U peteročlanoj zagrebačkoj obitelji Mujkanović-Krmelić ljubavi ne manjka. Ali, na žalost, ne manjka ni problema.
"1996. godine umro je moj tata i ostali smo mi i mama. Svi zajedno smo prodali stan koji smo imali zajedno u Nehajskoj ulici preko agencije s kojom smo onda i kupili stan u Samoboru", govori nam Snježana Mujkanović-Krmelić.
Sve se činilo u redu. Platili su kešom, 115 tisuća tadašnjih maraka. Agenciji proviziju od oko osam tisuća kuna. I agencija i prodavatelj jamčili su da je sa stanom sve u redu.
"Tvrdili su da je čist i da nema nikakvih opterećenja"
"Tvrdili su da je čist i da nema nikakvih opterećenja. Prodavatelj je jamčio da prava na stan nema treća osoba, to jeste nikakvih tereta na nekretnini. U ugovoru točno stoji da dok se ne upišemo, jamči se sve", objašnjava nam Admir Mujkanović-Krmelić.
"Kad smo se uselili morali smo se uknjižiti i tada smo shvatili da je stan opterećen i da je pod hipotekom preko neke građevinske firme u Puli", nastavlja Snježana Mujkanović-Krmelić.
U šoku su odmah nazvali agenciju preko koje su stan i kupili. "Rekli su nam da se ne brinemo. Da je to jedna obična glupost koja će se riješiti i tako je to krenulo, godinu za godinom opterećenje. Odvjetnik nas je uvjeravao kako će to sve biti riješeno jer postoji još jedan stan u toj zgradi koji će se prodati i onda će se dug od okvirno 50 tisuća tadašnjih maraka biti vraćen toj firmi", govori Snježana Mujkanović-Krmelić.
Borba je trajala 11 godina
Jedanest godina trajala je njihova borba. Promijenili su nekoliko odvjetnika jer su ih, kažu, svi zavlačili.
"Ono što je najgore je to što nikad nismo tužili agenciju jer nas je svaki odvjetnik uvjeravao da smo zaštićeni. Rekli su nam da smo zaštićeni i da nema šanse da idemo van stana jer se to nas direktno ne tiče te da je to vezano za kuću i da će se sve riješiti s kućom kad se proda stan. I tako se priča stalno okretala i najgore od svega je što smo im vjerovali", kaže Snježana Mujkanović-Krmelić.
"Vjerovali smo odvjetnicima koji su pričali da će se sve to uspjeti riješiti i da tu nema ničega spornog niti mogućnosti da bismo mogli nastradati u svemu tome", kaže Admir Mujkanović-Krmelić.
Na cijelu zgradu, ne samo na njihov stan, sjela je, danas poznata turistička agencija Uniline, tada tek tvrtka u začetku. Stanarima je ponudila da otkupe svoje stanove, za nešto manji iznos od onog kojeg su već platili.
"Mi nismo imali mogućnost ponovno plaćati", govori Snježana Mujkanović-Krmelić.
"A zašto bi ga i plaćali? Ako si platila stan i ako piše u ugovoru da je nekretnina čista i da prodavač jamči da nema pravo treća osoba zašto bi plaćala tako nešto? Ali to vam je naše pravosuđe", govori Admir Mujkanović-Krmelić.
"Policija ga ne može naći"
No, za njihov slučaj nije bio kriv Uniline, koji se posve legalno upisao na cijelu nekretninu. Krivili su agenciju i prijašnjeg vlasnika, vukovarskog branitelja koji im je garantirao da je stan bez tereta.
"Ne, policija ga ne može naći. Mi smo tražili preko policije da se nađu odgovorni za vrijeme sudskog spora i rečeno nam je kako ih se nije moglo naći", objašnjava Admir Mujkanović-Krmelić.
"Mi smo čak preko policije podnijeli kaznenu prijavu, ali ih policija nikad nije našla i nisu ni dobili poziv", govori Snježana Mujkanović-Krmelić.
