Nakon što smo nedavno pisali o slučaju izgradnje hotela u staroj jezgri Crikvenice koji dramatično strši i mijenja vizuru grada, mnogi su se pitali kako je moguće da su arhitekti pristali izraditi ovakav projekt. A to je samo jedan od sličnih primjera gradnje na hrvatskoj obali.
O slučaju Crikvenica, o hotelu View na Braču, kako dolazi do takvih gradnji i zašto arhitekti uopće projektiraju takve "nemani", ali i o uzrocima problema, o GUP-u u Zagrebu, te o stanju u obnovi na potresom porušenim područjima i odnosu države, odnosno, nadležnog ministarstva prema struci razgovarali smo s Rajkom Bunjevac, arhitekticom i predsjednicom Hrvatske komore arhitekata.
NET.HR: Pisala sam nedavno o slučaju butik hotela usred stare jezgre grada Crikvenice: investitor je surađivao s nekoliko projektanata-arhitekata, a posljednji projekt zbog njegove veličine nisu odobrili lokalni konzervatori, no gradi se – jer je nadležno ministarstvo uvažilo žalbu investitora. Nakon objave fotografija s mjesta događaja, mnogi su se pitali: kako je moguće da su arhitekti pristali izraditi ovakav projekt. Ne zbog estetike same građevine, nego zbog činjenice da projekt izgleda kao da ne pripada u taj ambijent. Kako vi kao predsjednica Komore arhitekata komentirate spremnost arhitekata da sudjeluju u takvim projektima?
BUNJEVAC: Mi arhitekti smo tu da kreiramo prostor. Tako su nas i učili, da se prema prostoru odnosimo obazrivo, da moramo sva svoja kreativna znanja usmjeriti prema tome da odgovorno ostavljamo trag – da to što radimo vrijedi i za 50, 100 godina. Neki su u tome uspješniji i odgovorniji, neki su manje uspješni. Osobno, nisam vidjela projekt o kojem razgovaramo niti bih ga željela komentirati. Ovaj crikvenički slučaj je samo jedan od slučajeva koji je iskrsnuo u trenutku kada je počela gradnja. Sada kada je vidljiv govori se o tome kako izgleda, je li to primjereno ili ne, ali sve je počelo mnogo prije – i o svemu se trebalo govoriti mnogo ranije. Ono što je sigurno da najveći dio problema proizlazi iz prostornih planova, koji su korijen problema. Oni su vrlo često izraz političkih odluka i raznih dogovaranja na lokalnoj razini, što onda često ima loš utjecaj na prostor i čini ovakve intervencije o kojima sada govorimo mogućima.
Hrvatska ima strategiju prostornog razvoja, koja je izvrsno napisana, ali tu je onda i 565 jedinica lokalne uprave i samouprave koje onda odlučuju o tom prostoru dalje. I tu nastaju problemi. Dolaze investitori koji su uvijek gladni kvadrata ili žele zauzeti što više i iskoristiti što više, što se sa stanovišta interesa investitora može razumjeti iako ne znači da je to i ispravno. Tu je i lokalna politika koja često ima neke svoje interese i kreću izmjene prostornog plana koje su više sklone ovom ili onom interesu, a najmanje javnom interesu. Arhitekt se zapravo nađe u tom tjesnacu između investitora i lokalne politike i nastoji napraviti najviše što mu zakon dopušta. I nemojte se zavaravati, ako jedan arhitekt odbije izgraditi N etaža, naći će se drugi. Ili treći. Investitor će uvijek naći arhitekta koji će ispuniti ono što je on zamislio, ako neće naći domaćeg, sada može slobodno angažirati stranog arhitekta. Ukratko, faza projektiranja je već daleko prekasno. Trebalo je reagirati mnogo ranije.
Novi hotel u Crikvenici: Rajka Bunjevac smatra da se ovakvi slučajevi moraju prevenirati još u fazi pripreme izmjena prostornog plana - javnosti treba jasno prezentirati kakve "kvrge" mogu izrasti
NET.HR: U ovom slučaju imamo i situaciju da su lokalni konzervatori odbili projekt, pa je onda na višoj instanci prošla žalba, a saznali smo da je upravo u to vrijeme lokalna zajednica išla mijenjati prostorni plan – u korist takvog projekta. Dakle, imamo situaciju u kojoj želja investitora nije prošla glatko, bilo je otpora struke, morao se mijenjati prostorni plan… Je li to situacija koja bi arhitektima trebala zvoniti na alarm? Konzultiraju li se možda arhitekti u takvim ili sličnim situacijama s Komorom? Bi li to trebali činiti? Ili se sve što je legalno automatski smatra prihvatljivim Komori?
