Mjesto radnje internet. Čim otvore lažni profil maloljetnika, krenu im se javljati deseci starijih osoba opasnih namjera. Kad se ulove u njihovu mrežu – sve javno objave, a slučaj prepuštaju policiji. Tako radi Inicijativa Stop pedofiliji. Pod uvjetom da im zaštitimo identitet, pristali su govoriti za Potragu zašto su se organizirali i kako su otkrili brojne pedofile u Hrvatskoj.
"Šaljem ti jednu fotku za ugodan dan."
"Ja imam 12 godina. Zašto ovo meni?"
"Pa da li znaš što je to?"
"Ne razumijem zašto?"
Ovo je razgovor maloljetne djevojčice s odraslim muškarcem preko interneta.
"Zato što si mi draga. Mlada si, ali jako privlačna i to me uzbuđuje."
"Idem sada. Moram sad u školu. Pozdrav."
Ostale su poruke bile eksplicitnije. Nekoliko dana kasnije djevojčica ga je pitala što želi od nje.
"Mlada si, ali si jako draga i pališ me, sorry ali istinu govorim."
"Da li ste još nekada to radili... mislim slali poruke djevojkama mojih godina?"
"Da."
"I koliko su imale godina?"
"13."
"Pa jesu i one vama slale šta ili samo vi njima?"
"I one meni."
"Jeste li se nekada vidjeli s nekom od njih?"
"Ne."
"A želite?"
"Da."
Policija zna za ovog muškarca koji živi na istoku Hrvatske. Djevojčica nije prava. Riječ je o lažnom profilu. Iza njezinog imena stoji grupa ljudi iz Srbije koja se lažno predstavlja kako bi ulovili i raskrinkali predatore. Pristali su na razgovor, no samo telefonom jer zbog onog što rade ne žele da ih itko vidi.
"Traže podatke odakle, koliko ima godina, s kim živi, to im je jako bitno zatim prelaze na razgovor jel imaju momke, odnose, itd. To je kod jednostavnih igrača. Lukaviji igrači se trude djetetu približiti kroz 3 ili 4 mjeseca, mjesecima će se praviti da su dobri, a onda će pozvati dijete da dođe po njega autom", rekli su nam iz Inicijative Stop pedofiliji.
Članovi grupe Stop pedofiliji pokušavaju ih razotkriti već pet godina. Imaju otvorene na desetke lažnih profila.
"Na svaki novi u nekoliko dana javi se stotinjak tih koji imaju neke afinitete prema djeci", poručili su nam iz Inicijative.
Grupa je nastala spontano. Javljali su se roditelji koji su pronalazili razne neprimjerene sadržaje na profilima svoje djece da ima onih roditelja koji sve teže prate razvoj tehnologije. Što predatorima ide u korist. Ne moraju izlaziti, iz dnevnog boravka traže žrtvu.
"Ono što u tome treba zabrinjavati jest da to krene kao 'gruming', znači proces zavođenja djeteta putem interneta, proces uspostavljanja povjerenja i proces uspostavljanja poslušnosti djeteta u čuvanju tajne. Nakon što uspostave povjerenje traže od djece da im pošalju eksplicitne sadržaje, obično djeca znaju da razgovaraju s odraslima jer 50 posto njih kaže svoju dob, ali do tada su djeca već zavedena", kaže ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba Gordana Buljan Flander.
Novi termin među mladima je tzv. "sekstanje". Šalju, primaju i prosljeđuju izazovne i eksplicitne seksualne sadržaje. Prema istraživanju Poliklinike za zlostavljanu djecu 60 posto mladih priznalo je da to radi. Godine 2015. to ih je činilo 40 posto. Velik dio njih priznao je da takve sadržaje šalju i nepoznatim osobama.
"Onda često dolazi do ucjenjivanja tzv. seks torčinga, gdje počinitelji ucjenjuju žrtvu: ako ne pošalješ nešto novo, oblijepit ću slikama tvoju školu; poslat ću roditeljima - i djeca nastave slati i onda uđu u tzv. spiralu očaja. Žive u svakodnevnom strahu od toga što je sljedeće i pokazalo se da je taj vid ucjene vrlo rizičan faktor za pokušaj suicida", poručila nam je Gordana Buljan Flander.
"Počinitelj je rijetko nepoznat djetetu"
Neki će pokušati doći do žrtve, neki ne. Iz iskustva grupe koja lovi predatore, sa žrtvama će se pokušati naći njih 10 posto. Američka istraživanja pak pokazuju da se 8 posto seksualnog zlostavljanja događa preko interneta, a da 85 posto seksualnih zlostavljača poznaje svoju žrtvu otprije.
"Rijetko je počinitelj nepoznat djetetu. Već imaju neki odnos s njim i onda u to unesu element prisile. Mogu prijetiti da će dijete završiti u domu, ako znaju da je dijete nešto sakrilo, onda: svima ću reći. Ili da će naštetiti majci, da nitko za tu tajnu ne smije saznati. Dijete je u odnosu prema odrasloj osobi uvijek u slabijoj poziciji. Dijete se boji odraslih, ne zna da može na policiju, dijete misli da to treba reći mami ili nekom bliskom, a često je to netko blizak, ponekad se dijete povjeri pa mu majka ne povjeruje", rekao je psihijatar Klinike za psihijatriju Vrapče Goran Arbanas.
I tako zlostavljanje može trajati godinama.