Do čovjeka do kojeg se navodno nije moglo doći deset godina, mi smo došli u roku od petnaest minuta. Živi u blizini Rogoznice i uspješno se bavi turizmom. Javili smo se telefonski.
"Kupio sam stan od Željka Tutunovića ili od brata Tutunovića. Kupio sam stan i kao svi ostali. Stan je, kad sam ga kupio, bio čist", govori Željko Juras, prodavatelj stan.
Tutunoviće koje spominje javnost već poznaje. Jedan brat je bio osuđen na osam godina zatvora upravo zbog stotinjak prevara sa stanovima krajem devedesetih.
Ja sam od Tutunovića kupio bez ikakvih zabilježbi. A što se tiče ugovora, kada sam prodavao stan nije bilo pravo trećega", govori nam telefonskim putem Željko Juras, prodavatelj stana.
Upitali smo ga da li je policija stupila u kontakt s njime. Odgovara nam: "Ne. Ja sam preko agencije koja se nalazi u Zagrebu kupio stan i poslije sam ga prodao. Nije nilo nikakvih zabilježbi", odgovara Željko Juras, prodavatelj stana.
Pokušali smo ući u trag i MGM agenciji za nekretnine, no nakon što je prije pet godina izbrisana iz sudskog registra, vlasnici se gubi svaki trag.
"Agencije se prvotno ogradila s izjavom da su oni društvo ograničenih odgovornosti i da nisu mogli sve provjeriti u to vrijeme jer nisu imali ovlasti za takve postupke", govori Admir Mujkanović-Krmelić.
Pokušali smo pronaći i Ivana Tutunovića koji je, kako tvrdi prodavatelj Juras, gradio taj kompleks i koji je njemu prodao stan. Nismo ga uspjeli dobiti niti na nekoliko drugih brojeva kojima se koristio, pa smo ga potražili na kućnoj adresi.
Ni kućni posjet nije urodio plodom. No, obitelj Mujkanović-Krmelić kaže – doznali smo više mi u dva dana nego svi odvjetnici, policija i sud u jedanaest godina koliko su se oni borili da ostanu u stanu kojeg su uredno platili. A na kraju su ih iz njega doslovce izbacili.
"Bilo je jako ružno. Kao i sa svakom ovrhom dođe oko
dvadeset specijalaca koji su svi u pancirkama i nije baš
ugodno. Prva ovrha se odgodila i oni su se odmah povukli
tako da djeca nisu puno od toga ni vidjeli", govori Snježana
Mujkanović-Krmelić.
"Nakon toga je došla socijalna služba koja nam je jasno istaknula
da u slučaju ako ne izađemo iz stana bit će nam oduzeta
djeca koju će potom smjestiti u dom", govori Admir
Mujkanović-Krmelić.
Zbog prijatelja curice ne bi selile, ali bi rado imale svoju sobu
I tako su na brzinu napustili svoj dom. Bilo je to prije osam godina. Od tada su podstanari. Promijenili su već četiri adrese. Snježana se u međuvremenu teško razboljela i sad čeka operaciju. Admir trenutno ne radi i brine o djeci. A iz ove trošne kućice moraju van kroz mjesec dana jer ju je vlasnik prodao.
Zbog prijatelja curice ne bi selile, ali bi rado imale svoju sobu.
"Da ima malo šljokica i da bude zalijepljena naljepnicama Hello Kitty i da ima krevet Hello Kitty", izjavila je jedna od djevojčica Mila Mujkanović-Krmelić.
Snježanu i Admira najviše boli to što njihov stan i dalje zjapi prazan. Sa svim njihovim stvarima. Jer su otišli nadajući se da će se ipak vratit kući. "Unutra je namještaj sa kuhinjom. Sve je namješteno. Čak su nam i neki dokumenti još tamo", govori Admir Mujkanović-Krmelić.
