Prije deset godina, kada se zaljuljalo carstvo obitelji Pevec, bili smo na sastanku radnika koji u to vrijeme nekoliko mjeseci nisu dobili plaću. Sindikalistica je objašnjavala što će se dogoditi kada tvrtka uđe u stečaj.
"Krpam kraj s krajem, majka mi pomaže od penzije, s time da sam samohrana majka", rekla je jedna od radnica Peveca Snježana Pavličević.
Bila je to jedna od onih izjava - koje je domaća javnost čula na tisuće puta i prije i nakon sloma ovog tajkuna - u kojoj su radnici pred kamerama opisali kako im je bez višemjesečne plaće.
"Krediti sjedaju. I da dobijem plaću to mi ne bi bilo dosta"
"Krediti sjedaju, ne znam. I da dobijem plaću to mi ne bi bilo dosta", rekla je Snježana.
Deset godina kasnije na istom smo mjestu. Snježana i dalje radi. Mučnih mjeseci bez plaće ne želi se prisjećati.
U jednom od zagrebačkih trgovačkih centara skupina bivših uposlenika u poduzeću Zdravka Peveca želi pričati o mjesecima kada je poduzeće Pevec otišlo u stečaj, a oni bili bez plaće.
Sve je pokrenuo Eugen Perić, danas povjerenik Sindikata trgovine Hrvatske za tvrtku Pevec. Prije 15-ak dana na jednom je internetskoj stranici napisao dugi komentar kao reakciju nakon što su Peveci pred medijima pokušali ispričati svoju verziju.
"Kada sam vidio Zdravkove suze prisjetio sam se svih svojih kolega, koji su puno proplakali, puno propatili. Prisjetio sam se da Zdravko nikada nije zaplakao za našim plaćama, za našom djecom, za tim što smo radili prekovremeno za što nam nije bilo adekvatno plaćeno", rekao je povjerenik Sindikata trgovine Hrvatske za tvrtku Pevec Eugen Perić.
"Em što su mi sve uzeli, sad mi hoće i slobodu uzeti. Još život!", rekao je Zdravko Pevec bivši vlanik tvrtke Pevec.
Njegovim suzama nisu povjerovali.
Vrhovni sud potvrdio je odluku Županijskog suda, okrivio ih za zloupotrebu povjerenja u gospodarskom poslovanju, osudio na zatvorske kazne te naložio da tvrtki Pevec vrate nešto manje od 4 milijuna kuna. Ogorčeni presudom, Višnja i Zdravko Pevec, uvjereni da se politika urotila protiv njih, zamolili su građane za pomoć.
"Rekao sam ako moram dati četiri milijuna onda ću zamoliti građane Hrvatske da mi posude po jednu kunu i da im to dadem", rekao je Zdravko.
"Nikada nisu plakali kada su radnici odrađivali prekovremene sate"
Eugen Perić u pismu navodi kako Višnja i Zdravko Pevec nikada nisu plakali kada su njihovi radnici svakodnevno odrađivali prekovremene sate, u nedostojnim uvjetima, protivno Zakonu o radu. Naveo je i kako su im dnevnice isplaćivali proizvoljno.
"S obzirom da smo bili mladi, s obzirom da je to bio prvi posao, mislili smo da to tako i treba, mislili smo da je normalno da se radio po 14, 15 sati dnevno, iako smo na kraju mjeseca svi očekivali nagradu za to, barem ono što se znalo nekad prije 2000. godine događati dobiti u koverti par stotina kuna, ali na žalost nismo ništa dobili", rekao je Eugen.
Neki sada svjedoče kako im se s mjesečne plaće skidao dio za kredite, ali da su tek naknadno otkrili da te svote vjerovnicima nisu uplaćene.
"Te uplate su bile vidljive na platnoj listi, međutim kasnije se uspostavilo, nakon godinu dvije, dobio sam poziv sa suda jer kompletni iznosi kredita nisu bili uplaćeni s tog računa. Ja sam na sudu morao dokazati da mi je iznos bio skidan s mjesečne plaće, sud to nije uzeo u obzir jer uplate nije bilo, ja sam to morao platiti sa zateznim kamatama", rekao je bivši radnik Peveca Antonio Brozan.
- Zdravko i Višnja Pevec: 'Do smrti ćemo dokazivati nevinost. Molimo građane da nam posude po kunu...'
"Mi smo i posuđivali. Morali smo dignut kredit da se izvučemo, bilo je svašta, a sada gospodin Pevec traži kunu od naroda da se izvuče, a ja imam kunu. Gledajte, gospodin Pevec, gledajte, ovo je kuna koju vam ja neću dati, da ste došli obići, da ste došli pitati, nema za vas, ali ne, nema za vas, ja je ne dam!", rekao je bivši radnik Peveca Pavle Markušić.
Gospodin Pavle još je jedan od radnika koji u to vrijeme uoči stečaja nije primao plaću. Prisjeća se detalja iz vremena kada su čuvali trgovački centar.
