Što u Maksimiru visi, to i pada. Što je palo, to je tu i ostalo. Na svakom je ulazu ploča s upozorenjem, a od nevremena je prošlo gotovo godinu dana.
"To nije normalno. To kad pogledate oni su očistili samo prolazei, ali drveća su ostala. Čim malo zapuše, ja s pesekom u šumu ne idem. Čim malo puše vjetrić jer bojim se da nešto ne padne odozgora", kaže Zlatko Adanić iz Zagreba.
Od 920 stabala koliko je uništilo nevrijeme više od 750 još nije izvučeno. Nije riječ o održanju bioraznolikosti jer se za to ostavljaju dva- tri panja po hektaru. Ipak, neke su grane ostavljene kao sunčališta za kornjače i sivlje čaplje. Južni dio parka koji je u vlasništvu grada, saniran je i siguran. Ostatak stabala trune i propada. Njime su se zimus mogle ugrijati mnoge obitelji.
"Ovaj sjeverni dio parka Maksimir je vlasništvo Agronomskog i Šumarskog fakulteta i sad se trenutno vrše pregovori i trebalo bi se jako brzo trebao potpisati sporazum između naše Javne ustanove i fakulteta i da se izvrši sanacija. Zapela je procedura i pregovaranja o tome jer se radi o drvnoj masi. Mi ne možemo dati nalog da se ta drva masa, jer nije naše vlasništvo, da se izveze i da se proda bez suglasnosti šumarskog fakulteta", pojasnio je Saša Banić, stručni voditelj ustanove Priroda Grada Zagreba.
S fakulteta poručuju da je sporazum potpisan još davne 2009. godine.
"Na temelju već sklopljenog Sporazuma i Ugovora čišćenje i održavanje sjevernog dijela Parka Maksimir predstavlja obvezu Javne ustanove Maksimir, a financiranje istog obvezu Grada Zagreba", priopćili su s Fakulteta.
Čini se, smatraju, da sporazum nije potreban i pozivaju da se za sva pitanja obratimo Javnoj ustanovi Maksimir. Ali sigurnost u gradskim parkovima ne samo da je potrebna nego ne bi smjela doći u pitanje.
