S njim će mali Dubrovčani postati kao Vitalij ili Vladimir  Kličko. On je Sergej, Ukrajinac, i boksački trener, koji već godinama živi i radi u Dubrovniku. Ali ovih dana u grad mu stiže sve više sunarodnjaka, dosad - 87 izbjeglica. Jedna od njih je malena Sofija.

Sofija je sa svojom tetkom i rođakom napustila Ukrajinu. Tek joj je sedam godina i želi postati plesačica. Kod kuće je čeka majka koja je u vojsci. Za nju Sofija ima samo jednu poruku.

"Da je volim", kazala je Sofia Zubova iz Mikolajiva u Ukrajini.

"Probudi se ujutro i plače. Ne da se dotaknuti ili pričati. Samo želi zazvati i vidjeti svoju mamu", kazala je Maryna Bohatska, Sofijina tetka. Upravo je sestra Marynu nagovorila da napusti Ukrajinu.

"Boli me duša. Moje srce je slomljeno jer nisam ja odlučila otići. Ruski narod, ruski predsjednik su donijeli tu odluku umjesto mene", rekla je Maryna Bohatska. Posljednje što njezin sin Artem pamti iz Ukrajine slike su kojih se niti jedan četrnaestogodišnjak ne bi trebao sjećati.

"Bio je rat, pucanje, čula se sirena cijeli dan, srušeni mostovi koje su okupirali ruski vojnici", kazao je Artem Zhivchenko iz Mikolajiva. Svoj su dom privremeno pronašli u Dubrovniku. Uskoro bi trebala početi raditi u salonu ljepote, a djeca krenuti u školu.

"Volim svoj posao i ne želim ostati kod kuće i ne raditi ništa. To nisam ja. Želim raditi i djeca moraju poći u školu jer naši životi se moraju nastaviti", poručila je Maryna. U Dubrovnik su stigli uz pomoć Sergeja Vakeryna njihovog rođaka i bivšeg trenera ukrajinske, ali i hrvatske boksačke reprezentacije. Već mjesec dana trenira dubrovačke nade, a osam godina generacije na Balkanu. Braću Kličko nije imao priliku upoznati, ali u njih ulaže velike nade.

"Oni imaju karakter, znaju kako sve to braniti. Isto kao u ringu. Borba kao rat tako i tamo", kazao je Sergej Vakeryna, trener boksa.

U Dnjipru je ostala njegova majka i stariji brat, sestru i dvije nećakinje dovezao je u Zadar. Za sada se u Ukrajinu neće vraćati.

"Sad ne, sad ne. Zato što je tu moja obitelj, tu mi je i sestra. Dovezao sam žene i djecu mojih prijatelja. Oni su rekli: Sregej nemoj dolaziti, mi smo tu, ti moraš čuvati našu obitelj. Rekli su, mi tebi vjerujemo da ćeš im pomoći", kazao je Vakeryna. Na njegove treninge besplatno mogu dolaziti sve ukrajinske izbjeglice, nada se da ih neće biti puno. Baš kao što se i Maryna nada da će do početka ljeta ponovno biti u svom rodnom gradu. "Imam dosta prijatelja koji su u ukrajinskoj vojsci i komuniciram s njima. Jako su snažni i pozitivni. Mišljenja su kako bi se kroz mjesec ili dva mjeseca rat u Ukrajini mogao završiti", kazala je Maryna. Jer koliko god je Dubrovnik lijep, doma je najljepše.