Na pitanje o izgledima da Libanon bude uvučen u izraelski rat s Hamasom, Walid Jumblatt, bivši čelnik libanonske milicije i jedan od najčuvenijih političkih veterana u zemlji, daje pesimističnu prognozu.
"Mislim da to ne možemo izbjeći", kazao je skrušeno taj 74-godišnjak za Politico dok je tjerao svoga razigranog psa Tweggyja dalje od zdjele orašastih plodova na stolu prepunom knjiga.
"Pokušavam čitati, ali stalno uzimam mobitel da bih bio u toku s vijestima", dodao je.
'SAD zanemario palestinske težnje za državnošću'
Nije ni čudo što Jumblattov telefon neprestano zvoni. Kao vođu 300.000 pripadnika manjine Druza u Libanonu i bivšeg zapovjednika u građanskom ratu od 1975. do 1990., svatko tko iole nešto znači u Libanonu konzultira Jumblattom oko toga kako da zemlja ne bude uvučena u još jedan sukob. Uostalom, on je čovjek koji zna kako manjinski narod može opstati pa čak i napredovati okružen protivnicima. Ovaj put, međutim, boji se da su zbivanja ne idu u prilog Libanonu. Zemlja se pomno promatra kao potencijalna druga fronta u izraelskom ratu protiv Hamasa i usred intenzivnih strahova da će Hezbollah, moćna libanonska šijitska milicija koju podupire Iran, pokrenuti sveobuhvatni napad na Izrael sa sjevera.
U razgovoru za Politico u svome domu u Bejrutu, Jumblatt osuđuje nedostatak globalnog vodstva visokog kalibra i krivnju za najnoviju krizu pripisuje Washingtonu, jer je zanemario palestinske težnje za državnošću. Poručio je SAD-u da povuče nosače zrakoplova iz Mediterana za koje se naširoko smatra da su spremni napasti ciljeve u Libanonu. Bila je to kriza, kaže, koju su samo Izrael, SAD i Iran mogli riješiti.
'Međunarodna zajednica je napustila Palestince'
Na tragu svoje crne prognoze, Jumblatt kaže da se on i njegov najstariji sin Taymour pripremaju u planinama Chouf, domovini predaka libanonskih Druza, 40-ak kilometara od Bejruta, za prihvat izbjeglica. Napominje da će to utočište biti otvoreno za sve, bilo da su šijiti, suniti ili kršćani, budu li morali bježati od borbi u slučaju da se Libanon opet nađe u ratu. Do sada, od napada Hamasa na Izrael 7. listopada, sukobi između Hezbollaha i Izraela bili su ograničeni na napade na vojne ciljeve, ostajući unutar "pravila igre", neformalno uspostavljenih otkako su Izrael i Hezbollah vodili 34-dnevni rat 2006. godine.
Govoreći upravo u vrijeme kada je američki predsjednik Joe Biden završio svoj sedmoipolsatni posjet Izraelu, Jumblatt je djelovao iscrpljeno i zabrinuto. Bio je frustriran izjavama američkog čelnika u Tel Avivu koje su, kaže, samo pogoršale situaciju američkim napuštanjem uloge poštenog posrednika. Djelomičnu krivnju za to identificirao je u američkim predizbornim aktivnostima, požalivši se što više nema čelnika kakvi su bili bivši američki državni tajnik James Baker, bivši francuski predsjednik Jacques Chirac i bivša njemačka kancelarka Angela Merkel.
Smatra da međunarodna zajednica nije svjesna opasnosti od onoga što bi se moglo dogoditi u Libanonu. "Nema nikoga, sami smo", rekao je, priznajući da su Libanonci svedeni na promatrače u katastrofi koja bi ih mogla progutati, s Arapima koji su odbačeni kao teroristi, a ne kao partneri u pregovorima.
"Upravo sam bio s premijerom, a neki dan i s predsjednikom libanonskog parlamenta Nabihom Berrijem. Pokušavamo, ali što možemo? Ako ima nekoga s kim možemo razgovarati, s Amerikancima ili Francuzima ili nekim drugim sa Zapada, recite mi. Svi oni samo posvuda vide teroriste. Misle da je palestinski problem - teroristički problem. Međunarodna zajednica je napustila Palestince", kaže.
Tri kratka savjeta za brzo rješenje sukoba
Upitan što bi rekao Amerikancima da ga pitaju za savjet, Jumblatt je odgovorio trima brzim odgovorima: "Prekid vatre. Uspostava humanitarnih koridora – zaboravite samo 20 kamiona pomoći koji su, kao, dovoljni. I oslobađanje otetih civila."
"Onda treba sagledati širu sliku.", dodao je. A pod širom slikom misli na frustriranu državnost Palestinaca, koju smatra "korijenskim uzrokom" eksplozije sukoba u regiji.
Njegova je glavna zamjerka da Washington ne vidi kako ono što se događa u Gazi ili s Palestincima utječe na cijelu regiju i šire. Bez širokog političkog rješenja situacija je beznadna, kaže i dodaje da "pokušaj uništenja Hamasa neće dovesti nikamo".