BUNJEVAC: Sa zakonskog stanovišta – to nije dvojbena situacija. Ali mogu samo još jednom ponoviti – pritisak na prostorne planove je ogroman i vrlo često produkt različitih investicijsko-koalicijsko-političkih dogovora. Osobno mislim da bi se na nacionalnoj razini morao kvalitetnije definirati način provedbe nacionalne strategije odnosa prema prostoru, kroz zakonodavni okvir a posebice zakon o prostornom uređenju, jasno definirati obveze i procedure koje osiguravaju provedbu strateških dokumenata, značajnije mijenjati sadašnju praksu i postrožiti kazne za sve prekršitelje. Plašim se da će ovakav odnos prema prostoru trajno unakaziti dijelove naše zemlje, te je učiniti neatraktivnom ne samo za strance, nego za naše, domaće ljude što je puno gore za budućnost zemlje.
NET.HR: Ali upravo pitam o tome: ako je legalno jer se kojekakvim izmjenama i žalbama učinilo legalnim, nije li ipak sa strane arhitektonske struke trebalo prekinuti taj niz?
BUNJEVAC: Izmjenama Zakona iz 2013. godine su ukinuta povjerenstva za ocjenu arhitektonske uspješnosti koja su morali imati veći gradovi, a mogli su ih formirati i manji gradovi. Ta tijela su bila savjetodavna, ali su mogla komentirati projekte koji su dolazili za građevinsku dozvolu. Mi kao Komora nemamo mehanizam prema kojem bismo mogli upozoravati, mi ne možemo reći nekom arhitektu – bila bi ti bolja kuća da je niža dva kata – ali možemo educirati. Možemo nekome tko je napravio nešto dobro dati nagradu, ali ne možemo učiniti puno s neprimjerenim slučajevima arhitekture.
NET.HR: A što je s Etičkim kodeksom? Komora arhitekata ima Etički strukovni kodeks u kojem je već u temeljnim načelima zacrtana odgovornost za "očuvanje ljudske sigurnosti i zdravlja, zaštitu prirodne i kulturne baštine, zaštitu krajobraza, unapređenje okoliša i blagostanja društva, povećanje kvalitete života" itd. Zar ovi slučajevi ne bi trebali biti zahvaćeni Etičkim kodeksom?
BUNJEVAC: Kodeks strukovne etike traži od nas da radimo stručno, po vlastitoj savjesti i prema zakonu. Ako je netko radio na taj način, Kodeks mu ne može ništa. Ali tu je taj triki moment, arhitektura je kreativna, umjetnička djelatnost pa ocjena arhitektonske kvalitete nije jednostavna. Ocjena arhitektonske vrsnoće mora zahvatiti pitanje primjerenosti arhitekture u širem prostornom kontekstu. Neka kuća može biti u skladu sa svim zakonima, i kvalitetno i kreativno osmišljena, ali može se postaviti pitanje je li donijela ili oduzela kvalitetu širem prostoru. Pogrešno je fokusirati se na samu kuću, treba se vratiti korak unatrag i pitati se: zašto se dozvolila takva izgrađenost, čiji su bili interesi u pitanju i zašto su morali pokleknuti i konzervatori i svi koji su morali donijeti dozvole. Mi smo se kao Komora zalagali, a i dalje stojimo pri tome, da se uvede obaveza širokih javnih rasprava prije početka izrade izmjena i dopuna prostornog plana, kako bi svima bilo jasno što se tim izmjenama planira učiniti, da se jasno kaže – ove izmjene znače da će se u tom prvom redu do mora moći izgraditi još nekoliko katova uvis, pa neka se onda raspravi žele li se takve "kvrge" u prostoru i je li to baš ono što će donijeti nešto dobro ili ipak ne.
NET.HR: Ali vaš prijedlog nije prošao?
BUNJEVAC: Nije. I sada se događa da se provedu izmjene ili dopune prostornog plana, da široka javnost to niti ne percipira, nego tek kada naraste neka "kvrga". A onda je prekasno.
