U Hrvatsku su stigli prije pet godina. Vratili su se na djedovinu. U Podgori su naslijedili zemlju i odlučili urediti masline i baviti se turizmom. No, ubrzo su shvatili da stvari u Hrvatskoj funkcioniraju malo drugačije nego u uređenom Novom Zelandu.
Naime, bez ikakvog pitanja bager im je nedavno prekopao čak 1000 metara četvornih zemljišta, jer općina je ondje naumila napraviti put. Posjekli su im i 200 godina stare masline, a njihovu privatnu zemlju stavili su i na kartu biciklističkih ruta.
Kad su na to upozorili, fizički su napadnuti, a zbog kaosa su tužili općinu.
"Samo sam se jedan dan probudio i rekao, doći ću u Hrvatsku i probati živjeti ovdje. Prodali smo sve u Novom Zelandu i došli ovdje", govori Toni Borić iz Makarske.
Na brdu iznad Podgore naslijedio 5 tisuća kvadrata s dvjestotinjak maslina
Bilo je to prije pet godina. Baš u doba kad su domaći ljudi iz Hrvatske masovno krenuli po svoju sreću u neke druge zemlje, pa čak i na Tonijev Novi Zeland. Ondje se rodio, ali geni majke Makaranke i oca iz Podgore bili su jači.
"Ne znam, to ti je nekako u srcu. Didova zemlja. Trebaš nešto napraviti od toga", govori Toni. Didova zemlja u njegovu slučaju nije samo stilska figura. Na brdu iznad Podgore, naslijedio je pet tisuća kvadrata s dvjestotinjak starih, zapuštenih maslina.
"Bilo je to katastrofa jer nitko nije radio na toj zemlji nakon moga djeda. Sve smo očistili i onda se dogodio veliki požar i progutala većinu naše zemlje", nastavlja Toni.
Požar je uništio gotovo sve
Taj požar prije dvije godine uništio je gotovo sve. Ali, Toni je odlučio maslinik doslovce podići iz pepela i krenuti iz početka. No, požar je, ispostavit će se kasnije, bio tek manja prepreka za ono što ga je čekalo kasnije.
"Nisam nimalo očekivao da ću naići na toliko problema", kaže Toni.
"To je strašno da se jedna zemlja koja je članica Europske unije može ponašati na takav način. Jedan od razloga zašto sam pristao doći ovdje je i taj što je ovo Europska unija. To je trebala biti garancija uljuđenosti jedne zemlje, ali suludo je kako lokalni političar može učiniti tako nešto", govori Darren Borić.
Vjenčali se na Novom Zelandu, u Hrvatskoj registrirali životno partnerstvo
Darren je Tonijev bračni partner. Na Novom Zelandu su se vjenčali, u Hrvatskoj registrirali životno partnerstvo. Za razliku od Tonija, Darren nema ni malo hrvatske krvi, ali pristao je da mu Hrvatska postane nova domovina.
"Imao sam posao, život i prijatelje na Novom Zelandu. Toni mi je prezentirao to na način da ovdje možemo imati bolji život nego na Novom Zelandu jer ondje znaju proći dani, a da ne vidiš sunce od posla. Odlaziš po mraku, vraćaš se po mraku. Radiš šest dana na tjedan. Ovdje je puno opuštenije", govori Darren.
Ostavio je posao sveučilišnog profesora, obitelj, prijatelje, život kakav je poznavao i doselio s Tonijem u Makarsku gdje su kupili kuću.
"Prvi put kad sam došao osjećao sam se kao u otvorenoj vrsti zatvora jer sam mogao šetati uokolo, ali nisam razumio što ljudi govore. Kad sam upalio radio, samo sam čuo blalabalalabala", kaže Toni.
Silno se želi uklopiti. Voli živjeti ovdje, ali se često pita gdje je to došao. "Ovako nešto se nikada ne bi dogodilo na Novom Zelandu. Nema šanse", kaže Darren.
