POČETAK INVAZIJE Oko 5 sati ujutro po lokalnom vremenu, 24. veljače prošle godine, predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin naredio je početak "specijalne vojne operacije" u istočnoj Ukrajini. Uslijedili su siloviti raketni udari na Kijev i druge ukrajinske gradove. Ruske kopnene snage ušle su na prostor samoproglašenih republika Donjecka i Luhanska, a potom sa sjevera i prema glavnom gradu Kijevu. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij proglasio je izvanredno stanje i prekid diplomatskih odnosa s Rusijom te najavio opću mobilizaciju. Već sam naziv "specijalna vojna operacija" sugerirao je da Putin namjerava munjevito (blitzkriegom) provesti plan: zauzeti Kijev, svrgnuti ukrajinsku vlast i anektirati Donbas.

OPSADA KIJEVA Na početku invazije, dio ruskih snaga je s teritorija Bjelorusije ušao u Ukrajinu pa preko područja Černobila krenuo prema Kijevu. Zastrašujuće je tada izgledala kolona tenkova i oklopnih vozila duga više od 60 kilometara, koja se kretala prema glavnom gradu Ukrajine. No, bez mnogo manevarskih mogućnosti i dobre logistike, ali i zbog snažnog otpora Ukrajinaca, kolona nije stigla dalje od kijevskih predgrađa Buče, Irpina, Hostomela i drugih. U Hostomelu su Rusi padobranskim desantom pokušali zauzeti kijevsku zračnu luku, ali nisu uspjeli. Ruski tenkovi i vojnici zapeli su u šumama sjeverno od grada, a na koncu se povukli ostavivši za sobom razorena predgrađa, gomilu uništenih oklopa, ali i stotine civilnih žrtava na ulicama i u masovnim grobnicama.

SANKCIJE RUSIJI Ruska Federacija, mnogi njezini pojedinci i tvrtke bili su pod sankcijama Zapada još od 2014. godine i aneksije poluotoka Krima. Početkom invazije 2022. godine, EU, SAD i druge zapadne saveznice nametnuli su Rusiji nezapamćeno oštre sankcije pooštravajući ih u nekoliko krugova. Na popisu osoba pod sankcijama su najviši ruski dužnosnici poput predsjednika Putina i ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova, mnogi oligarsi povezani s Kremljem poput Romana Abramoviča, istaknuti poduzetnici, propagandisti, ali i vojni dužnosnici odgovorni za ratne zločine te raketne napade na civile i kritičnu infrastrukturu u Ukrajini. Na popisu sankcija su banke i financijske institucije, poduzeća u vojnom i obrambenom sektoru, poduzeća u sektoru zrakoplovstva, brodogradnje i strojogradnje, oružane snage i paravojne skupine, političke stranke te medijske kuće i poduzeća koja šire prorusku i antiukrajinsku propagandu. Cilj sankcija je zadati što veći udarac ruskom gospodarstvu kako bi se u što većoj mjeri onemogućilo financiranje i vođenje rata. Primjerice, zabranjen je uvoz iz Rusije sirove nafte i naftnih derivata, ugljena, čelika, željeza, zlata... Sankcije ujedno znače da zemlje Zapada ne smiju izvoziti u Rusiju najsuvremeniju tehnologiju, određene vrste strojeva, tehnologiju za preradu nafte, kao i onu u području energetske, pomorske, zrakoplovne i svemirske industrije te, naravno, oružje i vojni materijal.

IZBJEGLIČKI VAL Čim je Rusija pokrenula vojnu agresiju na Ukrajinu, pokrenuo se i izbjeglički val iz Ukrajine. Milijuni Ukrajinaca, većinom žena i djece, potražili su utočište diljem Europe, što je rezultiralo najvećom izbjegličkom krizom u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Prema podacima UNHCR-a, sredinom veljače ove godine u europskim je zemljama bilo 8,07 milijuna izbjeglih Ukrajinaca. Najveću pomoć pružile su i najveći teret podnijele Poljska, primivši 1,56 milijuna izbjeglica te Njemačka koja ih je primila 1,05 milijuna. U Češkoj ih je 490 tisuća, a preko 100 tisuća u Bugarskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj, Francuskoj, Italiji, Španjolskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu. U Hrvatskoj je nešto više od 20 tisuća ukrajinskih izbjeglica.