"Uopće nam nije bilo niti na kraj pameti da ćemo se ovako dugo vuči po raznoraznim kućama", priznaje Snježana Mujkanović-Krmelić.
Dječji biciklići, papuče, zimnica, sve je još uvijek tu. Osim paučine, ništa se ovdje nije promijenilo. Vlasnik stana još uvijek je agencija Uniline koja je regularno naplatila svoja potraživanja od investitora.
"Kako firma Prodigit d.o.o. po tom ugovoru nije izvršila obavezu prema nama, pokrenuli smo ovrhu 14.02.1997. godine. Zemljišne knjige su javne i nevjerojatno je da nitko od 5 stanara nije izvršio uvid u njih, a ako jest, nejasni su motivi zašto su kupovali stanove opterećene založnim pravom s naše strane skoro pune 3 godine. Nejasno nam je na bazi kojeg valjanog dokumenta je neka agencija za nekretnine njih uvjerila da imaju pravo na prodaju stanova. Takav valjan dokument nije mogao postojati", odgovor je agencije Uniline d.o.o.
Snježana i Admir planirali su možda i kupiti neku kućicu nadomak Zagreba. Ali, on je kod obrtnika prijavljen na minimalac, a ona je nakon porodiljnog uglavnom radila na crno. Nisu kreditno sposobni.
"Od grada smo prokušali zatražiti alternativni smještaj, ali zadnje informacije koje smo dobili su upučivali na to da s obzirom da smo bili vlasnici nekretnine više nemamo prava na natječaj za gradski stan", kaže Admir Mujkanovi-Krmelić.
"Ne treba nama socijalno" I tako u krug. Priča koja bi i Kafki bila zanimljiva za neki novi proces.
"Ne treba nama socijalno. Nudili su nam socijalnu pomoć. Ne mogu reći da nisu, ali uistinu to ne želimo jer ne trebamo novac. Treba nam smještaj, a mi ćemo si sami zaraditi za život i za svoje potrepštine. To nam nije problem", kaže Admir Mujkanović-Krmelić.
Radili bi sve samo da i oni ne budu prisiljeni odseliti iz Hrvatske. Jer i sama pomisao na to - slomi ih do kraja.
"Ja iskreno obožavam Zagreb. Ovdje sam upoznao i ne želim ići odavde. Stvarno ne želim", kaže Admir Mujkanović-Krmelić.
"Mi smo i dalje tu gdje jesmo i u ovoj državi ne vidimo izlaz. Počinje vas loviti depresija i ne vidiš nigdje svjetlost. U mraku si cijelo vrijeme", izjavljuje Snježana Mujkanović-Krmelić.
Poručili su im, kažu, da im jedino Bandić može pomoći i to ako se uključe mediji. U međuvremenu dobili su poziv da se jave u Gradski ured za socijalnu zaštitu.
"Skeptik sam, ali ja se nadam da će ishod biti dobar", kaže Admir Mujkanović-Krmelić.
Nakon 45 minuta razgovora, Admir nam ga objašnjava: "Nije ostvaren cilj koji smo htjeli. Stambeno oni ne mogu pomoći, a ne znamo tko može. Ovaj ured nije za to, dapače stvarno rade svoj posao kako treba. Istinski su korektni, ali to nisu bile informacije koje smo htjeli čuti", govori Admir Mujkanović-Krmelić.
U međuvremenu, razgovarali smo s jednim od vlasnika Unilinea. Žao im je zbog situacije u kojoj su se našli Snježana i Admir i spremni su im prepustiti njihov stan za 15 tisuća eura manji iznos od onog koji su tražili prije deset godina. No, hoće li i ta ruka pomirenja ovoj obitelji biti nedostižna zbog trenutne financijske, zdravstvene i životne situacije – još je rano reći. Ali, nakon svega možda je vrijeme da ih napokon malo pomazi sreća.
