - o kojem se zbog demencije odlučila brinuti u Šarengradu.
"Kiša je padala i neki ljudi su prolazili biciklima i tata je rekao idi, idi im reci da mogu spavati kod nas i meni je to bio prvo šok", priča Dinka Juričić iz Šarengrada.
No, uslijedio je ugodan susret s dobrim ljudima, a potom i mnogi drugi.
"Zapravo sam shvatila da su to divni ljudi, prvo prekrasne priče čuješ, s njima putuješ po svijetu jer nastavimo taj kontakt preko mreža društvenih, a ovaj drugo ja sam se počela osjećati dobro", dodaje.
Dobro se dobrim vraća, kaže Dinka, a susreti dobrih ljudi sve nas obogaćuju pa se zato odlučila i dalje nuditi druženje i besplatan smještaj:
"Novac je precijenjen, puno je vrijednije ono, ona emocija koja struji, ona dobrota koja iz ljudi izlazi i ta silna želja u ljudima da ispričaju svoje priče, da čuju svoju priču jer sa svim tim pričama idu dalje tako, baš me obogatilo"
A i susret s Dinkom obogaćuje.
"Od tog trenutka kad smo upoznali Dinku nama, nama svaki dalji dan nam se pretvorio u jednu bajku, kao da nam je otvorila neka čarobna vrata kroz koja smo mi prošli i uronili u neki, za ove naše uslove, nevjerojatan svijet", govori Dragan Sandić iz Kovačnice u Srbiji.
Sa suprugom moreplovcem ima djecu i unučad, cijeli život je radila i stvarala, a sada kaže ništa ne mora – radi samo ono što osjeća da je dobro.
"Ja još malo pa ću imati 70 godina i kad dođete u moje godine onda naučite da je svako jutro – vau još sam živa, još nisam dementna, još hodam, još se gibam, još sam normalna. I to je svako jutro dar. Nikad ne završim dan, a da nisam ono što sam taj dan htjela zagrliti – da nisam to zagrlila", govori Dinka.
Ako vas je dotaknula ova priča i ova osoba, javite joj se - zagrlite pozitivnu energije i male stvari koje život znače - mjesto vas čeka.
