Posao na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu (OPG) započeo je prije dvadesetak godina kad je glava obitelji, Josip Antunović, propao kao mesar. Kako za mesara nije preporuka da bude i ljubitelj životinja, priča o njihovom gospodarstvu počinje kao i mnoge priče o uspjehu – neuspjehom.
Sve je počelo s Monikom
Josipov sin Milo, tridesetogodišnji kršni mladić priča u razgovoru za Deutsche Welle kako su prvo nabavili magarca. Točnije magaricu Moniku koja svoje ime može zahvaliti činjenici da je došla u Kunu tijekom afere Clinton-Lewinsky. "Prvo smo nabavili magarce, pa nešto malo ovaca, koza, onda su nas kontaktirali da bi tu dovodili goste. Ništa tu nije bilo sređeno, ali smo polako uređivali restoran, prvu godinu smo primali goste na terasi vani, kasnije su i ljudi počeli dolaziti sve više", priča Milo o počecima obiteljskog posla.
Samo domaće
Trudom i kvalitetom su došli do današnjeg statusa i male oaze u brdima Pelješca. Gostima nude samo svoje proizvode: vino, likere, sokove, sireve, pršut, pancetu, salame, janjetinu, teletinu, domaći kruh... Sve sami rade, otac Josip, majka Nevenka, Mile i njegova supruga Jasmina brinu se za 70 magaraca, 150 ovaca, 150 koza i 10.000 trsova vinove loze, 100 stabala maslina... Sve što proizvedu je za njihovu potrebu i kako kažu, više im i ne treba. Cijene su pristupačne svim gostima, litra dobrog domaćeg plavca je samo 20 kuna, a gastronomska ponuda osim što je kvalitetna i raznolika, nije cjenovno paprena kao u onim mjestima iz kojih se "vidi more".
Antunovići nude samo domaće.
"Dislocirani" član obitelji, Milova sestra Ana, ostala je u Zagrebu nakon fakulteta i „pokriva“ marketinški dio posla iz glavnoga grada. Jedina pomoć koju imaju je pastir kojeg su i oni (kao i većina uzgajivača stoke) morali "uvesti" iz Bosne.
Nitko neće u pastire
"Nismo mogli nikoga naći ovdje, dajemo plaću 4.000 kuna, stan, hranu i mobitel, ali smo morali dovesti čovjeka iz BiH koji je uredno prijavljen i sa svim dozvolama", potvrđuje Milo staru priču o tome kako u Hrvatskoj nitko ne želi čuvati ovce.
Ljekovito mlijeko kućnih ljubimaca
Uz toliko magaraca, Antunovići se bave i prodajom magarećeg mlijeka čija ljekovita svojstva su odavno poznata. Mlijeko sastavom najbliže onom majčinom koristi se za liječenje upala dišnih puteva, daje se djeci sklonoj alergijama, astmi, oboljelima od hripavca, a kako magarice dnevno daju samo dva do pet decilitara mlijeka cijena je 200 kuna za litru. Usprkos dobroj cijeni mlijeka, Antunovići svoje tovare više smatraju kućnim ljubimcima. Magarci se tako i ponašaju. Čim uđete u njihov ograđeni prostor dugouhi znatiželjnici dolaze do vas provjeriti jeste li donijeli nešto za pojesti, pomaziti se i onjušiti vas. Životinje su sasvim pitome i umiljate.
Antunovići će uskoro proširiti posao pomoću EU-fondova i do kraja ljeta će otvoriti smještaj sa šest soba kako bi mogli proširiti ponudu. Od države se ne nadaju prevelikoj pomoć i kako Milo kaže za Deutsche Welle: "Poticaje ne čekamo, za sve što dobijemo, hvala. Ali to je, ako bude – bude." Antunovići se uzdaju "u se i u svoje kljuse", odnosno u svoje magarce.
Životinjsko carstvo. Grgo Jelavić/PIXSELL
Zatvorit ću OPG i zauvijek otići iz ove Hrvatske