NET.HR: Vratimo se još trenutak na Etički kodeks struke. Imate li povjerenstvo kojem se podnose prijave?
BUNJEVAC: Kao i svaka druga Komora, kako u našoj zemlji, tako i u drugim zemljama u kojima postoje komore arhitekata, postoje i Kodeks strukovne etike, kao i tijela čiji je rad propisan Statutom i drugim aktima o radu. Imamo tužiteljstvo, stegovni sud, viši stegovni sud…U Hrvatskoj imamo preko 3000 arhitekata od kojih ogromna većina svoj posao radi vrlo profesionalno, savjesno i u skladu s normama iz našeg Kodeksa. Prijave naših kolega Stegovnom sudu, u odnosu na naš ukupan broj, su ipak iznimka. Sankcije su različitog intenziteta, od upozorenja pa do oduzimanja licence.
NET.HR: Koliko je bilo prijava tijekom prošle godine?
BUNJEVAC: Poprilično.
NET.HR: Koji se problemi najčešće pojavljuju?
BUNJEVAC: Najčešće su prijave zbog kršenja autorskih prava ili sumnje da projekt nije dovoljno kvalitetan. Prijavljuju nadležna tijela, investitori ili susjedi.
NET.HR: A je li bilo prijava za ove slučajeve kakvih ima sve više u priobalju, za ovo što ja kažem da je "šaka u oko" u vizuri nekog primorskog grada?
BUNJEVAC: Ne, takvih prijava, koliko ja znam, nije bilo.
NET.HR: Znači li to da arhitektonska struka amnestira sve arhitekte od odgovornosti za to kako su kreirali u nekom prostoru? Da nitko neće reći "ne", dosta ovakvim lošim projektima?
BUNJEVAC: Zaista mislim da problem nije u pojedincu, nego u sustavu. I problem se mora riješiti sustavno tako da javni interes bude mnogo prije ugrađen u sustav, da ga ne može narušiti jedan pojedinac.
NET.HR: Biste li vi kao arhitektica, kao predsjednica Komore voljeli da ima više arhitekata koji kažu odlučno "ne" zahtjevima investitora da se izgradi do krajnjih granica? Da bude više onih koji bi prekinuli lanac u kojem uvijek netko kaže "da"?
BUNJEVAC: O, itekako. Jako me to zabrinjava. Činjenica je da arhitektonska struka nikada nije tako loše stajala u društvu kao sada. Mi bismo trebali biti intelektualci koji bi trebali nositi društvo naprijed. A nama se, kao i cjelokupnom društvu, nameće kapital kao jedini smjerokaz. U Hrvatskoj se i kroz ekonomiju ali i društveno, investitor nameće kao onaj koji je uvijek u pravu. Imamo, na žalost, taj problem sluganskog odnosa prema investitorima. Ne, investitor nije uvijek u pravu i trebalo bi odgovornije pristupati svakoj pojedinačnoj investiciji, pitati se o tome kako utječe na javni interes, na život svih građana. Kao narod imamo neizmjernu sreću da živimo u dijelu ovoga planeta u kojemu se sjajno sjedinjavaju prirodni ambijent i kultura građenja kroz stoljeća, u kojemu su svoje tragove ostavile različite kulture. Zadaća svih nas je, a posebice prostornih planera i arhitekata, da pazimo na taj sklad prostora i baštine.
O arhitekturi hotela View na Braču Bunjevac kaže: "Samo da je dvije uvale dalje – tamo gdje nema povijesne jezgre ribarskog mjesta, Postire."
NET.HR: Je li se u Komori razmatrao slučaj hotela View u Postiri na Braču? Radi se o projektu koji je svojom monumentalnošću dosta uzburkao javnost, a arhitekt Hrvoje Marinović je na kritiku javnosti da hotel izgleda neprimjereno za prostor malog bračkog mjesta odgovorio upravo tako slično kao što i vi kažete; da je bolje da je projektirao on nego da je došao sa strane netko tko nema senzibiliteta za taj prostor jer bi investitor svakako inzistirao na takvoj veličini, a prostorni plan lokalne zajednice je naravno dopuštao takvu golemu izgradnju.
