Selo Jahidne, 140 kilometara sjeverozapadno od Kijeva i nedaleko od grada Černjihiva, blizu granice s Bjelorusijom i Rusijom, ruski vojnici okupirali su gotovo mjesec dana. Stanovnici su proživjeli nezamislive traume o kojima su progovorili za reportere BBC-a.
Kad su ruske snage ušle u selo, odveli su muškarce, žene i djecu iz njihovih domova pod prijetnjom oružjem i držali ih u podrumu lokalne škole četiri tjedna - oko 130 ljudi stisnulo se u prostoriju veličine otprilike 65 četvornih metara.
Šezdesetogodišnji Mikola Klimčuk bio je jedan od njih. Odveo je novinare u podrum. Opisuju da su osjećali smrad bolesti i propadanja. Soba je bila prljava - po podu su bili razbacani madraci, odjeća, obuća i knjige, u sredini su bila četiri dječja krevetića, a u jednom kutu zaliha posuđa.
"Ovo je bilo mojih pola metra prostora. Spavao sam stojeći", rekao je pokazujući kut sobe. Počeo je plakati.
"Ovdje sam se svojim šalom vezao za ogradu da se ne prevrnem. Ovako sam proveo 25 noći."
Među zarobljenima je bilo između 40 i 50 djece, a najmlađa beba imala je tek dva mjeseca. Petnaestogodišnja Anastazija bila je u podrumu s ocem i bakom.
"Jedva da je bilo mjesta. Živjeli smo sjedeći. Spavali smo
sjedeći. Nije da smo uopće spavali. Bilo je nemoguće. Toliko je
granata padalo ovdje. Bilo je nepodnošljivo", opisala je
djevojčica.
Podrum nije imao nikakvu ventilaciju, a na prozorima su bile zabijene daske.
"Dok sam bio tu, umrlo je 12 ljudi", rekao je Mikola koji Putina naziva ratnim zločincem.
Većinom su to bili stariji ljudi, nije jasno od čega su umrli, ali Mikola smatra da su se ugušili. Njihova tijela nisu mogli odmah ukloniti jer ruski vojnici to nisu dopuštali svaki dan. A zbog stalnih borbi, granatiranja, eksplozija i pucnjave, bilo je i opasno. Tako su ljudi satima živjeli među leševima, a ponekad i danima, sve dok ih nisu uspjeli iznijeti.
"Bilo je jako zastrašujuće. Poznavala sam ljude koji su umrli. Umrli su ovdje bez ikakvog razloga", rekla je Anastazija.
Mikola je rekao da u normalnim uvjetima ne bi umrli, a i sam se borio sa zdravstvenim problemom.
"Noge su mi natekle, ali stalno sam razmišljao kako moram preživjeti zbog kćeri i svoje dvije unuke", rekao je.
Većinu vremena ljudi nisu smjeli izaći čak ni na WC. Natjerani su da umjesto toga koriste kante.
"Ponekad su vojnici izvodili ljude kako bi ih koristili kao štitove", rekao je Mikola.
Smjeli su kuhati na otvorenoj vatri vani dva puta dnevno. Selo je imalo dovoljno zaliha hrane i bunar za vodu. Jedan ruski vojnik rekao je Mikoli da im je rečeno da će biti u Ukrajini samo četiri dana, što će biti dovoljno da zauzmu Kijev.
Međutim, Rusi su se iz sela povukli tek 3. travnja. Ukrajinski vojnici su sada u selu, a većina zarobljenih evakuirana je u obližnja područja.
"Probudim se mnogo puta svake noći. Osjećam se kao da čujem zvuk pucnjave. Trčim roditeljima, uplašena", rekla je Anastazija.
Od povlačenja Rusije iz okolice Černihiva dobrovoljci pokapaju mrtve. Jedan dio mjesnog groblja sada je prepun svježih grobova, a na svaki je zalijepljen plakat radi identifikacije. Obitelji koje su razdvojene dolazile su tražiti grobove svojih najmilijih.
Nina Vinik (62) i njezin unuk Danilo (10) pokazali su svoj uništeni dom. Ninina kći i Danilova majka, 39-godišnja Ludmila, izgubila je nogu i nalazi se u bolnici.
"Čula sam svoju kćer kako vrišti da nema nogu. Bilo je užasno", rekla je Nina.
Komentirala je ruske izjave o tome da nisu gađali civile.
"Putin samo laže. U bolnici je žena bez noge. Neka on plati njezinu operaciju. Neka Putin obnovi ovu kuću, toliko ju je želio, zar ne? Neka sad sve plati", rekla je Nina za BBC.