PRIJETNJE NUKLEARNIM ORUŽJEM Svega tri dana nakon pokretanja invazije na Ukrajinu, Putin je naredio ruskom vojnom zapovjedništvu da stavi nuklearne snage u visok stupanj pripravnosti. Prije toga je poručio da će svi koji pokušaju zaustaviti Rusiju suočiti se s posljedicama "kakve nisu vidjeli u svojoj povijesti". Iako samo podizanje nuklearnih snaga u stupanj visoke pripravnosti ne znači da će nuklearno oružje biti upotrijebljeno, sam taj čin bio je Putinova jasna prijetnja Zapadu. Rusija ima najveće zalihe nuklearnog oružja na svijetu - 4477 raspoređenih i pričuvnih nuklearnih bojevih glava, od čega su 1900 "nestrateške" bojeve glave, odnosno taktičko nuklearno oružje. Tijekom rata u Ukrajini spominjala se mogućnost upotrebe taktičkog nuklearnog oružja koje se koristi na ograničenom području borbe, primjerice za uništavanje kolone tenkova. Inače, cijelo vrijeme od početka invazije ruski propagandisti i neki visoki dužnosnici poput Dmitrija Medvedeva, prijete ispaljivanjem nuklearnih raketa na London, Berlin i druge europske metropole.

POKOLJ U BUČI Nakon neuspjelog pokušaja zauzimanja Kijeva, ruske snage su povlačeći se iz kijevskih predgrađa počinile zločine nad civilima. U Buči, gdje je jedna od glavnih gradskih ulica postala 'groblje' ruskih tenkova, ruski su vojnici od 27. veljače do 14. ožujka pobili više od 400 civila. Te su zločine navodno počinili pripadnici 64. motorizirane streljačke brigade iz Habarovskog kraja na krajnjem istoku Rusije. Nakon što su ukrajinske snage ušle u Buču, ondje su na ulicama i u masovnim grobnicama pronašli 412 tijela. Dio tih ljudi bio je ubijen na ulici, hicima u potiljak, a neki su imali ruke vezane žicom na leđima. Snimke zločina u Buči brzo su otišle u svijet, a neki europski dužnosnici sami su se na licu mjesta uvjerili što je ondje učinjeno. Službena Moskva odbacila je tvrdnje da su ruski vojnici u Buči počinili masovni pokolj.

MASOVNE GROBNICE Pokolj civila u Buči bio je tek početak. U idućim mjesecima masovne grobnice otkrivene su i u drugim naseljima poput Izjuma, Limana, Svjatohirska… Čak 99 posto ekshumiranih tijela iz masovne grobnice u Izjumu kod Harkiva imalo je tragove nasilne smrti. Dosad je pokrenuto nekoliko tisuća istraga o ratnim zločinima u Ukrajini, a govori se da bi Međunarodni kazneni sud u Haagu trebao pokrenuti kazneni progon Vladimira Putina zbog ratnih zločina. Glavni tužitelj tog suda, Karim Khan, navodno već razmatra optužbe o zločinima ruskih vojnika nad civilima u dosadašnjem tijeku rata.

POTOPLJENA KRSTARICA MOSKVA Jedna od najvećih udaraca ruskoj vojsci zadan je 13. travnja kada je pogocima dvaju projektila Neptun u Crnom moru potopljena raketna krstarica ruske mornarice 'Moskva', glavni brod ruske Crnomorske flote, najmoćniji ratni brod u regiji i bez sumnje najveći ponos ruske mornarice. Rusko Ministarstvo obrane objavilo je da je nosač krstarećih (nuklearnih) raketa potonuo dok je bio tegljen do luke u olujnom vremenu nakon što je "izgubio balans zbog štete zadobivene na trupu nakon eksplozije municije i požara". Drugim riječima, potopljen je.

UGROŽENE NUKLEARKE Prvog dana invazije, ruske snage zauzele su ukrajinsku nuklearnu elektranu u Černobilu, blizu granice s Bjelorusijom, istu onu u kojoj se 1986. godine dogodila dotad nezapamćena havarija. Potom je 4. ožujka topničkom vatrom izazvan požar u administrativnoj zgradi nuklearne elektrane Zaporižja, najveće u Ukrajini, ali i u Europi. Ukrajinski predsjednik Zelenskij optužio je tada Rusiju da "provodi nuklearni teror". Nuklearku Zaporižja ruske snage ubrzo su zauzele, a sljedećih mjeseci u nekoliko navrata zabilježena su granatiranja u njenoj blizini. Iako su i predstavnici Međunarodne agencije za nuklearnu energiju (IAEA) objavili da nije bilo curenja radioaktivnog materijala, a nuklearni stručnjaci tvrde da reaktori nisu ugroženi, to ne umanjuje strah zbog moguće havarije koja bi vjerojatno izazvala veću katastrofu od one černobilske.

