Lice koje je prema pronađenim kostima rekonstruirao prof. Francesco Mallegni, paleontolog, izrazito nalikuju licu na freski u Padovi za koju se općenito smatra da je umjetnikov autoportret. Osim toga, kosti pokazuju da je pokojnik duga razdoblja provodio stojeći i gledajući prema gore, onako kako to rade slikari freski.
Kostur je očito pripadao izobličenom čovjeku gotovo patuljasta rasta, a zapisi suvremenika kazuju da je Giotto bio zastrašujuće ružne vanjštine te da je strahovito šepao. Zubi pak pokazuju da je pokojnik jeo kvalitetnu hranu, što je dokaz da je bio imućan.
Pronađene nedaleko od posmrtnih ostataka arhitekta Brunelleschija koji je projektirao crkvu, kosti sadrže visoke koncentracije mangana, željeza, aluminija i cinka. Oksidi tih metala rabili su se u pigmentima boja, što dokazuje da je pokojnik bio slikar.
Kostur je pronađen prekriven novčićima, u grobu označenom bijelom ciglom, ali dugo je bila misterija kome pripada. Potragu za Giottovim tijelom na krivi je trag, naime, bio naveo Vasari: 200 godina poslije Giottove smrti 1337. on je u "Životima umjetnika" zapisao da je umjetnikov grob označen bijelom opekom, ali nije uzeo u obzir da se crkva, tad još Santa Reparata, u to doba rekonstruirala pa se i ulaz u grob selio.
