Prije nego što je Putinova vojska napala Ukrajinu, prevladavalo je mišljenje da će se ukrajinski otpor brzo slomiti. Američka Središnja obavještajna agencija mislila je tako, kao i Mark Milley, predsjednik američkog Združenog stožera, koji je navodno predvidio da bi Kijev mogao pasti za 72 sata.
Godinu dana kasnije, Ukrajina nastavlja borbu i postiže izvanredan napredak na bojnom polju, a zemlja je povratila otprilike polovicu zemlje koju je Rusija zauzela nakon invazije, piše Foreign Affairs.
Početni pesimizam o šansama Ukrajine, međutim, nije bio nerazuman. Rusija je imala nadmoć u standardnim mjerama vojne moći, kao što su broj vojnika te količina i kvaliteta glavnog naoružanja. Međutim, jači ukrajinski moral, superiorno generalsko vodstvo i rusko pretjerano samopouzdanje pokazali su koliko nematerijalni elementi mogu biti značajni.
Ipak, mnoge zapadne procjene vjerojatnog tijeka i ishoda rata i dalje pretpostavljaju da od ukrajinske pobjede neće biti ništa i da će Rusija prevladati, jer će učiti na svojim pogreškama i ima materijalne resurse koji daleko premašuju ukrajinske.
Nije sve u brojkama
Ukrajinska vojska priprema se za proljetnu ofenzivu. Poučena lekcijama iz proteklih 13 mjeseci, na sigurnom je putu do pobjede - iako ne možda onoliko potpune koliko bi to Kijev i njegovi saveznici željeli. Međutim, i ishod koji nije savršen može predstavljati izvanredno postignuće.
Kako se gubici povećavaju, ruski rezervisti - od kojih se, za razliku od njihovih američkih kolega, ne zahtijeva redovita obuka - mogli bi biti žurno poslani na frontu da zamijene svoje ubijene ili ranjene drugove. Čak i uz veliku vojno sposobnu populaciju Rusije, ovi gubici, koji se procjenjuju na između 180.000 i 250.000, uzimaju veliki danak.
Neki promatrači odbacili su ove procijenjene brojke zapadnih vlada kao veliko pretjerivanje, baš kao što su odbacili ukrajinski službeni broj vlastitih žrtava kao nevjerojatno nizak. Ali čak i ako su stvarni gubici Rusije samo trećina nižeg broja, oni daleko premašuju ukupne gubitke Crvene armije tijekom desetljeća dugog rata u Afganistanu i postoje naznake da je nastao manjak trupa.
Nedostaci ruske vojske
Iako Rusija i dalje ima više vojnika od Ukrajine, što je veća vojska, to su veće njene potrebe. To naglašava još jedan problem: nedostatke ruskog vojnog sustava opskrbe. Izvješća o loše opremljenim trupama koje kreću u bitku i dalje postoje, kao i priče o grozničavim naporima obitelji da im osiguraju osnovne potrepštine poput kaciga i prsluka. Čak su i ruski dužnosnici priznali nedostatak opreme.
Napad ruske vojske na Bahmut, koji je započeo u kolovozu i nastavlja se unatoč ogromnim žrtvama, dovodi u sumnju tvrdnju da je ruska vojska naučila iz ranih pogreški i počela se boriti pametnije. Činjenica da je Putin imenovao četvrtog zapovjednika svoje "specijalne vojne operacije" u manje od godinu dana i zamijenio druge više časnike sugerira da čak i on shvaća da se učinak Rusije ne poboljšava.
Iako Rusija ima mnogo više vojne opreme od Ukrajine, njezini su gubici u tom dijelu također su iznenađujuće visoki. Uništenje ili zarobljavanje nekih 2000 tenkova može objasniti okretanje modelima koji datiraju iz 1960-ih (T-62), pa čak i 1940-ih (T-54), kao i nedavnu odluku da se više oslanjaju na motorizirane streljačke jedinice.
Unatoč toliko hvaljenim sposobnostima ruskih borbenih zrakoplova i jurišnih helikoptera, moskovske snage izgubile su 78 prvih i 80 drugih. Prenamjena protuzračne obrane i protubrodskih projektila za gađanje ciljeva na kopnu i kupnja iranskih dronova također ukazuju na nedostatke.
Važnost morala
Tu je i pitanje morala, koje je nemoguće kvantificirati, ali je u ratu ključno.