BITKA ZA MARIUPOLJ Ubrzo nakon početka invazije, ruske su snage zauzele Mariupolj, strateški važan lučki grad na obali Azovskog mora. Grad je tjednima bio izložen teškoj artiljerijskoj paljbi i bio gotovo posve uništen. Prema nekim procjenama, u napadima na grad, koji je prije rata imao oko 450.000 stanovnika, ubijeno je više od 20 tisuća civila, a na meti napadača bili su i rodilište te kazalište u kojem se pred granatama skrilo oko tisuću ljudi. Branitelji grada, među kojima i pripadnici Azovske bojne koje je Kremlj etiketirao kao "naciste" tvrdeći da su činili teške zločine nad Rusima u Donbasu od 2014. naovamo - utočište su našli u čeličani Azovstalj, divovskom tvorničkom kompleksu s mrežom podzemnih tunela. Otamo su tjednima pružali otpor sve dok čeličanu nisu zauzeli čečenski borci Ramzana Kadirova. Branitelji iz Azovstalja bili su prisiljeni predati se 16. svibnja, a time je i grad pao u ruske ruke.

ŠVEDSKA I FINSKA IDU U NATO Jedna od važnijih geopolitičkih posljedica ruske invazije na Ukrajinu je zahtjev Švedske i Finske za prijam u NATO savez, zajednički podnesen sredinom svibnja prošle godine. Budući da je Rusija desetljećima nakon raspada Sovjetskog Saveza strahovala od dolaska NATO-a na svoje granice, invazijom na Ukrajinu doslovce je isprovocirala situaciju da Finska, s kojom dijeli čak 1300 kilometara kopnene granice, postane članicom NATO-a. Švedska i Finska do sada su se strogo držale vojne neutralnosti, a sada su, zabrinute ruskom agresijom na Ukrajinu odlučile pridružiti se zapadnom vojnom savezu. Put do ratifikacije njihova prijma nije jednostavan ni brz. Odluku trebaju donijeti svih 30 članica NATO-a jednoglasno i svaka je zasebno ratificirati za što je potrebna barem godina dana. Dvije zemlje očekuju da će to lipnja ove godine biti primljene u članstvo, s tim da Turska postavlja određene ultimatume oko primanja Švedske.

(DE)BLOKADA IZVOZA PŠENICE Rusija je najveći, a Ukrajina među najvećim svjetskim izvoznicama pšenice pa o njima uvelike ovisi i globalna opskrba. Rat je izazvao poremećaje u tome, ruska je mornarica dugo držala u blokadi ukrajinske luke u Crnom moru odakle su isplovljavali brodovi s pšenicom i drugim žitaricama namijenjenima prije svega zemljama Afrike. U srpnju je, nakon velikih diplomatskih napora i uz posredovanje Turske, u Istanbulu potpisan sporazum između Rusije, Ukrajine, Turske i UN-a o deblokadi luka i izvozu milijuna tona žitarica, s tim da svi brodovi prolaze kontrolu prije prolaza kroz Bosporski tjesnac. Potpisivanje tog sporazuma bilo je najveće diplomatsko postignuće od početka rata u Ukrajini, a glavni tajnik UN-a Antonio Gutteres nazvao ga je "svjetlom nade".

ZAPAD ŠALJE ORUŽJE UKRAJINCIMA Situacija na ratištu značajno se promijenila u korist Ukrajine kada joj je prošloga ljeta počela pristizati vojna pomoć u obliku teškog naoružanja iz zapadnih zemalja, prvenstveno SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva. SAD su ukrajinskim obrambenim snagama isporučile moćne raketne sustave HIMARS koji su se pokazali kao tzv. gamechanger (ono što "donosi promjenu igre") čim se njima počelo djelovati po ruskim skladištima oružja i streljiva, zračnim lukama, prometnim čvorištima i drugim ciljevima na područjima pod ruskom kontrolom. Ukrajini su poslane i haubice, prijenosno protuoklopno oružje (Javelin, Stinger), Češka i Poljska poslale su tekove ruske proizvodnje T-72, Britanci su poslali tenkove Challenger, Turska je opskrbila Ukrajinu naoružanim bespilotnim letjelicama Bayraktar... Mnogi zapadni saveznici tada su kritizirali Njemačku zbog oklijevanja s isporukom svoga oružja, u prvom redu protuzrakoplovnih tenkova Gepard te borbenih tenkova Leopard. Istodobno, Rusija je u rat uključila iranske dronove-kamikaze Šahed koji su sijali strah u ukrajinskim gradovima.

