PREDJELO
Grčka - Nigerija Grci i Nigerijci su u sličnoj situaciji. Šačica ultra korumpiranih političara kontrolira ostatak naroda u svrhu nastanka novog svjetskog poretka. U Grčkoj su se političko-ekonomske nepodopštine, sve donedavno, radile vrlo suptilno, no u Nigeriji je priča mnogo krvavija jer, osim oružanih sukoba zbog nafte, zlata i vode, ljudi svakodnevno ginu i zbog ultra radikalnih vjerskih sukoba kršćana i muslimana. Na tribinama će bit i naš stručni stožer koji će u Mangaungu promatrati, snimati, analizirati, razgovarati i onda našim novinarima stručno podastrijeti niz totalno nebitnih podataka o tome kako igraju Grci. Kasnije će kukati kako je kod nas svatko izbornik.
GLAVNA JELA
Francuska - Meksiko Na stranu što je Domenech bizaran lik, no francuski igrači su stvarno čudni tipovi, njima se uopće ne igra. Možda imaju grižnju savjesti zbog Henryeve ruke, no pitamo se, kakvi su to sportaši koji bojkotiraju izbornika na Svjetskom prvenstvu, što njima nije jasno da time najviše štete sebi? Najbolje da ih klinci Vela i Dos Santos razbiju tri, četiri razlike pa neka odu doma čim prije.
Argentina - Južna Koreja Hoćemo li ikada vidjeti famozni argentinski napad u akciji – Aguero, Tevez, Messi, Higuain, Milito, ne znamo, ali znamo da je izbornik Diego, bez konkurencije, najveći luđak na prvenstvu. Nakon što se prvih par dana trudio ostati skuliran, jučer je poručio Peleu da začepi i neka ide natrag u muzej. S nestrpljenjem čekamo 13:30 i još jednu utakmicu ludog Diega Maradone. Čovjek će ući u teren, pođe li što naopako.
PRILOZI
Mateo Kariolić Prapradjed Diega Maradone rođen je na Korčuli i potomak je loze Marka Pola, objavljeno je 2002. no još nitko nije pronašao niti jedan dokaz da je Mateo Kariolić ikada živio na Korčuli, niti u jednom korčulanskom zapisu postoji to prezime. Slučaj se još istražuje, a jedino je sigurno da se Maradonina kćer zove Dalma po Dalmaciji.
Latino Lover Jeste li znali da Carlos Tevez ima latino reggae bend Piola Vago u kojem svira zajedno s bratom? Pjesme o ljubavi, Bogu i teškom životu, totalni su hit u Argentini. Nakon što se u Manchesteru upoznao s Oasis, odnosno braćom Gallagher, Liamom i Noelom, velikim navijačima Manchester Citya, ponudio im je da ih nauči svirati i plesati moderne latino plesove.
Kruha i igara Meksički predsjednik Felipe Calderon i njegova ekipa neprestano koriste moć nogometa, a posebno reprezentacije kako bi izmaknuo pažnju javnosti od silnih problema u državi – teška ekonomska kriza i nasilna borba protiv trgovaca drogom. Tako je meksička vlada prošle godine, u danima važne kvalifikacijske utakmice protiv El Salvadora dok je nacija bila zaluđena povijesnom važnošću utakmice, bez beda isfurala ne baš sasvim uredne, regulacije i promjene, u tamošnjem HEP-u što se kasnije negativno odrazilo na ionako loš životni standard većine Meksikanaca.
Kol’ko ono imaš godina? Čest problem s afričkim igračima je da se ne zna koliko zapravo imaju godina, a najveći kaos je u Nigeriji. Tamošnji mediji stalno pronalaze frendove iz djetinjstva koji imaju po desetak i više godina od reprezentativaca, a aktualna rasprava je da Nwankwo Kanu ima 42, a ne 34, ali i da Obafemi Martins nema 25, već 32. Prošle godine zbio se ogroman skandal na Svjetskom prvenstvu U-17 kada se magnetskom rezonancijom otkrilo da za Nigeriju nastupaju puno stariji igrači. Rudo y Cursi Popularni meksički film o dva brata nogometaša sa sela. Jednom prilikom zapazi ih lovac na talente koji kaže kako samo jedan može u Mexico City na probu u veliki klub. Pošto braća ne znaju tko je bolji, odlučuju penalima. Jedan odlazi, a spletom okolnosti, i drugi dolazi u grad i tu tek počinje priča o slavi, komadima, drogama...
DESERT
Taegeukgi Zastava Južne Koreje. Sastoji se od četiri riječi – proljeće, ljeto, jesen, zima, koje mogu značiti nebo, zemlja, sunce i mjesec te još cijeli niz riječi koje predstavljaju četiri ideje Taoističke filozofije o svemiru; te Yin i Yang simbola u sredini. Yin i Yang su dva osnovna pojma kineske filozofije koje prikazuju posebno, svaku odvojeno, ali i naizgled nespojive sile prirode koje se nadopunjuju. Dvojnost je središnje načelo svih istočnih borilačkih vještina.
