Rat u Ukrajini, koji traje već godinu dana, izazvao je velike, važne, čak i dramatične, a moguće i tektonske promjene u međunarodnim odnosima. Promjene izazvane ili dodatno ubrzane ovim ratom nisu samo političke i geopolitičke, nego i ekonomske i društvene. Iako je rat u Ukrajini regionalnog karaktera, vode ga dvije nemale zemlje: najveća svjetska - Rusija i najveća europska - Ukrajina. A budući da je Rusija i nuklearna sila s najviše bojevih glava, utjecaj i posljedice ovog sukoba osjećaju se u cijelom svijetu.
U međuvremenu, jedna od najčešće korištenih medijskih fraza bila je da nakon 24. veljače 2022. godine "svijet više nije isto mjesto". Evo što se promijenilo...
Na tlu Europe ponovno se vodi veliki rat
Ratovi na prostoru bivše Jugoslavije prekinuli su dugo razdoblje mira u Europi nakon Drugog svjetskog rata, ali rat u Ukrajini preuzeo je neslavni status najvećeg oružanog sukoba u poslijeratnoj Europi. Iako se vodi u tehnološki silno uzanpredovalo doba, kada su mogužnsoti ratovanja dovedene praktički u virtualnu sferu i uzdignute na razinu videoigara, rat u Ukrajini, prema slikam ai snimkama koje otamo stižu, sliči dvama svjetskim ratovima. Masovna upotreba pješadije, razbacana mrtva tijela, blatnjavi rovovi, tenkovi i teško topništvo, spaljena sela, razoreni gradovi… Kao da gledamo klonicu Prvog svjetskog rata.
Krenula nova utrka u naoružavanju
Izvan samog ratišta, rat u Ukrajini svojevrsni je recidiv Hladnoga rata. Utrka u naoružavanju dobila je novi zamah. Ruski predsjednik Vladimir Putin je uoči godišnjice sukoba objavio izlazak njegove zemlje iz sporazuma Novi START iz 2010. godine kojim su SAD i Rusija dogovorile ograničavanje broja strateških nuklearnih bojevih glava. No, potaknute ovim ratom i učestalim prijetnjama ili barem spominjanjem upotrebe nuklearnog oružja, mnoge su zemlje koje nemaju to oružje počele raditi na tome da ga izrade. Mimo toga, Rusija s jedne te Ukrajina i zapadni saveznici u tri smjene proizvode oružje i streljivo. Vojske se omasovljuju, a čak i male zemlje drastično povećavaju svoje vojne budžete.
NATO od 'kliničke smrti' do uskrsnuća
U vrijeme dok je na čelu SAD-a bio Donald Trump činilo se da je NATO savez došao do ruba raspada. Čak ga je francuski predsjednik Emmanuel Macron nazvao "klinički mrtvim". Savez je bio u krizi (su)financiranja, (su)odlučivanja te samog smisla daljnjeg postojanja. Onda se sve stubokom promijenilo tog jutra 24. veljače prošle godine. NATO je bio jedan od razloga Putinove odluke da pokrene invaziju i "potjera" NATO što dalje od svojih granica, tvrdeći da NATO želi progutati Ukrajinu. Zapad i NATO čvrsto su stali iza Ukrajine, a savez je odjednom postao stamen i jedinstven kao na vrhuncu Hladnoga rata.
Ne samo da je NATO 'živ', nego se i širi
Vrhunac novooživljenog NATO-a dogodio se sa zahtjevima za prijem u članstvo Švedske i Finske, dvije dosad dosljedno neutralne zemlje, čija je neutralnost uvelike izvirala upravo iz činjenice da se nalaze u susjedstvu Sovjetskog Saveza, odnosno Rusije. Osjetivši se ugroženima agresivnom politikom Kremlja i ne baš uvijenim prijetnjama nuklearnim oružjem, Švedska i Finska aplicirale su za prijem u savez, a ratifikacija bi trebala biti privedena kraju ovoga ljeta. Za potvrdu njihova ulaska potreban je jednoglasni pristanak svih 30 članica. Ulaskom Švedske, a pogotovo Finske, Rusija će dobiti upravo ono što nije htjela - još 1300 kilometara granice s NATO- savezom, jer toliko je duga međa koju dijeli s Finskom.
Spuštena je nova željezna zavjesa
Jedna od također čestih medijskih fraza od početka rata bila je i ona o novoj "sigurnosnoj arhitekturi" u Europi. Usporedo s borbama u Ukrajini, oživljenim NATO-om i ojačanom solidarnošću unutar Europske unije, na istoku Europe je - davnim Churchillovom riječima rečeno - ponovno spuštena željezna zavjesa. Odnosi Rusije i zapada odavna nisu bili na nižoj točki, a granice nove "željezne zavjese" sada su postavljene bliže Rusiji. Zapad i istok povlače se i utvrđuju nove položaje, a opet ih dijeli nevidljivi zid.