Ukrajinci brane svoju domovinu od osvajača i vjeruju da bi gubitak rata mogao dovesti do gubitka njihove zemlje. Ukrajinske trupe stoga imaju mnogo veću odlučnost, što su demonstrirale hrabrim nemilosrdnim napadima na mjestima kao što su Bahmut, Avdijvka i Vuhledar.
Ukrajinska vojska također je pretrpjela značajne gubitke, ali upravo je tu bitan moral: u ratu će strana koja ga ima moći podnijeti veće patnje i žrtve.
Ukrajinski civili pokazali su jednaku upornost usred vlastitih poteškoća. Pustošenje Ukrajine od strane ruske vojske – što se očituje uništenim gradovima, milijunima izbjeglica i interno raseljenih osoba, te gospodarskim padom od gotovo jedne trećine – samo je ojačalo ukrajinsku upornost.
Rujanska Gallupova anketa pokazala je da Ukrajinci velikom većinom podržavaju nastavak otpora, vjeruju da će to donijeti pobjedu i protive se teritorijalnim ustupcima kako bi se zaustavio pokolj. Istraživanje u prosincu nije pokazalo smanjenje odlučnosti: samo osam posto bilo je za dogovor zemalja za mir.
Podrška Zapada
Taj moral među Ukrajincima usklađen je s iznenađujuće održivom i jedinstvenom predanošću pristaša Ukrajine. Do početka 2022. Sjedinjene Države obučile su 23.000 ukrajinskih vojnika; Britanija, 2000; i Kanada, 35.000. Sjedinjene Države do 2023. planiraju trenirati 2500 Ukrajinaca mjesečno u Njemačkoj; Britanija, koja je prošlog ljeta obučila blizu 5.000, postavila je cilj na 20.000, a nova misija EU-a za vojnu pomoć Ukrajini nada se obučiti 15.000 ljudi.
Isporuke zapadnog oružja također su porasle. Praćenje ukrajinske podrške Sveučilišta Kiel procjenjuje da su između 24. siječnja 2022. i 15. siječnja 2023. Sjedinjene Države izdvojile više od 47 milijardi dolara vojne pomoći; Britanija, Kanada i razne europske zemlje, više od 20 milijardi dolara; i Europski fond za mir EU-a, preko 3 milijarde dolara.
Naoružanje uključuje protutenkovske projektile i protuzračne sustave koji se ispaljuju s ramena, oklopna vozila za spašavanje, oklopne transportere, topništvo, samohodne haubice, kontrabaterijske radare, sustave protuzračne obrane, bespilotne letjelice i zahvaljujući zemljama NATO-a koje su nekada bile dio Varšave Pakt, tenkove iz sovjetske ere.
Kijev je počeo primati britanske Challengere 2 i Leoparde 2 njemačke proizvodnje i na kraju će dobiti američke Abramse M1A1.
Slovačka je obećala poslati 13 borbenih zrakoplova MiG-29 ruske proizvodnje, a Poljska četiri, uz obećanje da će ih biti još. Iako je opskrba zapadnih ratnih zrakoplova i dalje neizvjesna, nizozemska vlada je rekla da će biti otvorena prema zahtjevima Ukrajine za američkim borbenim zrakoplovima F-16, a francuski predsjednik Emmanuel Macron izjavio je da nije isključio mogućnost slanja francuskih borbeni zrakoplov.
Pripreme za proljetnu ofenzivu
Ogromne količine zapadnog oružja idu prema Ukrajini dok se sprema za svoju proljetnu ofenzivu.
Nedavni obrasci razmještaja ukrajinskih i ruskih trupa i izgradnja ruskih obrambenih linija sugeriraju da bi se ukrajinska ofenziva mogla usredotočiti na probijanje prema jugu u dijelove pokrajine Zaporižija, kako bi se presjekao ruski kopneni koridor do Krima.
Ukrajina će u tu svrhu pojačati svoje udare na ruske baze i skladišta opskrbe, kao i željezničke opskrbne linije, glavni oslonac ruske vojne logistike, koje prolaze kroz Tokmak (glavno čvorište u Zaporožju) južno do Melitopolja i dalje do Hersona i Krima. Pojačat će se i udari na područje Melitopolja. Ako ukrajinske snage dođu do Berdjanska ili Mariupolja, ključnih luka na obali Azovskog mora, odsjeći će ruske snage u Hersonu na lijevoj obali i u Zaporožju jedne od drugih, povećavajući njihovu ranjivost na okruženje i otežavajući opskrbu i obranu Krima - čak i ako se most u Krimskom tjesnacu u popravi do srpnja kako je planirano.