Općina cestu napravila posred njihova terena
Toni i Darren vode nas na brdo iznad Podgore, do svojih maslina i do ceste razdora. Ceste koju je općina, kažu nam - bez pitanja, bez objašnjenja i bez ikakve naknade izgradila posred njihova terena. Istom se cestom općina hvali i na friško postavljenim turističko-biciklističkim tablama.
Toni redovito stavlja oznaku gdje počinje njegova zemlja. On lijepi, netko skida i tako već nekoliko tjedana. Sve je počelo ove zime kad su Toni i Darren bili na godišnjem odmoru u Americi. Kad su se vratili, krenuli su do maslina i zatekli bagere koji su već iskrčili kažu, oko tisuću njihovih kvadrata. Nitko ih ni o čemu nije obavijestio i kad su pokušali doznati tko to radi put posred njihovih maslina, doživjeli su novi šok.
"Tu je bio bager. I prišao sam da pričam sa vozačem i on je okrenuo bager i prepriječio mi put. Pokrenuo je bager i praktički me gurnuo u maslinovo drvo. Rekli su da je Općina Podgora rekla da mogu napraviti cestu i da je u redu. Pitao sam ga dobro, zašto si me tako napao? Samo sam fotografirao", prepričava Toni događaj.
Prijavili su slučaj policiji, ali su odustali od prijave za napad jer su čuli da u Hrvatskoj, njihovoj novoj domovini, zbog takvog incidenta, takozvanog remećenja javnog reda i mira, kažnjavaju i napadača i napadnutog.
Uništili im 40-ak 200 godina starih maslina
Kaže Toni – dok je općina radila cestu, uništila im je 40-ak 200 godina starih maslina. Nije im jasno zašto ih nitko ništa nije pitao i zašto općina nije odlučila put napraviti na katastarski već upisanom, starom putu. U tom slučaju ustupili bi općini dio terena, bez ikakve naknade. Sad su na sudu na kojem traže odštetu od oko 20 tisuća eura.
"Nije stvar u novcu. Mogli su pitati. Mogli su biti pristojni prema nekome tko je vlasnik zemlje. To je zemlja koju netko posjeduje i ne možeš je samo tako uzeti. Na to su se ljudi žalili u prijašnjem režimu. Kao stranac, ne mogu se ne zapitati - što se onda ovdje promijenilo ako stranci ili čak domaći ljudi ne mogu ostvariti pravo na svoju imovinu. Je li Hrvatska sigurna zemlja za ulaganje?", govori Darren.
Pokušavamo stupiti u kontakt s načelnikom, ali, kažu nam svi, riječ je o prilično osebujnom političaru koji se rijetko javlja na mobitel.
"Nasrnuo je na mene, ja sam se uspio suzdržati i tako je završilo. Završili smo na sudu, on je izgubio te se žalio na Vrhovni, a sad ćemo vidjeti što će na kraju biti", govori Đani Vela, vijećnik općine Podgora.
"Doveli smo mu cestu na put"
Đani Vela jedini je oporbeni vijećnik općine Podgora. Više od fizičkog sukoba s načelnikom, muči ga, kaže, netransparentnost njegove vladavine. O gradnji tog spornog požarnog puta ni on ni o čemu nije bio obaviješten.
"Bilo što vezano za taj slučaj nije se govorilo na vijeću. To nije praksa, ali je za našu općinu uobičajeno da se radi ishitreno", nastavlja Đani.
Načelnik je u međuvremenu ipak odlučio odgovoriti na naš telefonski poziv, ali pred kameru nije htio stati. "Nismo uzurpirali njegovo vlasništvo nego smo mu doveli cestu na put. Još bi trebao platiti općini. Najbliža kolnička cesta je bila dva kilometra od njegove zemlje. Što ima veze da je privatno. Neću mu platiti odštetu, pa očistili smo im zemlju", kaže Ante Miličić, načelnik općine Podgora.
Tvrdi i da mu nitko nije uništio masline. "Nikad ga nisam vidio u životu. Smatram da je to apsolutno nebitna stvar što je njemu preko zemlje prošao put. Ako je njemu bitno, neka tuži i gotovo", nastavlja Miličić.
