Što mislite o mogućnosti distribuiranja klasične glazbe na internetu?
Internet je za mene u prvom redu sinonim poboljšane i preciznije komunikacije. Kao što je engleski jezik postao današnji esperanto, kao što je muzika univerzalni jezik tako je i internet ukinuo sve barijere. Tehnika je ovoga puta u službi umjetnosti jer, kao što znamo, i tehnika i umjetnost su uvijek ispred svog vremena te nadasve slobodne. U novom mediju sviđa mi se prvenstveno dvosmjerna komunikacija, a to znači da svaki ljubitelj glazbe može doći do onih informacija koje njega zanimaju, a ne samo onih serviranih. Na taj način internet omogućava bolje razumijevanje klasične glazbe, užitak te svojevrsni eksperiment.
Budući da nakon ovog razgovora žurite na Akademiju na kojoj držite diplomske ispite iz violine ispričajte nam kako izgleda taj ispit?
U pravilu studenti biraju muzičku literaturu od baroka do klasike 20. stoljeća, kako inozemnih tako i domaćih autora. Na drugom dijelu ispita student mora odsvirati zadani Mozartov violinski koncert i jedan koji se svira na svjetskim natjecanjima. Mi na Akademiji imamo strašne probleme glede prostora, jer još nemamo vlastitu zgradu i paralelno smo podstanari u nekoliko zgrada s posve neadekvatnim uvjetima. No entuzijazam postoji. Naši kriteriji su dosta visoki tako da vam slobodno mogu reći da je kod nas teže položiti ispit negoli na bečkom konzervatoriju. Budući da je glazba univerzalan jezik naši studenti nakon završene zagrebačke Akademije mogu slobodno konkurirati u cijelom svijetu.
Kako biste usporedili sistem rada zagrebačke Akademije sa svjetskim visokim školama?
Kako sam 1984. godine radio kao asistent na britanskim visokim školama mogu vam reći da velika razlika ne postoji. Ona je možda prisutna jedino u osnovnim školama koje su ključne za daljnji razvitak. Dok je recimo ruska, i to posebno čuvena moskovska škola, mnogo stroža, usmjerena na niz natjecanja preko kojih se dolazi do posebnog obrazovanja dotle u Velikoj Britaniji postoji malo drugačiji sistem. Kao i u sportu i u glazbi se od učenika traži jako mnogo da bi se kasnije stvorila malena grupa ljudi koja će se dalje usavršavati. Na visokoj školi razlike se gotovo ukidaju, budući da se sa svakim muzičarom radi individualno. Razlika je jedino ako netko ima puno novaca pa si može priuštiti mentora koji odgovara njegovom senzibilitetu i koji će na pravi način usmjeriti njegov razvoj. Danas se programi, jednako kao u sportu, žele uskladiti i dovesti pod jedan zajednički nazivnik. Na svim svjetskim audicijama vladaju isti kriteriji.
Što mislite o suvremenoj estradnoj glazbi?
Prije šest godina kad sam živio u Londonu imali smo istog menadžera koji je zastupa nas i neke estradne zvijezde među kojima je bila i rock grupa Queen. Družeći se s Fredom Merqurijem shvatio sam da je on izuzetni profesionalac i dobar umjetnik te da u svim vrstama glazbe postoji dobra i loša glazba. Razlika je jedino u namjeri. Estradnjaci su koncentrirani na jednu pjesmu koja će postati hit i potaknuti slušatelja na jedan određeni osjećaj, misao. Jazz muzičari su koncentrirani na međusobnu komunikaciju za vrijeme koncerta dok je klasika okrenuta univerzalnim pitanjima. Primjerice Bach ? vertikali koja vodi prema božanskom, svemirskom , Mozart konstantnoj lakoći, lepršavosti i čovječnom. No zanimljivo mi je da i tu ima svojevrsnog miješanja. Primjerice Tri tenora koji uzimaju elementne estrade ili pak Pink Floyd koji poseže za klasikom.
Koji su vam autori posebno dragi?
Čitav niz skladatelja, teško mi je nekoga izdvojiti. Ponekad mi je bitno da mi se svidi samo namjera, da je djelo iskreno, iz duše, bez obzira na tehničke kvalitete. No, ako moram, izdvojit ću tri univerzalna autora, a to su Bach, Mozart i Beethoven.
Zašto oni? Možda zato što ih ja razumijem, što s njihovim djelima mogu uspostaviti dobru komunikaciju.
Iz kojih zemalja u kojima ste do sada nastupali bilježite najdraže uspomene?
Publika je izvrsna i tamo gdje to ne biste očekivali, a ona je ipak po mom mišljenju najvažnija. Italija, Francuska, Engleska su izvrsne zemlje, sa sjajnom organizacijom. No, u zadnje vrijeme me oduševila Kina koja se tek u zadnjih 20 godina otvorila za velike klasične koncerte.
Što planirate u skoroj budućnosti?
Dogodine novi ciklus od šest koncerata u Mimari na kojima će nastupiti Zagrebački kvartet i gosti, u studenom gostovanja u Izraelu, Italiji, a kao solist sa Zagrebačkom filharmonijom u Meksiku.