Alternativni vektor napada mogao bi biti od Hersona prema samom Krimu, iako bi to zahtijevalo težak prijelaz rijeke Dnjepar. Ipak, odluka Rusije da poveća broj vojnika i izgradi linije rovova na sjeveru poluotoka sugerira da nije isključila taj potez. U svakom slučaju, napredovanje prema jugu također bi moglo staviti most u Krimskom tjesnacu, teško oštećen kamionom bombom u listopadu, u domet ukrajinskih projektila.
Dva scenarija manje povoljnog ishoda
Iako Ukrajina nastoji povratiti sav teritorij izgubljene od 2014., vojne okolnosti mogle bi natjerati ukrajinske čelnike na popuštanje: unatoč naporima, vojska možda neće moći istjerati Ruse sa svih teritorija.
Zapad radi toga može pritisnuti Kijev da donese teške odluke, jer želi izbjeći beskrajan i još skuplji rat. Postoje različiti načini zamišljanja ishoda koji nisu idealni, ali valja razmotriti dva.
Prvi, u kojem bi se Rusija povukla na linije prije invazije, zadržavajući Krim i zemlju u Donbasu i drugi, u kojem bi Ukrajina povratila cijelo Zaporožje, a time i obalu Azovskog mora, te Herson, uključujući dio crnomorske obale koji je okupirala Rusija, dok bi Rusija zadržala Krim i veći dio Donbasa - pokrajinu Lugansk i dio pokrajine Donjeck - ali bi se odrekla kopnenog koridora do poluotoka koji sada ima kroz južne dijelove pokrajina.
Čak bi i potonji scenarij bio značajna ukrajinska pobjeda. Ukrajina bi zadržala približno 93 posto svoje kopnene površine prije invazije i oko 89 posto svog teritorija prije 2014. godine.
Iako bi rješenje u tom smjeru bilo daleko od idealnog, poštedjelo bi Ukrajinu daljnje smrti i razaranja, omogućilo bi joj da nastavi s ogromnim zadatkom poslijeratne obnove, a gotovo 14 milijuna izbjeglica i interno raseljenih osoba vratilo bi se kući.
Putin ne samo da ne bi uspio zaustaviti približavanje Ukrajine Zapadu, čak bi ga mogao ubrzati. Bez obzira na teritorijalnu konfiguraciju poslijeratne Ukrajine, Kijev će inzistirati na članstvu u NATO-u i mogao bi to postići. Čak i ako savez ne može skupiti potrebnu jednoglasnost, Kiejv bi mogao dobiti sigurnosno jamstvo Sjedinjenih Država, Britanije, Poljske i baltičkih zemalja.
Čak i ako se takvo jamstvo ne ostvari, trajna vojna pomoć Zapada, iskustvo stečeno iz rata i spoznaja Rusije da će se Ukrajinci žestoko boriti, pružili bi Kijevu dugoročno snažan kapacitet za samoobranu.
Zamisliva i vjerojatna pobjeda
Zapad ne bi trebao imati iluzija o tome što će se od njega tražiti na vojnom i gospodarskom planu, čak i nakon rata.
Iako je Kijev bio zahvalan na zapadnom oružju, kontinuirano je naglašavao da će biti potrebno mnogo više toga, na neodređeno vrijeme. Bliži li se, pak, ukrajinska pobjeda, to znači da će se SAD i EU suočiti s hitnim zahtjevima još snažnije vojne potpore (čak i po cijenu smanjenja vlastite vojne spremnosti).
Kako će rat odmicati, povećavat će se i potrebe Kijeva za gospodarskom i humanitarnom pomoći. Svjetska banka procjenjuje troškove poslijeratne obnove Ukrajine na 411 milijardi dolara, dok ih je ukrajinski premijer Denis Šmihal procijenio na 750 milijardi dolara.
Ove izazove treba, međutim, promatrati u kontekstu onoga što se dogodilo od 24. veljače. Ne samo da je Ukrajina izbjegla poraz i pokoravanje, već je njezina vojska istisnula Rusiju iz velikih dijelova zemlje mješavinom odlučnih, mudrih vojnih zapovjednika te obilne zapadnjačke obuke i oružja.
Čak i ako se Kijev na kraju mora zadovoljiti političkim rješenjem koje zahtijeva ustupke, Putin neće uspjeti podrediti Ukrajinu, odsjeći goleme dijelove njezina teritorija i priključiti ih Rusiji - sve ono što se na početku rata činilo da bi mu moglo poći za rukom.
Sada, ukrajinska pobleda - čak i ako ne odgovara kijevskom idealu - postaje, ne samo zamisliva, nego i vjerojatna.