BUNJEVAC: Nije Komora mjesto da se raspravlja o pojedinačnim projektima. Ali kao struka možemo diskutirati. U ovom slučaju ću odgovoriti kao arhitektica, kao osoba koja promatra prostor i svojim radom nastoji očuvati ravnotežu intervencija u prostor i ambijenta u kojemu se ta intervencija dešava. I kod hotela View mogu reći da ta arhitektura ne bi bila loša, samo da je dvije uvale dalje – tamo gdje nema povijesne jezgre ribarskog mjesta, Postire. Ne govorim o kvaliteti kuće, nego o prostoru u kojem se našla. Ali opet, radi se o prostornom planu koji je to dopustio. Činjenica je da je tu bio prostor napuštene tvornice, da ni nekada tu nije bila vizura bog zna kakva. Legitimno je da se tu razmatra izgradnja nekog turističkog objekta, ali pitanje je da li je trebala biti dozvoljena takva katnost i izgrađenost parcele. Opet smo došli do tog problema, arhitekture u kontekstu.
NET.HR: Na jadranskoj obali svako malo netko zabilježi neku građevinu koja izgleda kao "šaka u oko". Naravno, problem je da je prostorno kreiranje prepušteno lokalnim zajednicama, da su mnogi lokalni čelnici odlučili dopustiti da se gusto naguraju turistički objekti, da idu nebu pod oblake, i da ih često ne zanima širi kontekst ili ostavština za buduće generacije. Kakav je vaš stav: bi li se tim problemom trebalo pozabaviti i na nacionalnoj razini? Postaviti neke standarde u okviru turističke strategije ili slično?
BUNJEVAC: Nacionalna razvojna strategija koja je donesena prošle godine je čak uključila arhitektonsku struku, posebice Arhitektonske politike kao dokument provedbe NRS-a. Teoretski, mi jesmo uključeni. Postoji i strategija prostornog razvoja. Postoje i Arhitektonske politike kojima je sada istekao rok, pa treba donijeti nove. Ali izgleda da mi imamo kao društvo problem s provedbom strategija. U disciplini donošenja strategija mi smo odlikaši, ali u provedbi na državnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini – samo se redaju problemi. Mi smo, kao komora, uvijek spremni uključiti se u izradu nove zakonske regulative, kako bi se provedba strateških dokumenata unaprijedila, ali tu nas se ne pita, a ako nas se i pita, rijetko kada nas se posluša. Uvijek se smatra da arhitekti nešto kompliciraju, filozofiraju, a mnogi bi lokalno htjeli krenuti prečicom i ne žele čuti stručno mišljenje. A prostorom se ne bi smjelo upravljati "prečicom". Ni jedan ekonomist ne može opravdati ovoliko građenje dodatnih apartmana koji su u funkciji nekoliko mjeseci u godini, a onda zjape prazni. To nije samo pitanje uloženog novca, nego i materijala, utjecaja na okoliš…Vrijeme je da se sagleda šira slika jer se obala, na žalost, velikim dijelom devastira – umjesto da se odgovorno gradi.
NET.HR: Ministarstvo turizma priprema Strategiju održivog turizma do 2030. godine. Jeste li tu kao Komora uključeni?
BUNJEVAC: Ne.
NET.HR: Radila sam temu o planiranoj gradnji u bloku 124 u Donjem gradu, u Zagrebu. Stanari se protive gradnji višekatnice privatnog investitora koji je kupio zemljište unutar bloka u kojem je nekoć arhitekt planirao park. Je li moralno, etički prihvatljivo, kada arhitekti danas odluče potpuno negirati originalni koncept arhitekte koji je projektirao blok s parkom? U ovom slučaju imamo i potencijalni problem pristupu dnevnoj svjetlosti, zelenilu itd. Je li prihvatljivo da arhitekt oblikuje projekt – legalan – ali po svemu sudeći problematičan u odnosu na stav struke o suvremenom, održivom životu?
BUNJEVAC: Opet smo došlo do razine prostornog planiranja. GUP je plan koji uređuje grad kao cjelinu. Generalnim urbanističkim planovima ne mogu se dovoljno kvalitetno rješavati pojedinačni prostorni zahvati. Za to nam trebaju planovi nižeg reda, kojima se detaljnije planiraju uže zone obuhvata, poput gradskih četvrti, a oni se u pravilu ne donose za već izgrađena područja. A ovdje imamo takav slučaj. To je mana koje smo svjesni još od Zakona iz 2013. GUP u Zagrebu je toliko zastario i toliko puta mijenjan da se tu otvara iznimno mnogo problema. Unutar GUP-a nema alata po kojem bi se moglo definirati kako raditi u blokovima. Osim toga, svaki gradski blok je drugačiji, zato nam je važno odrediti u kojim blokovima se može i kako graditi, a u kojim blokovima ne.
