Vožnja cestom kroz predgrađe Mazari Sharif djeluje bezazleno. No, raniji napadi na međunarodne snage ipak govore - opreza nikad dovoljno.
Iz sigurnosnih razloga, kad god se izlazi iz kampa, kad god se vozi kroz neosigurano područje, vojska se vozi u oklopnim vozilima koja su blindirana i otporna na većinu oružja koja koriste njihovi protivnici.
Strojničar s prstom na okidaču budno prati svaki pokret u okolini. A bliski susreti s lokalnim stanovništvom događaju se stalno.
Izišli smo iz vozila samo na jednom mjestu izvan baze. Samim time nalazimo se na prilično nesigurnom mjestu, ali taktika hrvatske vojske je da se približi lokalnom stanovništvu. Tako je jedan od hrvatskih vojnika ljudima donio vodu.
"Mi imamo svoje procedure, ali prije svega smo pristojni prema tim ljudima. Ako imamo vode, nešto slatko, počastimo ih, to je prije svega znači ljudskost", kaže strojničar pozornik Hrvoje Luketić.
Iako hrvatski vojnici u Afganistanu nisu doživjeli incidente, s novinarima u vozilu ne žele ništa riskirati.
Našli smo se na jednom brdašcu nedaleko od grada Mazari Sharifa, četvrtog po veličini u Afganistanu, i to je jedino mjesto s kojeg grad možemo vidjeti, nekoliko smo kilometara udaljeni od baze i na ovakvim se mjestima ne smijemo dugo zadržavati.
Nakon 45 minuta uzbudljive vožnje, stižemo u kamp. Nedugo kasnije, helikopterom se spustila i vrhovna zapovjednica.
Ovdje u Mazari Sharifu, kao i u većini Afganistana, traje tzv. proljetna ofenziva talibana tijekom koje su njihovi napadi nešto češći. Kada uskoro počne Ramazan, ti će napadi jenjati, ali to nipošto ne znači da će ovoj zemlji konačno doći mir.
Hrvatski vojnici zato ostaju tu kako bi pomogli Afganistancima da zemlju napokon izvedu iz kaosa.