"Možda ako se ovaj put nešto napravi, možda će to spriječiti ubuduće da se nešto zapali. Makar čisto sumnjam jer svi putevi koji se rade s vremenom se zapustu tako da se potrošu novci i napravi se put za deset godina po kojemu narastu kupine i drača i borovi i svega ostalog", kaže Đani.
Na ružan su način shvatili u kakvu su to zemlju doselili
Službenu smo informaciju zatražili i putem e-maila pitajući načelnika koliko je novca utrošenu na izgradnju tog požarnog puta. No, odgovor nismo dobili.
"Na Novom Zelandu moja obitelj ima farmu avokada. Zanimljivo je zato što je općina htjela kupiti dio naše zemlje. Razgovarali su s njom i nisu samo napravili cestu. Provjerili su s njom je li ona zadovoljna s ponudom", govori Darren.
Ovi Novozelanđani na ružan su način shvatili u kakvu su to zemlju doselili. Političari krše zakon i naplaćuju građanima poreze na stvari koje su njima nezamislive. Primjerice, jednu kuću su kupili kako bi uredili apartmane za turiste. I opet tih je dočekalo skupo iznenađenje.
"Kad smo kupili kuću, morali smo platiti porez. Platili smo, ali bilo je prilično skupo. Poreza za nekretnine nema na Novom Zelandu. Ništa slično nema takvoga tamo", govori Darren.
"Mi nemamo porez na nekretnine niti porez na kapital. Na primjer, ako prodaš kuću godinu kasnije i zaradiš na njoj, ne moraš platiti nikakav porez", govori Toni. "Imamo besplatno studiranje, besplatno zdravstveno osiguranje i sve ostalo", kaže Toni.
Ne žele, kažu, zvučati kao da pametuju. Ali, posve opravdano muče ih u Hrvatskoj sve one stvari koje godinama muče i nas starosjedioce.
"Birokracija oko jednostavnih stvari uzme puno vremena. Mi dolazimo iz zemlje u kojoj putovnicu dobiješ preko interneta. Ovdje za osobnu ili vozačku treba i nekoliko tjedana. Puno papirologije. Odi na policiju. Prijavi se ovdje. Pa bilježi. Da, kupiš ono malo. Da li mogu platiti ovdje. Ne, moraš kupit biljege. Onda ideš po to. Stalno trčiš uokolo zbog besmislenih stvari. Ništa ne ide glatko", govori Toni.
"Ja sam bio javni službenik. Radio sam za novozelandsku vladu. Radio sam za ljude i oni su bili moji šefovi. Ali, ovdje je posve drukčije. Oni koji rade s ljudima izgledaju uglavnom ovako, sjede za stolovima i pita te što ćeš. To su ljudi za koje radiš. Posve drukčiji odnos snaga", govori Darren.
"Ništa ružno nismo čuli na račun toga što smo par"
No, u cijelom ovom njihovom sudaru zakona i svjetova, jedna je stvar na opće iznenađenje prilično pozitivna.
"Ništa ružno nismo čuli na račun toga što smo par. Nikad nikakvih negativnosti oko toga. Imao sam očekivanje da ćemo imati problema, ali zapravo imamo veliku podršku ovdje. Da, ljudi su dobri prema nama. Iznenađujuće za malo selo u Dalmaciji, ali takvih problema nemamo. Ako odeš negdje i očekuješ problem, vjerojatno ćeš ga i naći. Ali ako budeš takav kakav jesi, ljudi će te takvog i prihvatiti", govori Toni.
Što će biti s njihovom zemljom, nemaju pojma. Kažu, na Novom Zelandu sud bi taj slučaj riješio maksimalno za tri mjeseca. Ovdje su im odvjetnici poručili – čekat ćete oko deset godina. Imaju vremena, a dodaju, i živaca. Možda samo iz jednog razloga - hrvatska birokracija lomi ih tek pet godina. Možda ih ne slomi kao što je slomila na tisuće onih koji su od ove zemlje odustali.