Rusija ratuje, a svijet gleda u Kinu
Otkako je započeo rat u Ukrajini, oči zapadnih promatrača uprte su prema Kini. Peking nije otvoreno osudio rusku agresiju, tek se načelno zauzeo za okončanje rata. Jasno je da je bliskost Pekinga i Moskve veća nego ikad prije. Čak se govorilo da je, nedugo prije pokretanja invazije, Vladimir Putin u Pekingu dobio mig kineskog čelnika Xi Jinpinga za svoju "specijalnu operaciju", navodno pod uvjetom da je brzo okonča. No, umjesto munjevite operacije i okupacije Kijeva, ruska invazija pretvorila se u iscrpljujući rovovski rat. Kini i dalje drži distancu spram Rusije, ali s obzirom na sve izraženiju konforntaciju s SAD-om, jasno je gdje ima "prirodnijeg" partnera. Kina je osnažila ekonomske veze s Rusijom, a Moskvi, stegnutoj neviđeno jakim sankcijama Zapada, Kina je glavni ventil za ekonomsko preživljavavnje.
Zbogom ruskom plinu
Europska unija je do rata u Ukrajini bila najveći uvoznik prirodnog plina iz Rusije. A taj je energent ujedno bio najmoćnije rusko geopolitičko oružje. Europa i njena gospodarska lokomotiva Njemačka pola stoljeća su ovisili o ruskom plinu, grijali se i proizvodili "na njega". Tri četvrtine ruskog plina i gotovo polovica sirove nafte odlazili su u Europu. Na početku sukoba suspendiran je novi, u pogon još nepušteni Sjeverni tok 2, dok je na Sjevernom toku u Baltičkom moru, izvedena diverzija čiji počintelj još nije utvrđen. Ni kopnenim cjevovodima ruski plin više ne dotiče ni približno kao nekad. Europa se morala prestrojiti u hodu i naći druge opskrbljivače. Više će se oslanjati na ukapljeni plin, koji je zbog troškova transporta znatno skuplji. Plan je Europske komisije da Europska unija do 2030. posve prestane uvoziti prirodni plin i naftu iz Rusije. Mnogi u ovom energetskom pripetavanju kao najvećeg dobitnika vide SAD jer postaje jedan od glavnih izvoznika ukapljenog plina Europi.
Završeno je doba jeftinog goriva i hrane
Zbog ratom prouzročenih poremećaja u opskrbi energentima i izvozu žitarica, cijene hrane i goriva bilježe rekordne skokove. Rusija i Ukrajina dvije su ponajveće izvoznice žitarica u globalnim okvirima. Primjerice, Ukrajina proizvodi gotovu polovicu suncokretovog ulja, 15 posto kukuruza i 10 posto pšenice. Zbog rata je njihov izvoz iz ukrajinskih luka na Crnom moru najprije bio blokiran, a potom dogovorom omogućen, ali u manjem opsegu od prijeratnog. To je izazvalo i nestašicu hrane, naročito u afričkim i azijskim zemljama gdje tradicionano odlazi većina ukrajinskih, ali i ruskih žitarica i jestivog ulja. U kombinaciji s posljedicama klimatskih promjena i zbog neizvjesnosti oko kraja rata u Ukrajini, ta bi kriza hrane mogla dugo potrajati.
Veliki i bolan povratak inflacije
Na velika svjetska vrata vratila se inflacija. Ne samo i isključivo zbog rata u Ukrajini, nego i zbog dvogodišnjeg izvanrednog ekonomskog stanja izazvanog pandemijom covida-19 i teškog postpandemijskog oporavka. No, rat u Ukrajini inflaciji je dao dodatno ubrzanje. Inflacija ubrzava još od ranog proljeća 2021. godine. U eurozoni je, primjerice počela usoravati i u siječnju je iznosila 8,5 posto, a u Hrvatskoj blago pala na 12,7 posto, no još uvijek su to visoke stope koje ugrožavaju kvalitetu života građana.
Najveći poslijeratni izbjeglički val
Od Drugog svjetskog rata na prostoru Europe nije bilo ovako velikog rata, ali ni izbjegličkog vala. Diljem Europe utočište je pronašlo više od osam milijuna izbjeglica iz Ukrajine. Najviše ih je u susjednoj Poljskoj - 1,56 milijuna te u Njemačkoj - nešto više od milijun. Val izbjeglica iz Ukrajine tako se preklopio ili nadovezao na migrantsku krizu u Europi zbog priljeva izbjeglica iz Azije i Afrike, koja traje od 2015. godine.