Jumblatt je često morao usredotočeno gledati širu sliku kako bi osobno preživio i zaštitio Druze, sektu osnovanu u Kairu u 11. stoljeću, u kojoj se miješaju šijitizam, kršćanski gnosticizam i grčka filozofija. Učinio je to - pokazujući izvanrednu samokontrolu za jednog tada mladog čovjeka - kada je 1977. godine sjedio preko puta Hafeza al-Asada, nedugo nakon što je sirijski autokrat dao ubiti njegovog oca Kamala Jumblatta. Poigravao se s fikcijom da je zasjeda u planinama Chouf, u kojoj je ubijen njegov otac, bilo djelo Izraela, a ne čovjeka kojemu sjedi nasuprot. Godinu dana ranije ubijena je njegova tetka, sestra njegova oca. Crno-bijele fotografije njegovih roditelja istaknute su u njegovom domu. Jumblatt je čekao da izravna te račune, podupirući pobunjenike u Siriji koji su digli ustanak kako bi svrgnuli Asadova sina, Bašara.
Život obilježen nasiljem i sukobima
Nasilje i sukobi proželi su njegov život. Kao desetogodišnjak vidio je kako se američki marinci iskrcavaju u Bejrut 1958. godine, a poslao ih je predsjednik Dwight Eisenhower da obuzdaju rastuće sektaške napetosti na zahtjev libanonske predsjednice, kršćanke Camille Chamoun. Kao dječaka, maronitske kršćanske milicije otele su ga i gotovo pogubile. Godine 1982. preživio je eksploziju automobila bombe u blizini svoje kuće u Bejrutu. Jumblatt je naslijedio domovinu predaka u Choufu, izgrađenu polako tijekom dva stoljeća na temeljima koje su ostavili križari, i dospio je u središte pozornosti kao vođa Druza i šef Progresivne socijalističke stranke, koju je utemeljio njegov otac. Dugogodišnji pristaša Palestinaca, oprostio se od svog prijatelja, vođe Palestinske oslobodilačke organizacije Yasera Arafata, kada su on i njegovi borci protjerani iz Libanona 1982., pucajući iz kalašnjikova u znak pozdrava.
Nikada zapravo nije težio tim glavnim ulogama i nikada nije želio biti nasljednik feudalne i političke dinastije, više je volio novinarski život, vožnju motociklom i uživanje u noćnom životu Beiruta. "U životu ne birate svoju sudbinu", razmišljao je.
Tijekom desetljeća bio je glavna figura u središtu libanonske vrtoglavo zamršene sektaške politike, manevrirajući ovamo-onamo, mijenjajući vjernosti ovisno o varljivim okolnostima — i često bivajući kritiziran zbog toga.
'Slamanje Hamasa neće riješiti problem'
Sada je njegov fokus podjednako na Libanonu kao i na Druzima. Tvrdi da SAD samo pojačava napetosti u regiji slanjem nosača zrakoplova u to područje, ne uspijevajući sagledati širu sliku i ne uspijevajući uspostaviti neovisnu državu Palestinu uz Izrael, čiji su obrisi bili dogovoreni prije 16 godine na konferenciji u Annapolisu, koju je sazvao bivši smerički predsjednik Bill Clinton.
"Sve što su od tada učinili su beksrajni razgovori i dopuštanje gradnje novih izraelskih naselja na Zapadnoj obali", govori s ljutnjom.
Slamanje Hamasa, kaže, neće riješiti problem.
"Morate se vratiti na osnovni problem, na rješenje s dvije države. Morate vidjeti širu sliku, a Amerikanci je ne vide. Oni sve eskaliraju svojom retorikom i premještanjem nosača zrakoplova ovdje. Zašto morate dovesti dva velika nosača zrakoplova u ovo područje? Je li to u miroljubive svrhe? Je li to za očuvanje mira ili što”, pita se Jumblatt.
'Ovdje su tri glavna igrača Izrael, Iran i SAD'
Ipak se nada da će katastrofa biti izbjegnuta summitom regionalnih čelnika, uključujući Tursku i Katar, koji je u subotu sazvao egipatski čelnik Abdel Fattah El-Sisi.
"Ali, oni nisu glavni igrači. Oni nemaju nikakav utjecaj. Tri igrača su Izrael, Iran i SAD. Amerikanci bi mogli obuzdati Izrael ako to žele, ali jedan jedini put kada su Amerikanci naredili Izraelcima da se povuku bilo je 1956. kada su ovi izvršili invaziju zajedno s Francuzima i Britancima", napominje.
Jumblatt vjeruje da Izrael doista namjerava izvršiti invaziju na Gazu i potom pripojiti njezin sjeverni dio.
“Gomila ludih ljudi u Izraelu će to učiniti jer je plan dobiti pola Gaze. A ako Izrael izvrši invaziju? Tada će Hezbollah i Iran odlučiti što će učiniti", zaključuje.
POGLEDAJTE VIDEO: O životu u izraelskom Aškelonu: Normalno je da žena doji u parku s puškom, ljudi u dućanu kupuju omekšivač i nose bombe
