Istraživanje organizirano pod pokroviteljstvom britanske udruge za proučavanje sindroma iznenadne dojenačke smrti otkriva da samo 37 posto roditelja zna da se sobna temperaturu treba kretati između 16 i 20 stupnjeva celzijusevih. A kad im se postavilo pitanje da odrede temperaturu koja vlada u njihovom domu tek je 41 posto moglo odrediti temperaturu s odmakom od 2 stupnja, a samo je jedna trećina roditelja držala termometar u dječjoj sobi.
Istraživanje je pokazalo da su bebe izložene većem riziku kada im je prevruće. Naime, pretpostavlja se da je unutarnji sistem termoregulacije kod nekih beba nerazvijen i ne može ispravno funkcionirati pa pri visokoj temperaturi beba se počinje naglo hladiti.
Direktorica spomenute organizacije Joyce Epstein savjetuje: - Naša poruka roditeljima glasi, pogledajte i dodirnite bebu da bi vidjeli je li pregrijana i držite pod kontrolom sobnu temperaturu. Zašto riskirati kad uz malo pažnje možete stvoriti sigurniju atmosferu za spavanje.
Carol Bowman, čija je kćer Nicole umrla od sindroma iznenadne dojenačke smrti, kaže: - Mnogi roditelji misle da je sve u redu ako paze da beba ne spava na trbuhu. No trebalo bi razglasiti da je i temperatura bitan faktor.
Ovu tezu potvrđuju i rezultati najvećeg britanskog istraživanja vođenog između 1993. i 1996. Pokazalo se da su majke čije su bebe umrle, bile više zabrinute zbog hladnoće, dok su majke preživjelih bile zabrinutije zbog činjenice da se bebe ne pregriju.
Ove podatke očito nikad nije dovoljno naglašavati jer primjerice, u Britaniji samo tijekom jednog tjedna zbog sindroma umre prosječno osam beba, a većina njih mlađa je od šest mjeseci.
Većem riziku izložene su bebe koje spavaju na trbuhu, ako roditelji puše i ako je soba u kojoj spavaju pretopla. Najbolji način za određivanje pregrijavanja je opipavanje bebina trbuha. Ukoliko je vruć ili znojan, jedan sloj odjeće ili pokrivač treba maknuti.
Prekomjerna temperatura uglavnom se gubi preko glave stoga nije mudro na bebinu glavu postaviti kapicu ili neko drugo pokrivalo.
