Hrvatska s nestrpljenjem čeka dodjelu Oskara, jer se ove godine natječe i naš kratki film 'Čovjek koji nije mogao šutjeti'. RTL Danas je bio i uživo u Los Angelesu i razgovarao s Goranom Bogdanom.
Koliko ste sretni i uzbuđeni idete na Oscare?
Jako, još nismo do kraja ni svjesni, malo nas pere jet-lag. Tako da se sve nekako pobrkao. Ali, evo, spremni smo. Ono što je do nas, to ćemo učiniti, a sve ostalo je sada do publike.
Rekli ste da vam se ostvario dječački san. Sama nominacija je stvarno povijesni uspjeh i za hrvatski film i za hrvatsku kinematografiju, ali zlatni kipić bio bi šlag na tortu svega toga.
Da ne ureknemo, već je sve ovo sada dobro. Naravno, to je dječački san. Svi počeci su nekako vezani za Oscara i gledali smo te dodjele kao mali, tako da sada biti na dodjeli je velika stvar. Što god bilo.
Odijelo je spremno, svi ste spremni, koliko ste sretni i uzbuđeni da je film postigao ovako veliki uspjeh i da ćete sutra s prijateljima i kolegama prošetati crvenim tepihom ovdje u Los Angelesu?
Odijelo je spremno, a mi smo se pripremili. Sada idemo minutu po minutu, pa što se dogodi, vidjet ćemo.
Još nedostaje Nebojša Slijepčević. On je u Parizu, za nekoliko sati saznat ćemo je li film dobio nagradu César. Koliko ste uzbuđeni zbog toga?
Pa mislim da je to neki 'zlatni slam', kako se kaže. Već za pola sata počinje dodjela u Parizu. Bilo bi lijepo da se prije Oscara još pridruži taj kipić. Ali, vidjet ćemo, stvarno. Super je sve ovako, samo opušteno.
Simpatično mi je bilo kada ste rekli da ste došli s prijateljima i kolegama - svojevrsna ekskurzija, maturalac. Jedno lijepo iskustvo i biti ovdje u Los Angelesu. Znam da vam nije prvi put. Nadam se ni posljednji. Što vas impresionira u ovom gradu?
To je centar filmske industrije. Sve je nekako kao iz filma. Svaka ulica podsjeća na filmove koje smo gledali. Lijepo je da smo svi zajedno tu, u kući. A zezamo se dok ne počne sve.
Veselite li se nečim posebnim? Na dodjeli, možda vidjeti nekoga ili doživjeti nešto posebno?
Pa nisam ni razmišljao o tome, već samo to što smo tamo uzbuđenje za sebe. Sad iskreno, ne znam ni tko će sve biti. Ne možemo od tog uzbuđenja ni razmišljati o svemu što će se događati.
Za kraj moram pitati, primi smo tužnu vijest. Sin Tome Buzova, po kojem je rađen film "Čovjek koji nije mogao šutjeti", iznenada je preminuo. Kako ste to primili, zateklo vas je?
Pa, prije nekoliko sati smo čuli i to je bilo… Na žalost, dogodilo se na godišnjicu same tragedije. Želim izraziti sućut obitelji. Tužno je. Bilo bi lijepo da u spomen na Tomu i njega, još dođe i kipić.