"Pod pedofilijom mi u psihijatriji smatramo one osobe kojima seksualno uzbuđenje predstavljaju djeca i to djeca koja nemaju sekundarne spolne osobine, znači prije puberteta 5, 8, 10 godina. Najvjerojatnije danas smatramo da je te osobe biološki determinirane - znamo da postoje određene promjene u mozgu i da drukčije reagira nego mozak nepedofilične osobe pa to govori da je to organski, a ne odgojno stvoreno. Ne smijemo izjednačavati kazneno djelo seksualnog odnosa s djecom i pedofiliju zato što često oni koji počine takvo kazneno djelo nisu pedofili", objasnio nam je Goran Arbanas.
"Ni motiv nije isti", tvrdi psihijatar. Ima, objašnjava, onih koji ne razumiju da se radi o djeci, ima i onih koji žele kazniti dijete ili mu naštetiti. U hrvatskom uzorku među svim seksualnim zlostavljačima onih s dijagnozom pedofilije je otprilike 15 posto, što je i europski prosjek.
"Kod zlostavljanja je puno veći broj motiva koji mogu biti uzrok. Neki će imati psihičke smetnje, ali velika većina zlostavljača su osobe bez prave duševne smetnje. Oni imaju poremećaj ličnosti - to su prenaglašene crte ličnosti zbog kojih pati osoba ili okolina. Nastaju do mlađe odrasle dobi i traju cijelog života i većina zbog toga treba odgovarati jer oni znaju što čine", kaže Goran Arbanas.
U tzv, Registru pedofila, a zapravo seksualnih zlostavljača, nalaze se imena 1558 osoba. Među njima je i 27 žena. Najstarijem je 91 godina. Ustrojen je 2013. i do Registra mogu poslodavci. Škole, vrtići, sportske ustanove prema posebnim propisima moraju provjeriti radnike koje zapošljavaju, a socijalni centri moraju provjeriti obitelji koje udomljavaju ili posvajaju. Lani je Ministarstvu pravosuđa poslano oko 13.070 zahtjeva. Provjerom je utvrđeno da se troje nalazilo u Registru osuđenih za seksualna kaznena djela na štetu djece. Ostali poslodavci radnike koje planiraju zaposliti također mogu provjeriti, ali samo ako za to dobiju suglasnost druge strane. Zlostavljač ostaje u Registru dok ne istekne rok rehabilitacije.
"Potrebno je deset godina da bi ga se izbrisalo, ne smije biti ponovno osuđen, a kod ovakvih djela to traje dvostruko. Znači dvadeset godina", rekla je pomoćnica ministra pravosuđa nadležna za Upravu za kazneno pravo Vedrana Šimundža-Nikolić.
No, sve je to, kaže psihologinja Buljan Flander, tek vrh sante. U prosjeku je tamnih brojki mnogo više. Samo 10 posto slučajeva seksualnog zlostavljanja se otkrije.
"Sve što znamo o seksualnom zlostavljanju je na osnovi tih 10 posto, a znanstvena istraživanja pokazuju da je u Hrvatskoj svako peto dijete zlostavljano. Prosjek odgode vremena razotkrivanja je 10 do 16 godina... Radila sam s 1600 seksualno zlostavljane djece - ona ostanu sama samcata na svijetu - nitko im ne vjeruje, a na prste jedne ruke mogu nabrojiti koliko je bilo fizičkih dokaza, sve ovisi o iskazu djeteta i zato nudimo sucima da mi razgovaramo s djecom. Ima djece koja su po 10 puta morala govoriti što im se dogodilo", kaže Gordana Buljan Flander.
Njihove traume zahtijevaju ozbiljne psihološke tretmane jer seksualno zlostavljanje ostavlja duboke posljedice.
"Brojne su posljedice i fizičke, ali od psiholoških: razvoj depresije, PTSP-a, u dječjoj dobi poremećaj hranjenja, granični poremećaj ličnosti, niz psihičkih poremećaja, kasnije i seksualnih, od smanjene seksualne želje, problema orgazma, kod muških odgođena ejakulacija itd", poručio nam je Goran Arbanas.
I pedofilija kao bolest može se staviti pod kontrolu ako osoba za to ima motiv i surađuje.
Prevencija je uvijek bolja
"Kao i kod zdrave seksualnosti, to što je netko pedofil ne znači da se on ne može kontrolirati - jer bi onda netko s heteroseksualnim sklonostima skočio na prvu ženu na ulici, ali neće. Tako i pedofila možemo naučiti da se kontrolira", kaže Goran Arbanas.
Istraživanje provedeno u marici, kaže Buljan Flander, pokazalo je da ako prođu zatvor i tretman, sedam posto počinitelja ponovi nedjelo, a ako prođu samo zatvor, onda ih ponovi i do 70 posto.
"Djeci treba objasniti da se radi o zlostavljanju, zatim koja je razlika između dobrih i loših dodira, što je dobra i loša tajna - to već s pet, šest godina. I u školi to treba objasniti - što je dodir bliskosti, što je normalan dodir, a što seksualni dodir", rekla je Gordana Buljan Flander.
Jer prevencija je uvijek bolja od saniranja posljedica. Osnivači grupe Stop pedofiliji uvjereni su da rade dobar posao i ne misle odustati.
"Naš je cilj javno otkriti osobu koja želi naštetiti djetetu: da im se oduzme kompjutor jer će u njima naći prave žrtve. On ne mora odgovarati za profil lažne djevojčice, ali može mu se naći sve i svašta", poručili su nam iz Inicijative Stop pedofiliji.
No u hrvatskoj policiji bili bi sretniji da prije nego što sve javno objave, dojavu o pedofilima pošalju - njima. Jer nerijetko kad otvore istragu, kao u slučaju muškarca s početka priče - sve padne u vodu jer ne pronađu nikakav dokaz. Predatori su već imali dovoljno vremena da sve izbrišu. A i iza lažnog profila nema prave žrtve.