"Grad nam je par puta uletio, donio nam hranu, znate kako je to, kad ti dobiješ salame, nosiš u ruksaku, a neugodno ti je, a moraš uzeti, hvala im na tome", prisjeća se Pavle.
Od zagrebačkog do bjelovarskog centra, radnici gotovo jednoglasno odgovaraju na apel Pevecovih.
"Ovo je degradiranje samog sebe"
"Čemu moljakat nekog za pomoć. Da mu je za zdravlje, kunu, deset, sto, nebitno, ali za ovakve stvari. Ovo je degradiranje samog sebe na ovaj način. Mislim, nikad mi ne bi palo na pamet moliti pomoć za nešto što sam sam pridonio da mi bude tako", rekao je bivši radnik Jozo Radoš.
Radnicima koji su izašli u javnost s drugom stranom priče, mnogi su prigovorili zašto nisu otišli.
- Vruća linija: 'Ljudi mi pišu 'Zdravko, šalji broj računa...' Ali, budimo realni, nisam ja sirotinja'
"Zašto ste radili, ja moram raditi, ja ne mogu birati, srednja škola, trgovac, moram", rekao je Pavle.
"Niste u situaciji, podstanar ste, supruga je trudna s porodiljom naknadom, situacija u državi nije krasna, nemate izbora nego raditi", rekao je Eugen.
"Nisam trebala raditi, mogla sam ja reći doviđenja, ne mogu raditi, ali nisam imala izbora, ja sam onda imala 45, 50 godina, gdje ću se zaposliti, dobro da sam i dobila taj posao", rekla je jedna od radnica Štefica Marić.
Gospođa Štefica bila je spremačica. Često je morala raditi i u privatnim kućama, te u vinogradu.
"Ujutro kad sam se probudila nisam znala kud ću ići. Kad sam došla, rekli bi sad idete u Moste, sad idemo u Čepelovac, sad idemo borove sadit, sad idemo u vinograde. U Čepelovcu su imali osam tisuća čokota, mi tri žene sve je to bio mladi vinograd, ja vam se puno i ne razumijem u vinograde, treba to kopati i trgati, cijeli dan od jutra, u šest samo krenuli i navečer do sedam, tamo nije bilo ni vode ni struje. Ponekad bi radili i na zabavama koje su Peveci organizirali. U javnost su iscurile fotografije s poslovno privatnih zabava", prisjeća se Štefica.
Kakve privatne zabave organizira bilo tko, u kakve se kostime odijevaju domaćini, kako piju ili jedu, javnost ne bi trebalo biti briga niti je to nešto nad čim bismo se trebali zgražati, ma koliko nam fotografije izgledale bizarno. Jedino što je sporno je činjenica da su radnici zaposleni na drugim radnim zadacima na zabavama bili konobari i spremačice.
Jedan trenutak ne može zaboraviti
"Tamo sam znala u Mostima kopati, onda u jedan sat kaže gospođa Višnja: 'Štefica, presvucite se, idemo na Lepirac, Zdravku je bio rođendan, idete peć kotlovinu.' U šta da se presvučem", prisjeća se Štefica.
Štefica jedan trenutak ne može zaboraviti.
"Oni su govorili 'Svi smo jedna obitelj'. Jesmo, samo nisu imali svi isto. I na taj sam Badnjak zadnje godine, ja sam bila do pet tamo kod njih, sam bila s njima u kući u Bjelovaru čistila i oni su se pripremali, ali mene nisu pitali imam li i hoću li što imati staviti na stol za Božić. A dva mjeseca nisam dobila plaću ni lipe", rekla je Štefica.
"Bolje da su šutili. Bolje da nisu ništa govorili"
Kaže da joj je s ljudske strane žao situacije u kojoj su se našli njezini bivši poslodavci.
"Bolje da su šutili. Bolje da nisu ništa govorili. Ne znam kako mogu moliti kad nisu molili, ni mislili na nas, kad je krenuo taj stečaj", rekla je Štefica.
Sve navode ovih radnika, bračni par Pevec demantira. Rekli su nam to u nekoliko telefonskih razgovora, budući da pred kamere Potrage nisu mogli zbog zdravstvenih problema.
Sugerirali su nam da provjerimo koliko ih radnika, kako kažu, želi ocrniti, a koliko onih koji su kod njih radili imaju samo riječi hvale.
U proteklih deset godina ipak promijenilo se nešto: 2009. radnici zaposleni u trgovinu morali su za svoju plaću plakati pred kamerama. 2019. deficitarna su radna snaga i tržište ih treba.
U trenutku kada dovršavamo ovaj prilog samo na jednoj internetskoj stranici otvoreno je više od 400 mjesta za prodavače, trgovce, blagajnike. Nedostaje ih više nego ikada.
Analitičari se slažu da je glavni razlog odljev radne snage preko granice. I to najviše onih koji su kao mladi gledali ove i slične prizore s početka naše priče.