UKRAJINSKA PROTUOFENZIVA Koncem kolovoza Ukrajina je iznenadila ruske okupacijske snage pokrenuvši protuofenzivu koja je, kako se očekivalo i najavljivalo, trebala najviše biti usmjerena na područje Hersona na jugu zemlje. No, ukrajinske snage osnažene zapadnim oružjem, ponajprije ubojitim raketnim sustavima HIMARS, glavninu protuofenzive usmjerile su sjeveroistok zemlje oko drugog najvećeg grada, Harkiva. Vrlo brzo su oslobođena velika područja, uključujući grad , strateški važno logističko čvorište. Ruske snage bile su prisiljene na povlačenje iz Harkivske regije, a Moskva primorana na potez koji se spominjao još od početka invazije - djelomičnu mobilizaciju u Rusiji.

REFERENDUM I ANKESIJA LUHANSKA I DONJECKA Nekoliko dana prije početka invazije u veljači prošle godine, ruski predsjednik Vladimir Putin objavio je da je Rusija priznala dvije samoproglašene proruske paradržave u Ukrajini - Donjecku Narodnu Republiku i Lugansku Narodnu Republiku. Pola godine kasnije, od 23. do 27. rujna, proruske su vlasti provele referendume na okupiranim područjima regija Lugansk, Donjeck, Herson i Zaporožje o pripajanju Ruskoj Federaciji. Ni oni niti vlasti u Moskvi pritom nisu marili što udio etničkih Rusa na tom području ne premašuje 50 posto: u Donjecku i Lugansku ih je 40 posto, u Zaporožju 25 posto, a u Hersonskoj regiji tek 15 posto. Unaprijed poznati rezultat referenduma Zapad je odmah proglasio protuzakonitim, kao i Putinovu objavu o pripajanju tih regija Ruskoj Federaciji na svečanosti u Moskvi 30. rujna. Putin je tada, među ostalim, poručio: "Oni postaju naši građani zauvijek. Branit ćemo te regije svim oružjem koje nam je na raspolaganju."

DJELOMIČNA MOBILIZACIJA U RUSIJI Tjedan dana prije završenog referenduma u proruskim separatističkim regijama Ukrajine i objave njihovog pripajanja Ruskoj Federaciji, Putin je, očito potaknut uspjehom ukrajinske protuofenzive, proglasio djelomičnu mobilizaciju, kojom je trebalo biti obuhvaćeno 300.000 Rusa, većinom vojnih obveznika iz pričuvnog sastava, odnosno običnih građana. Pritom je Putin ponovno uputio prijetnju Zapadu rekavši: "Ako teritorijalni integritet naše države bude ugrožen, iskoristit ćemo sva dostupna sredstva za obranu našeg naroda. Ovo nije blef." Ubrzo nakon objave djelomične mobilizacije deseci tisuća Rusa krenuli su prema zračnim lukama i graničnim prijelazima bježeći od mobilizacije u najbliže zemlje. A mnogi mobilizirani su, prema izvještajima, poslani na ratište kao "topovsko meso" - slabo odjeveni, naoružani i obučeni za borbe.

DIVERZIJA NA KRIMSKOM MOSTU U rano jutro 8. listopada, dogodila se eksplozija i izbio požar na Krimskom mostu koji povezuje Rusiju s anektiranim poluotokom Krimom. Riječ je bila o diverziji u kojoj je most bio teško oštećen, a promet obustavljen. Dijelovi prometnih traka pali su u more, a gorjele su i tračnice željezničke pruge. Iako je most kasnije saniran, ova diverzija bila je težak simbolički udarac Rusiji. Riječ je o mostu dugom 19 kilometara, sagrađenom 2018. da "zauvijek spaja Rusiju s ruskim Krimom", koji je onomad osobno otvorio Putin. Stoga je napad na most izazvao bijesan i žestok odgovor Moskve. Odmah potom, naime, započela su masovna raketiranja ukrajinskih gradova i civilne infrastrukture.