A LA CARTE
Nema seksa, sutra igramo važnu utakmicu Veliki mit kojeg promoviraju gotovo pa svi izbornici je da seks smanjuje mogućnost dobrog igranja nogometa. Najnovija istraživanja, u kojima su Švicarci testirali igrače seksom samo tri sata prije utakmice, dokazala su da seks nimalo ne utječe na snagu, agresiju i izdržljivost igrača jer su sasvim normalno trčali po terenu. Dapače, pomaže im da se dodatno opuste prije utakmice. Sad znamo zašto su Švicarci dobili Španjolce.
Sve je to fudbal, govorili su legendarni beogradski komentatori. Ivica Blažičko niti u svom najzanesenijem skvičanju nije posegnuo za tom otrcanom frazom, nije čak niti rutinski primijetio kako je lopta okrugla. No, svima je jasno bilo kako se nogomet jučer još jednom ukazao u svoj svojoj nepredvidivosti – Španjolska je igrala, a Švicarska zabila i onda uspjela do kraja zaključati vrata, napravivši prvu senzaciju ovogodišnjeg SP-a.
Hitzfeldov bunker izdržao je nalete nesumnjivo superiornije momčadi, koja igra možda naatraktivniji i najmoderniji nogomet na svijetu, ali malo kome je pala na pamet povijesna ironija da je ovu Španjolsku, predvođenu igračima Barcelone, pobijedila baš Švicarska. Naime, u korijenu sve te atraktivne igre i priče o klubu koji je "više od kluba", jedan je Švicarac: Hans-Max Kamper, kasnije poznat kao Joan Gamper, krajem 1899. je pokrenuo inicijativu za osnivanje nogometnog kluba u Barceloni, zajedno sa skupinom švicarskih, britanskih i domaćih entuzijasta, te mu izabrao dresove po uzoru na FC Basel – klub čiji je kapetan bio prije dolaska u Barcelonu. Upravo Gamper je, kroz 25 godina koliko je proveo u Barci (najprije kao igrač, pa kao dugogodišnji predsjednik) udario temelje svemu onome što će klub kasnije postati i od samog početka ga predstavio kao nositelja katalonskog identiteta.
Vicente Del Bosque poslao je jučer na teren momčad s čak šest igrača – Puyol, Pique, Capdevila, Busquets, Xavi i Iniesta – iz Katalonije, najrazvijenije španjolske regije čiji su jezik, kulturna tradicija i temperament bitno različiti od onih u Kastilji, regiji u kojoj se nalazi prijestolnica Madrid i koja oduvijek dominira političkim životom zemlje. Xabi Alonso je Bask, pripadnik još različitijeg naroda, Villa dolazi iz sjeverne regije Asturije, Silva s Kanarskih otoka, Ramos iz južne Andaluzije, a jedino je kapetan Ilker Casillas Kastiljac. Mnogi su već primijetili kako je ova reprezentacija i po temperamentu i po stilu igre puno bliža kreativnosti i nogometnoj avangardi Barcelone, nego igri koja je desetljećima karakterizirala Španjolsku: čvrstoj obrani punoj "terijera", neumornom lijetanju po terenu svih 90 minuta, prljavim sitnim faulovima i provokacijama, simuliranjem penala kod svakog kontakta u protivničkom šesnaestercu... Čak je i tradicionalni nadimak "La Furia" u zemlji zamijenjen neutralnijim - "La Roja" (crvena).
Nogomet se u Španjolskoj od samih početaka koristi u političke svrhe. Tijekom dobrog dijela godina Francove diktature, na sve načine je potpomagan i promoviran Real Madrid, koji je tada bio dominantan, ne samo na domaćoj sceni. S druge strane, sputavani su nacionalni identiteti Katalonaca, Baska, Galicijaca i drugih, a javna upotreba njihovih jezika zabranjivana. Barcelona je, primjerice, čak morala ukloniti katalonsku zastavu iz svog grba i promijeniti prefiks FC (Futbol Club) u CF (Club de Fútbol). Danas je situacija sasvim drugačija. Katalonska djeca u školi prvenstveno uče katalonski, a španjolski je ograničen na maksimalno tri sata tjedno. Katalonija otvara neslužbena veleposlanstva po svijetu (London, Pariz, New York...), a na utakmicama Barcelone često se čuje nacionalistički slogan "Katalonija nije Španjolska".
Međutim, kada je reprezentativni nogomet u pitanju, stvari su se bitno promijenile. Tijekom osamdesetih i devedesetih godina bilo je nezamislivo da se pobjede Španjolske proslavljaju na La Rambli, famoznom bulevaru u središtu Barcelone – a upravo se to dogodilo nakon trijumfa na Europskom prvenstvu prije dvije godine. Tada provedena anketa pokazala je da još "samo" 30 posto Katalonaca NE navija za zajedničku, španjolsku reprezentaciju. Sigurno je takvih danas još i manje, jer se postotak "domaćih" u toj momčadi još povećao – mada Katalonaca ima svega 7 milijuna ili 16 posto od ukupnog stanovništva zemlje, u prvom sastavu jučer su bili zastupljeni s preko 50 posto, a još nije igrao ni Fabregas...
Nacionalna selekcija Katalonije barem jednom godišnje igra prijateljske utakmice (u prosincu 2009. pobijedila je Argentinu 4-2). Budući da (barem zasad) nema izgleda da se probije i u službena natjecanja, ova silno talentirana generacija jednostavno je počela preuzimati španjolsku repku...
Aleksandar Holiga