Zagreb bi se trebao razvijati na način da se utvrdi koje su zone pogodne za izgradnju, a koje nisu, koji su to javni sadržaji koji gradu nedostaju, i koji je gradski interes da se u nekoj zoni nešto izgradi. Ovako se događa da neki investitor otkupi neku parcelu i ide se u gradnju, a da se uopće nije sagledao javni, širi interes. Sigurno se negdje gdje su već izgrađeni trećerazredni pomoćni objekti može graditi, ali ta gradnja mora biti primjerena prostoru i ljudima. Presedan je već napravljen sa Cvjetnim, sjećamo se kako je javnost reagirala – ali sve uzalud – Centar Cvjetno je sagrađen jer je to ovakav GUP dopuštao. Zato je iznimno važno da se taj problem riješi što prije. Zagreb treba novi, suvremeni GUP, primjeren gradu 21. stoljeća.
O bloku 124 u Donjem gradu: Brzim izmjenama i dopunama postojećeg GUP-a bi se možda moglo riješiti neki manji gorući problemi ili ograničiti, po prostor, potencijalno opasne izgradnje
NET.HR: Vidite li vi neki mehanizam da se slučaj bloka 124 riješi dok se ne donese novi GUP? Ili neke druge slične kontroverzne gradnje?
BUNJEVAC: Novi zagrebački GUP je velika i važna tema. To je dokument koji je Zagrebu jako potreban i to dosta hitno. Svjesni smo dva procesa: da se u prostoru radi dosta neobičnih intervencija, ali i da za izradu novog GUP-a treba određeno vrijeme. Brzim izmjenama i dopunama postojećeg GUP-a bi se možda moglo riješiti neki manji gorući problemi ili ograničiti, po prostor, potencijalno opasne izgradnje, a onda donijeti novi GUP koji će grad i štititi i razvijati. Mi kao struka dajemo se na raspolaganje gradskoj vlasti da se proces ubrza i kvalitetno uredi kako bismo dobili ovaj važan dokument kojim se uređuje odnos prema njegovoj budućnosti.
NET.HR: A je li ok posve pobiti ono što je prvi arhitekt planirao u tom prostoru?
BUNJEVAC: Tu opet dolazimo do onog da će investitor uvijek naći arhitekte koji će pripremiti projekt kako on želi. Za takve lokacije se uvijek angažiraju jake projektantske kuće. I ako te projekte gledate u detalju, sve će to biti kvalitetno napravljeno. Sve će to biti vješto i atraktivno projektirano, dobre prostorne i funkcionalne organizacije, izvedeno od kvalitetnih materijala, marketinški nabrijano, s mnogo drveća koje začudo raste na krovu garaže itd.
NET.HR: A pravo drveće će biti posječeno? I nismo baš sigurni hoće li ljudi imati pristup prirodnom svjetlu?
BUNJEVAC: To je uvijek na arhitektu. Da nađe rješenje iza kojeg može stajati. Bit će tu nečije ime, ili ime projektnog ureda. Dat ću vam primjer s natječaja za urbanističko rješenje naselja POS u Španskom. Dobili smo drugu nagradu, dakle nismo prošli. Radilo se o prostoru bivše vojarne i bilo je krasnog drveća – i mi smo planirali tako da sačuvamo drveće: razmaknuli smo zgrade, išli smo dva kata više kako bismo ispunili projektni zadatak, ali dali smo više prostora i sačuvali staro drveće. No, žiri nije htio takvo rješenje. Dakle, zadnju riječ donosi investitor.
O obnovi na Baniji: "Niti nas pitaju, niti nas slušaju"
NET.HR: Koliko ste vi kao predsjednica Komore u ovom trenutku uključeni u obnovu nakon potresa na području Zagreba i Banije?
