Dio vjernika noćas nije spavao. Pješice su tradicionalno krenuli put marijanskih svetišta. Sa zahvalama i zavjetima satima su hodali mladi i stari, a s njima i naša ekipa.
Korak po korak put marijanskog svetišta. Kada od dugog puta i obuća postane tijesna, do cilja se može i bez cipela. Anica Frčko Smiljanić (74) iz Zagreba kaže da joj nije teško: "Nešto me vuče, Duh Sveti me gura naprijed samo, bez obzira na to koliko imam godina, dok me noge nose. Jako puno mi znači, gotovo sve, sad ću se rasplakati od sreće."
Teško nije bilo ni Damiru Žalcu do Marije Bistrice potegnuti pješke - čak iz Nove Gradiške. Rekao nam je da je krenuo u nedjelju ujutro. "Četiri malo jača dana. Nije prvi put da idem. Jednostavno mi je tako došlo, nešto u meni", kaže Damir. Neki taj poseban razlog ni ne kriju. "Sina nam je auto udario i onda dolazimo svake godine, inače smo išli tu i tamo. Sin je dobro, hvala Bogu, sve je u redu i zato i dolazimo", prepričava Sanja Maljak iz Kašine.
Ni besana noć nije ih spriječila da se poklone i pomole Majci Božjoj. Martin Medo iz Zagreba kaže da je krenuo u 23 sata iz Dubrave. Navodi da mu nije teško: "Idem s veseljem i radošću." "Ne znam opisati osjećaj, jednostavno vjera", kaže njegova sugrađanka Ivka Sever. "Čak mislim da bismo trebali više od ovoga raditi kao vjernici i kršćani, čisto radi poniznosti i da jednostavno ojačamo duh", govori Josip Arači iz Zagreba.
Duh, ali i tijelo. Daleki put izdržali su i oni najmlađi. Jer svatko od njih ima na čemu zahvaliti. "Na tome što sam uopće mogla doći do tuda s tim da idem danas još popodne i raditi", kaže Ivka Sever iz Zagreba. Durđića Lipovčić zahvalit će na zdravlju: "Prvenstveno moje djece, sebe i blagoslov koji mi je dat."
"Ja je molim za mir u svijetu, kao neka missica, ali stvarno to mislim. I za zdravlje, normalno", govori Martin Medo. S njim se slaže i Marijan Maljak iz Kašine: "Samo neka bude zdravlja, a ostalo si budemo sami složili."
Za sve ono što je uistinu važno, molili su na prvim misama čim su stigli u svetište.
