Republika Hrvatska niti izbliza ne spada u krug onih zemalja koje najviše ovise o ruskoj nafti. Ali, kada je riječ o uvođenju i provođenju energetskog embarga Rusiji, odnosno prestanka uvoza nafte iz Rusije, Hrvatska je još uvijek među onim zemljama u koje nafta iz Rusije još uvijek pristiže.
Za razliku od Australije, Kanade, SAD-a ili Velike Britanije, članice EU-a još se nisu uspjele dogovoriti o zabrani uvoza nafte iz Rusije. Reuters je objavio popis kompanija koje je nazvao "velikim kupcima ruske nafte", te se tu, posljedično nalazi i niz europskih naftnih tvrtki, a među njima našla se i Hrvatska. Posredno…
"MOL, mađarska naftna grupacija, koja trima rafinerijama posluje u Hrvatskoj, Mađarskoj i Slovačkoj, nastavlja se snabdijevati naftovodom Družba. Mađarska se protivi sankcijama ruske nafte i plina", navodi Reuters.
Od europskih kompanija s te tvrtke, navodi se još Lukoilov Neftohim Burgas u Bugarskoj, MiRo, PCK Schwedt i Leuna u Njemačkoj, koja trenutno ovisi 14 posto o naftnom uvozu iz Rusije, Hellenic Petroleum u Grčkoj koja se zadnje vrijeme prebacuje ipak na Saudijsku Arabiju, Lukoilov ISAB u Italiji, Lukoilov Zeeland i Exxonov Rotterdam Refinery u Nizozemskoj.
Što se Hrvatske tiče, u prvom redu se dakle ističe MOL. A kad je riječ o MOL-u, riječ je o Mađarskoj i o Viktoru Orbanu koji je, suočen s energetskim šokom EU-a i činjenicom ovisnosti o energentima iz Rusije u trenucima kad njene vlasti razaraju Ukrajinu, na prijedloge da EU potpuno bojkotira ruske energente rekao:
"85 posto plina i 60 posto nafte dolazi nam iz Rusije."
Orban je, inače, već godinama na glasu najvećeg prijatelja Vladimira Putina među državnicima u EU-u. Uostalom, i sam se takvime reklamirao. Još krajem siječnja ove godine najavljivao je da će s Putinom nastojati dogovoriti još veće isporuke plina. Od izbijanja rata u Ukrajini Orban ostavlja dojam najmanje raspoloženog u EU-u za reagirati na Putinov ratni pohod. Premda, kaže, osuđuje taj čin agresije.
EU je prošle godine 34 posto svoje potrošnje nafte pokrio uvozom iz Rusije. I 45 posto plina. S druge strane, Igor Dekanić je nedavno izjavio za Slobodnu Dalmaciju da Rusija u EU prodaje nešto više od polovice svoje proizvodnje nafte i čak 80 posto svoje proizvodnje plina.
Pa kad se govori o obustavljanju uvoza ruskih energenata s jedne strane ili inzistiranju na plaćanju ruskih energenata u EU-u s druge strane isključivo u rubljima, jasno je da je riječ o sukobu, između ostalog, i čvrstine živaca. Dekanić je tom prilikom istaknuo da niti Rusija ne može tek preko noći preusmjeriti svoj izvoz drugamo.
To iziskuje infrastrukturu, vremena, ulaganja…
EU se sa svoje strane itekako trudi hitno rušiti ovisnost o Rusiji. To je bila i glavna tema zadnjeg sastanka Europskog vijeća. O tome kako u tom dijelu stoji Hrvatska, prije dva tjedna je Dalibor Pudić, predsjednik Hrvatske stručne udruge za plin, za Glas Slavonije konstatirao:
"S obzirom na to da Hrvatska ima vlastitu proizvodnju te da ima LNG terminal, možemo zadovoljiti vlastite potrebe."
Gledajući unazad, na europskoj razini mnogi, a posebno u Njemačkoj, u prvom redu predbacuju Angeli Merkel Sjeverni tok 2, unatoč 2014. i tadašnjim upadom Rusije na jug Ukrajine. A i inače se cijela EU nije trudila energetski se osamostaljivati.
Ako govorimo samo o Hrvatskoj, zanimljivo se osvrnuti na 2008. godinu, na doba rata Rusije u Gruziji, koja je odranije ostala bez Abhazije, a tada je otvoren front i u Južnoj Osetiji.
"Hrvatska je momentalno ovisna od Rusije samo u plinu, u nafti nije ovisna. Ona može kupovati naftu na slobodnom tržištu i snabdijevati rafinerije Rijeku i Sisak", kazao je tada bivši direktor INA-e Davorin Štern za Radio Slobodnu Europu.
Dr. Tonči Tadić s "Ruđera" tada je upozoravao da ne treba računati na jeftiniji plin ili naftu s obzirom na političku sklonost Rusiji. Uopće je cijeli članak konstatirao da je "Hrvatske previše ovisna i energentima iz Rusije", što je bilo malo škakljivo u kontekstu rata u Gruziji.
Ta 2008. u hrvatskoj energetici bila je posebno zanimljiva. Upravni odbor Fonda hrvatskih branitelja prodao je te godine MOL-u svih svojih sedam posto dionica INA-e. MOL je kupio ukupno 22,15 posto dionica i, s ranijim udjelom u INA-i, naglo je postao vlasnik 47,15 posto INA-e, najveći dioničar kompanije.
U međuvremenu se Hrvatska apsolutno nije proslavila niti s razvojem obnovljivih izvora energije, za što raspolaže resursima kao malo koja druga europska zemlja.
14 godina poslije Gruzije, Rusija vodi neusporedivo veći rat u Ukrajini. Od početka napada Rusije na Ukrajinu LNG terminal na Krku sve češće se spominje u visokim, pa i najvišim krugovima i politike i ekonomije EU-a. Opći zaključak je da se Hrvatska za svoj plin očito može pobrinuti.
A i diljem EU-a svako toliko se čuje da Unija uopće ne bi niti bila energetski ovisna o Rusiji da je dovoljno brzo provodila tranziciju na obnovljive izvore energije.
Što se tiče nafte i Hrvatske, i tu se stvari mijenjaju. Jadranski naftovod (Janaf) danas je objavio da od 15. svibnja više neće transportirati sirovu naftu na tvrtku NIS iz Srbije.
Ta tvrtka je u većinskom vlasništvu Gazprom Nefta, Gazprom Neft je, pak, jedna od ruskih državnih tvrtki kojima je EU odredila sankcije zbog napada Rusije na Ukrajinu, pa se i Janaf u svom priopćenju poziva na odluku Europskog vijeća od 15. ožujka.
