Prije točno godinu dana Rusija je pokrenula sveobuhvatnu invaziju na Ukrajinu. Moskva je očekivala kako će brzo preuzeti kontrolu nad Ukrajinom, baš kao i mnogi zapadni promatrači. No, Ukrajina je pojačana oružjem sa Zapada uzvratila nevjerojatnom upornošću i vještinom, a crte bojišnice danas izgledaju drastično drugačije od onih koje su mnogi analitičari predviđali. Iako Kijev želi vratiti svoj teritorij na jugu i istoku, trenutno je rat u pat poziciji.
Bitka za ukrajinsko nebo
Kada je Rusija pokrenula svoju invaziju, konsenzus među analitičarima bio je da će brza ruska pobjeda ovisiti o tome da preuzme kontrolu nad nebom i da zatim to iskoristi. "Ali Moskva nije uspjela postići zračnu kontrolu i to je imalo značajne posljedice za ono što se dogodilo poslije", rekao je u razgovoru za France 24 stručnjak za rusku vojsku Gustav Gressel.
"Rusi su slijedili prvo pravilo u stjecanju dominacije na nebu koristeći intenzivno elektroničko ometanje kako bi zaslijepili ukrajinsku protuzračnu obranu, čime su znatno olakšali bombardiranje ciljeva poput zračnih baza. Ali bili su neoprezni u procjeni vlastitog bombardiranja, ne shvaćajući da su uzrokovali mnogo štete, ali malo razaranja", rekao je Gressel.
Smatra da je ruska vojska tada donijela ishitrenu odluku - poslala je kopnene trupe prije nego što je zračna ofenziva postigla svoje ciljeve. "Kako bi pokrenuli svoju kopnenu invaziju, morali su prestati s ometanjem električnih uređaja, jer bi inače spriječili vlastite trupe da međusobno komuniciraju", istaknuo je Gressel. I u tom trenutku ukrajinske snage uspjele su se oporaviti i pregrupirati svoju protuzračnu obranu.
Neuspješna ofenziva na Kijev
U prvim danima rata Rusi su pokušali osvojiti Kijev. Pokušali su se brzo kretati prema ukrajinskom glavnom gradu, no pokušaj je propao jer su Ukrajinci, iako su bili iznenađeni, organizirali učinkovitu obranu. Pokušaj Rusa da zauzmu zračnu luku Hostomel 24. veljače bio je simboličan u tom pogledu.
"Poslali su specijalne snage helikopterom, kao i korištenjem tradicionalnih transportnih zrakoplova, s motoriziranim jedinicama koje su im se potom pridružile iz Bjelorusije", objasnio je Gressel.
Ali Ukrajinci su potisnuli transportne zrakoplove tako da su trupe koje su stizale helikopterom bile izolirane i ranjive. "Tenkovi su bili brzi, ali ne dovoljno brzi da pomognu ovim jedinicama", objašnjava Gressel.
Kako je propao ruski san o Odesi?
"Neuspjeh Rusije da u veljači prijeđe rijeku Bug kod Voznesenska, sjeverozapadno od Hersona i Mikolajeva u južnoj Ukrajini označio je kraj njezinih nada da će zauzeti Odesu", kaže Sim Tack, analitičar američke vojne konzultantske tvrtke Force Analysis. Ruska vojska već je neuspješno pokušala prijeći rijeku kod Mikolajeva pa su pojurili na sjever kao plan B, nadajući se da će biti uspješniji kod manjeg grada poput Voznesenska.
"Rusija je pokušala kopirati ono što su Amerikanci učinili u Iraku 2003., šaljući male jedinice naprijed da brzo zauzmu ciljeve", primijetio je Tack. Ali nedostajala im je zračna potpora od koje su američke snage imale koristi tijekom te invazije, i to je učinilo razliku za ukrajinske branitelje.
"Dakle, ova ruska strategija završila je uzvraćanjem jer je razvukla rusku vojsku i dala ukrajinskim trupama više vremena da se pregrupiraju između dva vala napada", objasnio je Tack.
Bitka za Harkiv
Harkiv, drugi po veličini ukrajinski grad, nalazi se samo 40 kilometara od granice s Rusijom i zato su ga svi vidjeli kao glavnu metu početne faze invazije. Iz perspektive Moskve, radilo se o vratima u središnju Ukrajinu. Baš kao i Kijev, Rusi su željeli osvojiti Harkiv u jednom danu, baš tog 24. veljače. No, ukrajinska obrana izdržala je tri mjeseca žestokih bitaka za grad prije nego što je potisnula agresorske snage.
"Ova je bitka dokazala da ruskoj vojsci teško pada gradsko ratovanje, posebno u velikim gradovima poput Harkiva", primijetio je Tack. "Usprkos tome, urbano ratovanje jedan je od najsloženijih oblika borbe, a čak ni SAD nije pronašao laka rješenja za izazove koje predstavlja", poručuje.