BUNJEVAC: Niti nas pitaju, niti nas slušaju. Nakon potresa u Zagrebu, a onda i na Banovini, oformljen je Savjet, ali i jedna uža radna skupina kod ministra Horvata. Obično bismo se nalazili svaki drugi tjedan, ponedjeljkom, i diskutirali smo po nekoliko sati. Bili su predsjednici komora, dekani tehničkih fakulteta… Na žalost, ti sati intenzivnog rada u kojima smo znali iznjedriti kvalitetna rješenja – nisu rezultirali plodom koji smo očekivali. Nisu donesene mjere koje smo očekivali. Zakon je izmijenjen, ali samo u nekim administrativnim i proceduralnim elementima. Ništa suštinski od onog što je predlagala struka nije uvaženo. Mi arhitekti smo inzistirali na tome da se ne gleda pukotina po pukotina, nego da se gleda zgrada kao cjelina, naselje u cjelini. Na žalost, ništa od naših prijedloga nije uključeno.
NET.HR: Što vi mislite: zašto nije uključeno?
BUNJEVAC: Smatram da oni koji donose odluke to ne razumiju, a niti im je to važno. Njima je svejedno kakve će se zamjenske kuće graditi. Razumjela bih da ih ne zanima kakvu će kuću graditi neki pojedinac, ja, vi, ili netko treći svojim privatnim novcem – ali ovdje se radi o tisućama kuća koje će se financirati iz javnih izvora, koje ostaju za budućnost. Ako ova država, ovaj narod financira izgradnju kuća, onda je jako važno kako će izgledati predložak koji će se onda multiplicirati. Kvaliteta osnovnog uzorka je itekako važna, jer vi izvodite pokaznu vježbu – ovo je dobar primjer izgradnje – i ljudi će je slijediti. To je trebao biti tako mali napor, donijeti kvalitetan predložak zamjenske kuće, a mi smo se suočili s time da ova Vlada nije spremna ni za to. Zato je i dekan Arhitektonskog fakulteta i izašao iz Savjeta i javno smo protestirali zbog nespremnosti da se pripremi kvalitetan uzorak zamjenske kuće na Banovini. Čak smo ponudili modele odabira najkvalitetnijih arhitektonskih rješenja zamjenskih kuća, angažirali Udruženje hrvatskih arhitekata u toj provedbi. Odlaskom ministra Horvata, sve je završilo u nekoj ladici. I nikome ništa.
NET.HR: U međuvremenu je umjesto ministra Darka Horvata imenovan novi ministar Paladina. Funkcionira li Savjet za obnovu u koji ste bili uključeni i dalje?
BUNJEVAC: Otkada je došao novi ministar nije bilo sjednica Savjeta, samo jedna konzultacija. Komora je slala primjedbe na prijedlog najnovijih mjera, ali kao i obično – ništa nije uvaženo.
NET.HR: Na stranicama Vlade nalazim podatak objavljen početkom svibnja ove godine da je na Baniji ugovorena izgradnja 216 zamjenskih kuća. Kakve će biti u konačnici?
BUNJEVAC: To su one iz vremena ministra Horvata. Žalosno je da će ljudi na području Banovine, koji su toliko ispaćeni, koji žive u kontejnerima, dobiti takve kuće. Ovo je zaista vrlo bolna tema o kojoj smo kao struka jako puno govorili, prosvjedovali. Upozoravali smo na neshvatljivo omalovažavanje naše struke, na neprihvatljiv način rada državnog tijela koje je odlučivalo o odabiru rješenja. I tome ne mogu ništa dodati niti oduzeti.
Rajka Bunjevac, predsjednica Hrvatske komore arhitekata: Još čekamo sastanak s novim ministrom graditeljstva i želimo sudjelovati u izraditi strateški važnih zakona
NET.HR: Kako ocjenjujete rad novog ministra?
BUNJEVAC: Rano je još za ocjene. No, nadamo se da će nas – uključivati. Za sada se još nismo niti susreli, a više puta smo tražili sastanak. U tijeku su izmjene i dopune Zakona o gradnji i Zakona o prostornom uređenju i jako je važno da se uključimo i nadam se da nećemo biti zaobiđeni. To su iznimno važni zakoni za uređenje prostora, za trasiranje odnosa prema investitorima, prilika da se ugrade neki osigurači. Naravno da smo mi arhitekti ti koji želimo da se gradi, ali želimo da se vodi računa o tome kako se gradi. Stalno nam se najavljuje veliki investicijski val, a sada je prilika da se taj val usmjeri na pravi način.
