Tijekom pet tjedana izvještavanja s južnog bojišta bilo je teško zamisliti da, barem u nekim ograničenim, pripremnim fazama ukrajinska protuofenziva nije započela krajem travnja. Nemilosrdno precizno bombardiranje ruskih vojnih ciljeva, nagovještaji iskrcavanja duž okupirane istočne obale rijeke Dnjepar i eksplozije u skladištvima goriva i infrastrukturnim objektima unutar same Rusije i u okupiranim gradovima – sve se to može smatrati pokazateljima da je protuofenziva počela, piše dopisnik CNN-a s bojišta u Ukrajini.
Također, tu su i drugi pokazatelji - stalna upozorenja proruskih dužnosnika s okupiranih područja o ukrajinskim sondirajućim napadima duž linije bojišta u Zaporožja te evakuacija civilnog stanovništva na okupiranim područjima. Sva ta djelovanja pojačana su proteklih tjedana i prvi su znakovi "operacija oblikovanja" za koje je jedan viši američki dužnosnik izjavio CNN-u da su započele prošloga tjedna. Ipak, službeno, ukrajinska protuofenziva tek treba započeti.
Puno toga se ne prikazuje u javnosti
S obzirom na količinu oružja i opreme SAD-a i NATO-a te savjeta i obuke uloženih u ovu operaciju te uz izjavu visokog američkog dužnosnika izrečenu nedavno u Kongresu - da su SAD podučavale Kijev kako da „iznenadi” – čini se poštenim pretpostaviti da je ovo kašnjenje u proglašenju početka ofenzive zapravo taktika, a ne posljedica neorganiziranosti u ukrajinskim redovima i relativno vlažnog travnja zbog kojeg je tlo još uvijek premekano.
Tijekom prošloga mjeseca, nejasne izjave ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog da će "prvi važni koraci" protuofenzive "uslijediti uskoro" ili da će za jih trebati "još malo vremena" odudarali su od prvotne najave Kijeva da neće objaviti njen početak. Moguće je da saznamo da je protuofenziva započela tek kada se budu vidjeli njeni prvi opipljivi rezultati. Puno toga što se događa ne prikazuje se u javnosti.
Zbunjivanje Moskve da bi bila u napetosti
Cilj tog zbunjivanja očito je držati Moskvu izvan ravnoteže, nesposobnu procijeniti je li svaki novi napad ukrajinskih snaga "to" ili samo još jedan sporadičan napad. Nedavne borbe oko Bahmuta dokaz su tome. Šef ruske plaćeničke grupe Wagner, Jevgenij Prigožin, proveo je 10 dana raspravljajući uglavnom sam sa sobom na Telegramu, upozoravajući na raspad Wagnera ako od Moskve ne dobije više streljiva. Nije dobio gotovo nikakav službeni javni odgovor na svoje molbe, a nejasno je jesu li se uopće promijenili obrasci opskrbe ruskog Ministarstva obrane.
Prigožinovo preživljavanje nakon svih tih javnih kritika i napada na ljude iz Kremlja, izraz je i potrebe i straha: Putin se možda boji reakcije koju bi izazvalo uklanjanje Prigožina, a i Wagner mu je još potreban da zadrži svoje položaje. Možda Putinu još uvijek treba i Prigožin kao prepreka moćnoj vojsci. Ono važno što zasad vidimo jest zapanjujuće nejedinstvo u Putinovim redovima – nešto što je u veljači 2022. bilo nezamislivo. Prigožinov ispad zasad je rezultirao tek malim promjenama na bojištu kod Bahmuta, ali je razotkrio goleme razlike u funkcioniranju ratnih strojeva Rusije i Ukrajine.
Ukrajinci strpljivo drže plan u tajnosti
Kijev je uspio zadržati u tajnosti svoje namjere, pripreme i eventualne lažne početke protunapada. Čini se kako Ukrajinci imaju strpljenja i sposobnosti da zadrže svoj plan dovoljno tajnim da ga temeljito provedu. S druge strane, Moskva paradira svojom potpunom nefunkcionalnošću. Također bi moglo biti ključno u tjednima koji dolaze to što Moskva vrlo loše komunicira prema javnosti svoje ratne aktivnosti. Do sada smo najviše informacija o ukrajinskim operacijama dobili od proruskih okupacijskih dužnosnika i vojnih blogera. No, ponekad to mogu biti i namjerne dezinformacije.
Kada su ruski izvori ovog ljeta upozorili da su ruske trupe opkoljene u Limanu, to je vjerojatno bila prijevara s ciljem da se Moskva odvrati od mirnog povlačenja. Ali u drugim slučajevima, iz ruskih se internetskih rasprava o politici i vojnim slabostima projicira kaos koji im očito nije potreban. Rusko povlačenje iz Hersona bio je upečatljiv primjer proturječnih poruka visokih dužnosnika.
Ipak, kao i s previranjima oko Wagner grupe i Bahmuta, nered u ruskom slanju poruka ne može se uvijek racionalno objasniti kao namjerno stvaranje magle dezinformacija. Nitko ne želi izgledati tako neuredno dok je moral na prvoj crti sigurno nizak.
Idućih tjedana bit će još više konfuzije
U tjednima koji su pred nama, vjerojatno ćemo vidjeti još više konfuzije oko ukrajinskih namjera i planova. Napadi na specifične i važne ruske mete, dublje unutar okupiranog teritorija, mogli bi ubrzati tempo i žestinu, primjerice, raketnih napada na gradove u Luhansku. Također bismo mogli vidjeti očiglednije lažne ukrajinske napade duž linije fronte od 1000 kilometara. Na Zapadu, Ukrajina mora učiniti da se okupirani Herson i dalje čini ranjivim na veći amfibijski napad preko rijeke Dnjepar; a na istoku, Bahmut se još uvijek mora činiti da je u opasnosti. Između ta dva boka, ogromna južna fronta Zaporožja pod ruskom okupacijom također mora ostati ranjiva na brzo napredovanje kroz ruske utvrde bolje opremljene vojske koju su obučavali nstruktori NATO-a.
Moskva si ne može priuštiti gubitak ni na jednom od ta tri fronta. Ipak, možda će biti prisiljena birati i odrediti prioritete, a tim će izborom uslijediti i prvi rizik od šireg strateškog poraza Putina. Izgube li na bilo kojoj od ta tri fronta, cijeli će projekt izgledati još slabije nego što je bio kad je Kremlj morao priznati da je napadnut dronovima u srcu Moskve. Jedan javni, strateški gubitak mogao bi dovesti ruske redove u opasnost od sveopće panike i kolapsa.
Napad može početi svakog časa, ali...
Možda i najrječitiji komentar Zelenskog o protuofenzivi bio je njegov ponovni zahtjev za više zapadnog oružja: rekao je da je pobjeda osigurana, ali bez bolje opreme bit će izgubljeno više ukrajinskih života. To je ključno načelo dosadašnje kampanje Kijeva: svetost života Ukrajinaca.
Puni frontalni ukrajisnki napad na oslabljene ruske položaje – gdje su opskrbni lanci, zapovjedništvo i moral slabe karike – moguć je u bilo kojem trenutku. Ali još nekoliko tjedana ruske zbunjenosti, prenapregnutosti i javne samokritičnosti vjerojatno će smanjiti konačnu ljudsku cijenu Kijeva.
Dok ono što se čuje iz Moskve govori da se pojavljuju prve unutarnje pukotine, poruke iz Kijeva znak su svrhe i odlučnosti.
