Umjesto da privuku turiste i ispričaju priču o netaknutoj prirodi i jedinstvenom živom svijetu – špilje i jame u Hrvatskoj uglavnom pričaju priču o nemaru i neodgovornosti. Jer kako drukčije opisati činjenicu da je čak 900 podzemnih prostora od Istre do Dubrovnika krcato smećem. Tvrtke ga bacaju jer je jeftinije, ljudi jer im je jednostavnije. Ima tu lešina, plastike, željeza, ali i šprica, medicinskog otpada, pa čak i mina.

Voda koja prolazi kroz te gomile smeća je voda koju pijemo. Upozoravaju na to speleolozi koji otpad čiste volonterski, a opremu plaćaju donacijama. O skrivenoj sramoti u priči Sanje Čatipović. 

"Neke stvari smo datirali unazad 40 godina, što govori da ljudi godinama tu odlažu smeće. U svim objektima blizu naselja je nažalost takva situacija", rekao je Željko Baćurin, speleolog i član HGSS-a.

U zakonu su stvari jasne. Ako je otpad na javnoj površini uklanja ga komunalno poduzeće, ako je na privatnoj, onaj čija je zemlja, i to u roku od 6 mjeseci. Lani su za zagrebačkih divljih deponija uklonili 6800 kubika smeća i naplatili 345 kazni prema odluci o komunalnom redu, do 9000 kuna pravnim, i do 1000 fizičkim osobama. Inkasirali su oko 700 000 kuna u gradsku blagajnu. Iz Državnog inspektorata pozivaju se na Zakon o održivom gospodarenju otpadom. Taj propisuje mnogo veće kazne za bacanje smeća u okoliš.

Unatoč Zakonu, u praksi o smeću u špiljama i jamama tako brinu tek speleolozi. Ima ih 740. Do sad su očistili 200 tinjak kubika smeća s oko 40 lokacija. Čišćenja sami organiziraju, pritom volontiraju, a troškove vreća i potrošenih užadi plaćaju iz donacija koje su prikupili. Ovdje kod Otočca pomogli su im članovi lokalnog planinarskog društva i dvojica mještana.

A smeća je toliko kažu speleolozi da će ga čistiti i generacije poslije. Samo za Bezdanku bile su potrebne dvije akcije. Izvukli su više od 20 kubika smeća. No, da se očisti do kraja, morat će doći još jednom. 

Više pogledajte u prilogu.