Na stranu svi problemi koje urbano ratovanje donosi, poraz u bitki za Harkiv velika je blamaža za rusku vojsku jer su ondje poslane neke od najelitnijih jedinica iz njezina sastava. A značajni gubici koje su doživjeli u Harkivu značili su da iste te elitne jedinice neće biti ondje gdje su doista bile potrebne na drugim dijelovima fronte.
Iscrpljujuća borba za Mariupolj
Strateški lučki grad Mariupolj u jugoistočnoj Ukrajini bio je jedna od glavnih ruskih meta. "Kontrola Mariupolja omogućila bi Moskvi da stvori most između regije Donbas i njezinih dobitaka u regiji Herson dalje na zapadu", istaknuo je Tack.
Ali bitka za Mariupolj bila je daleko teža i dugotrajnija nego što je Moskva predviđala. Rusi su prvo zauzeli luku, a zatim su se preselili u središte grada, morali su poraziti jedan džep otpora za drugim u iscrpljujućim borbama.
Najpoznatiji simbol žestokog ukrajinskog otpora u ovoj nemilosrdnoj bitci, simbol koji će bez sumnje ostati zapisan u povijesnim knjigama, bila je tvornica čelika Azovstal, gdje su opkoljene ukrajinske trupe nastavile herojski otpor iako je ostatak Mariupolja pao. "Upravo je u Mariupolju Rusija započela svoju strategiju intenzivnog bombardiranja gradova kada strategija pješaštva više nije funkcionirala", istaknuo je Tack.
Kontrola nad ključnom rijekom
"Rijeka Donjec smatra se prirodnom razdjelnicom između sjeverne i južne Ukrajine - i u svjetlu ovog strateškog položaja, dosadašnje borbe za kontrolu nad njom se u mogu smatrati bitkom koja je odlučila tijek rata", rekao je Tack.
Ruski neuspješni pokušaji da prijeđu rijeku, prvo kod Izjuma u ožujku, a zatim na raznim drugim prijelazima između Izjuma i Lisičanska tijekom sljedećih mjeseci – uvelike su pridonijeli zastoju na fronti. U toj je točki rusko-ukrajinski rat prešao iz rata kretanja u rat položaja. Novi neuspjeh Rusije da prijeđe Donjec stoga naglašava moć geografije, rekao je Tack. "Čak i sa svom opremom za moderno ratovanje, prelazak rijeke još uvijek je vrlo složena operacija koja zahtijeva savršenu koordinaciju", istaknuo je. Rusi su to naučili na teži način - pretrpjevši velike gubitke u ljudstvu i materijalu tijekom neuspjelih pokušaja prelaska rijeke.
Modus operandi ruske vojske
Žestoke borbe koje su izbile oko grada Popasnaje početkom ožujka još su jednom ilustrirale modus operandi ruske vojske tijekom početne faze rata - korištenje vrha koplja za pokušaj probijanja neprijateljskih linija, kako je to opisao Gressel. "Ruska vojska koristila je mnogo topništva kako bi probila linije obrane i otvorila put pješaštvu", rekao je Gressel.
Ukrajincima je bilo teško suprotstaviti se tim topničkim udarima u Popasnaji. Ali u to vrijeme problemi s koordinacijom ruske vojske značili su da ovaj proboj "nije stvorio nikakve veće promjene na prvoj crti, jer pješaštvo nije slijedilo dovoljno brzo", rekao je Gressel.
Ipak, Rusi još uvijek pokušavaju napraviti veliki prodor u ovom području, nakon što polako napreduju prema Bahmutu. "Bitka za Popasnaju i danas definira dinamiku rata, jer je Rusima otvorila put do Bahmuta", primijetio je Tack.
Ukrajinska protuofenziva
"Drugi val žestokih borbi za kontrolu nad Harkivom bio je savršen slučaj borca koji je izvukao prednosti koristeći ograničene resurse", objasnio je Gressel.
Ukrajina, brojčano nadjačana i potpuno ovisna o svojim zapadnim saveznicima u pogledu oružja, je uspjela u rujnu pokrenuti neočekivanu protuofenzivu u oblasti Harkiv - prisiljavajući tako Moskvu da "bira između priznanja da gube ili objave vojnu mobilizaciju", rekao je Gressel. I doista, ruski predsjednik Vladimir Putin proglasio je 21. rujna "djelomičnu mobilizaciju" civilnih rezervista.
Ukrajina se vješto poslužila umijećem prijevare prije ove ofenzive, čineći da izgleda kao da će pokrenuti veliki napad oko Hersona, što je natjeralo Rusiju da preraspodijeli svoje trupe na jug. "Čim je ruska linija obrane počela izgledati rastegnuta oko Harkiva, ukrajinska vojska je tamo udarila", zaključio je Tack.
