Famozni 'žuti kvadrat', znak horizontalne prometne signalizacije kakav je u Zagrebu tek eksprimentalno postavljen (točnije, iscrtan) na dvjema lokacijama, u Španskom i na Sveticama, uskoro bi trebao osvanuti na svim većim i problematičnijim raskrižjima u gradu. Riječ je o posebno označenom prostoru u raskrižju u koji vozači ne bi smjeli ući ako vide da neće uspjeti proći kroz križanje dok je na semaforu zeleno svjetlo. Time bi se, smatraju u gradskoj upravi, poboljšala protočnost prometa i smanjile gužve.
No, prometni stručnjaci nemaju baš dobro mišljenje o 'žutim kvadratima'. Ivan Dadić, umirovljeni dekan Fakulteta prometnih znanosti, smatra da su Zagrebu potrebna neka druga prometna rješenja. On smatra da je umjesto crtanja žutih kvadrata dovoljno da se vozači drže zakona, a da policija kažnjava one koji se zakona ne drže.
Naša regulacija prometa i u Tokiju bi stvorila kolaps
"U gradskim vlastima misle da sve znaju, policija ima vlast i ne trudi se tražiti drugo mišljenje, nitko ne traži nikakve suvisle prometne studije koje bi pomogle pri rješavanju prometnih problema u velikim hrvatskim gradovima, posebice Zagrebu. Pritom je jasno da je naš model prometa u mnogočemu krivo postavljen. Kada bi u Tokiju ili Kopenhagenu primijenili zagrebački model regulacije prometa nastao bi kolaps, sve bi stalo. Kada bi u Zagrebu primijenili inteligentna rješenja iz tih gradova promet bi se ubrzao 30, 40 posto", kazao je Dadić za 24 sata.
Svoju tvrdnju slikovito je opojasnio.
"Perači prozora koji obavljaju svoj posao uz semafore imaju dovoljno vremena za obaviti svoj posao. To je jasan dokaz da se na semaforima nepotrebno dugo stoji i rijetko gdje drugdje u svijetu ćete vidjeti tako nešto. Žuti kvadrati ništa neće promijeniti i Zagreb treba druga pametna rješenja", smatra Dadić.
Desno skretanje kroz crveno i problem semafora
Umjesto žutih kvadrata Dadić predlaže pet jednostavnih rješenja od kojih su neka i jeftinija od spomenutog. Prvo je desno skretanje kroz crveno koje Dadić drži najvažnijom intervencijom za ubrzavanje prometa u gradu.
"Nema smisla da oni koji namjeravaju skrenuti desno stoje na semaforu ako mogu sigurno ući u raskrižje. Na taj se način smanjuje gužva na semaforu, a ne ugrožava se sigurnost prometa, naravno pod uvjetom da vozači poštuju prometna pravila i propuste sva vozila ili pješake koji u tom trenutku imaju prednost", kaže Dadić dodajući da se takva mjera uvelike koristi u Njemačkoj i da se time promet ubrzava i za 10 posto.
Drugo rješenje, po Dadiću, jest bolja sinkronizacija semafora.
"Zagrebački semafori su slabo sinkronizirani i često se događa da krenete s jednog i odmah se zaustavite na drugom iako nema nikakve gužve. Takav problem trebalo bi riješiti boljom sinkronizacijom semafora i njihovom automatizacijom te povezivanjem u centralni sustav. No sinkronizaciju je vrlo teško, gotovo nemoguće provesti kada se na većini zagrebačkih velikih raskrižja primjenjuje takozvani četverofazni rad semafora uz cikluse koji traju i po dvije minute. Onda se u vrijeme velikih gužva događa da na jednom križanju vozači moraju čekati i četiri ciklusa. Pritom gube vrijeme, stoje i zagađuju okoliš. Trebalo bi, gdje god je to moguće primijeniti dvofazno odvijanje prometa", kaže Dadić za 24 sata ističući zagrebački "zeleni val" kao dobar primjer.
Pravilo desne strane i vožnja javnim prijevozom
Nadalje, Dadić kao treće rješenje predlaže pravilo vožnje desne strane.
"Amerikanci su većinu svojih raskrižja bez semafora riješili postavljanjem znaka stop na sve ceste. Na taj način su zapravo raskrižja pretvorili u sustave koji funkcioniraju slično kao i kružni tok. Kod nas su ljudi zaboravili što je to pravilo desne strane jer sve je puno znakova poštivanja prednosti odnosno znakova koji označavaju da vozite cestom s prednošću prolaska. Zbog toga se kod vozača stvara lažna iluzija da su stalno na glavnoj cesti te voze prebrzo kroz raskrižje što je vrlo opasno za sigurnost, dok se u sporednim ulicama nerijetko stvaraju kolone", ističe i dodaje da kružne tokove treba grdaiti gdje prostor dozvoljava, a drugdje promet regulirati "po američkom principu" odnosno vožnjom po pravilu desne strane.
Ipak, najvažnijim faktorom smanjenja gužvi na cestama Dadić smatra javni prijevoz.
"Više ljudi u javnom prijevozu znači manje ljudi u automobilima, a to automatski znači brži promet, kako za automobile tako i za javni prijevoz", kaže te ističe da je u Zagrebu problem što je javni prijevoz još uvijek osjetno sporiji od vožnje automobilom, čak i samom centru grada.
Gradnja podvožnjaka, mostova...
Na koncu, peto rješenje je i najskuplje - gradnja podvožnjaka i mostova. No, kaže Dadić, ako se problemu pristupi sustavno, to može biti najbolje rješenje.
"Izgraditi jedan podvožnjak neće riješiti gotovo ništa jer će se zastoj samo preseliti jedno ili dva križanja dalje. Pogledajte samo Slavonsku aveniju gdje više nema gužve na raskrižju sa Savskom, ali su zato prometni čepovi već na prvim semaforima istočno i zapadno od podvožnjaka", napominje.
Što se tiče denivelacije rotora na Jadranskoj aveniji, dadić smatra da to neće previše pomoći već bi bilo pametnije izgraditi dugo najavljivani Jarunski most koji bi rotor na Jadranskoj aveniji rasteretio za 30 posto.