RAKETIRANJE GRADOVA I CIVILNE INFRASTRUKTURE Napad na Krimski most bio je tek "dobrodošao" povod Rusiji za početak masovnih napada dalekometnim raketama na ukrajinske gradove i ključnu civilnu infrastrukturu. No, nije u pitanju bila samo osveta, nego i plan Rusije da stanovništvo Ukrajine na početku jeseni ostavi u mraku i hladnoći te im tako pokaže kako će im biti tijekom zime. Cilj tih bombardiranja bio je nanijeti štetu ključnoj infrastrukturi poput električne i vodoopskrbne mreže. Taktika psihološkog iscrpljivanja svodila se na to da bi, nedugo nakon što ukrajinske službe saniraju štete, uslijedila nova raketiranja.

POVLAČENJE RUSA IZ HERSONA Sredinom studenoga ruske snage povukle su se iz grada Hersona, ali i čitave istoimene regije na jugu Ukrajine. Prethodno su ukrajinske snage, u sklopu protuofenzive započete koncem ljeta, došle nadomak grada. Ruski vojnici, njih oko 30 tisuća i dio stanovnika Hersona povukli su se na istočnu obalu Dnjepra pa su ukrajinske snage praktički bez borbe oslobodile grad. Herson je, inače bio prvi veći grad i sjedište neke regije koji su Rusi zauzeli u invaziji na Ukrajinu. Usto, Hersonska regija je, iz moskovske perspektive, od konca rujna dio teritorija Ruske Federacije pa se povlačenje otamo smatra dosad najponižavajućim porazom ruskih snaga u dosadašnjem tijeku rata.

PROJEKTIL PAO NA TERITORIJ POLJSKE Najkontroverzniji incident otkako traje rat u Ukrajini dogodio se na teritoriju Poljske 15. studenoga, kada je na farmu u selu Przewodow nadomak granice s Ukrajinom doletio projektil, eksplodirao i usmrtio dvojicu seljana. Odmah je dignuta uzbuna jer se mislilo da su projektil na tlo Poljske, članice NATO-a, ispalili Rusi, što bi automatizmom značilo napad na čitav NATO. No, ubrzo je utvrđeno da projektil jest bio ruske proizvodnje, ali da ga je ispalila ukrajinska protuzračna obrana tijekom ruskog raketiranja energetske infrastrukture na zapadu Ukrajine. U suprotnom, taj je incident mogao dovesti do eskalacije sukoba nesagledivih razmjera. Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg svejedno je Moskvu nazvao krivcem za taj incident, a ne Kijev. "Rusija snosi odgovornost za ono što se dogodilo, jer je to izravni rezultat rata i niza napada iz Rusije na Ukrajinu", rekao je.

NAPADI NA CILJEVE U RUSIJI Prošlog ljeta ukrajinske snage počele su izvoditi napade i na teritoriju agresora. Sredinom kolovoza pogođeno je skladište oružja u blizini dvaju sela u ruskoj regiji Belgorod uz granicu s Ukrajinom. U narednim mjesecima uslijedilo je još nekoliko napada, od kojih neki i duboko u teritoriju Rusije. Ciljevi svih tih napada bili su vojni - skladišta oružja, streljiva ili goriva te zračne baze. Najveći i najodvažniji takav napad dogodio se koncem prosinca kada su dronovima napadnute zračne vojne baze Engels- 2 i Djagiljevo, bliže Moskvi nego ukrajinskoj granici, a s kojih su polijetali zrakoplovi koji su sudjelovali u bombardiranju ukrajinskih gradova i civilne infrastrukture. Početkom ovoga tjedna šef ukrajinskog Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu Oleksij Danilov uputio je otvorenu prijetnju Rusiji kazavši: "Naši tenkovi zauzet će Crveni trg u Moskvi i to će biti pravda!"

NJEMAČKA I ZAPAD ŠALJU TENKOVE Nakon dugog odvagivanja te istodobnog prozivanja drugih zapadnih saveznica za oklijevanje, vlada u Berlinu donijela je potkraj siječnja odluku o slanju Ukrajini 14 tenkova Leopard njemačke proizvodnje, koje u Kijevu već dugo iščekuju. Njemačka je ujedno dala suglasnost drugim zemljama koje imaju te tenkove da ih mogu isporučiti Ukrajini. Ta odluka dugo se čekala, a u isto vrijeme SAD su najavile slanje svojih tenkova M1 Abrams. SAD i Njemačka rekle su da će Kijevu dostaviti i 50 borbenih vozila M2 Bradley te 40 pješadijskih borbenih vozila Marder iz Berlina. Uoči godišnjice početka rata, zapadne zemlje intenziviraju slanje oružja Ukrajini. Početkom ovoga tjedna Kijev je posjetio i američki predsjednik Joe Biden navodno najavivši novi paket vojne pomoći vrijedan 500 milijuna dolara.