Ovaj topao pogled već 38 godina bolesnima nosi utjehu, olakšanje, vjeru i snagu. To je pogled SlaveŠepec, najsestre godine. Tako su odlučili pacijenti, a ona skromno kaže, samo sam radila svoj posao.
Uz srce, ima znanje. Zna procijeniti, prepoznati, ali i suosjećati.
Na posao dolazi po mraku, po mraku i odlazi. Ništa joj nije teško. Svakom pacijentu pristupa individualno i to se osjeti.
Kada se zauzme profesionalan stav nastupa dio koji čini razliku između medicinske sestre i najsestre. Nije, objašnjava, svatko za taj posao. Badava je znanje ako nema duše.
Brojne su situacije koje su se Slavi tokom godina urezale u pamćenje, ali posebno potresne su one kada se pred njom pojave stariji ljudi, jer trebaju pažnju ravnu onoj koju pružamo djeci.
"Sjećam se jedne situacije kada je jedna vremešna gospođa dovela jednu još vremešniju gospođu, koja je imala 90 godina i rekla je: Molim vas, molim vas, pazite na moju mamu. Mama je imala 90 godina i u njoj nije bilo 30 kilograma. Kada je legla u krevet, kada se podvukla pod jastuk, kao da je bila neka mala, mala djevojčica", govori Slava.
Slava napominje kako nije jedina u svojoj struci koja tako razmišlja. Tu su nove generacije.Ona ih je učila. Postavljala im izazove i naizgled čudna, ali važna pitanja.
"Što doma činiš s majkom, što radiš doma i kako i na koji način pomažeš svojoj majci u kući?"
Odgovora na to pitanje nema u udžbenicima, ali svaka sestra nosi ga u sebi - pogrešan ili točan. Biti medicinska sestra znači, poručuje, biti čovjek.
