"Buckyball" tranzistor sastoji se od dvije zlatne elektrode međusobno udaljene otprilike jedan nanometar (milijarditi dio metra) između kojeg je smještena jedna molekula ugljika C 60. Time je izrađen prvi elektronički uređaj veličine jedne jedine molekule. U prirodi, molekularni uređaji su česta pojava, a ljudi tek uče kako ih mogu i umjetno stvoriti.
Mogućnost korištenja molekula u proizvodnji elektroničkih uređaja "sveti gral" je informatičke industrije koja već godinama nastoji pronaći ekonomičan način smanjenja komponenti koje se danas proizvode od silicija, koji je dosta nestabilan kao atom pa je neupotrebljiv u izradi molekularnih elektroničkih uređaja. Uređaji utemljeni na ugljiku su mogući zbog jačih kovalentnih veza između atoma koji zbog toga manje "šeću" prostorom.
Tijekom prošlih godina znanstvenicima iz nekoliko laboratorija uspjelo je napraviti molekularni tranzistor uz pomoć ugljikovih "nanocijevi" - tankih svijenih listića grafita. No, "nanotubes" tranzistori su ipak mnogo veći od jedne jedine molekule ugljika C60-"buckyballsa" nazvanog prema jednom od utjecajnijih američkih dizajnera, Buckminsteru Fulleru.
"Bucky"-kugle su toliko male da propuštaju elektrone isključivo jedan po jedan što omogućava izgradnju binarnog molekularnog uređaja, jer atom ugljika C 60 tada može poslužiti kao logička vrata u koja se može pohraniti informacija što se nakon toga može prenijeti dalje puno brže no što je to danas moguće.
Izrada molekularnih tranzistora moguća je zbog pojave poznate pod nazivom "elektromigracija". Taj efekt nastaje kad se kroz dvije međusobno fizički spojene elektrode pusti jaka struja koja pokrene elektrone takvom brzinom da se između njih stvori međuprostor u koji se onda može ugurati molekula ugljika C 60. Zlatne elektrode korištene u ovom eksperimentu proizvedene su u "Nanowriter"-uređaju, litografskom stroju visoke razlučivosti, koji može generirati elektronski snop energije veće od 100.000 volti na točci promjera od samo pet nanometara.
Iako trenutačno nije u planu nikakva komercijalna uporaba tranzistora od ugljika C 60 ovaj eksperiment pokazuje da je relativno jednostavno napraviti nanoelektromehanički uređaj budućnosti s već danas postojećom tehnologijom.