Ovo je jedno od križanja u Zagrebu. Na nogostupu se zajedno guraju pješaci, biciklisti, romobili. Snježana se toga jutra kada je izlazila iz haustora nije stigla maknuti. Pored nje je prošao dostavljač na biciklu i kaže, zakačio je torbom.
"Bila je toliko velika brzina, ne znam koje je boje bila torba, kako me zaokrenuo lupila sam glavom o zid i nakon toga sam pala na pod. Kad sam došla k sebi sam shvatila da sam mogla poginuti", kaže Snježana Dragojević Harapin, novinarka.
Međutim, priča nam dalje, biciklist se samo okrenuo i nastavio dalje, a ona je s potresom mozga završila na bolovanju. Biciklist nije odgovarao.
"Poslije kada dolazite k sebi sve vas počinje boljeti kao da su
me tri kamiona pregazila, glava me počela boljeti, svjetlost vam
smeta, to ništa čovjek ne zna dok ne dođe u tu situaciju",
priča Snježana Dragojević Harapin.
Da takve nesreće nisu nimalo bezazlene potvrđuje nam i liječnik
iz Klinike za traumatologiju. Što je veća brzina kaže, ozljede su
teže.
"U takvim situacijama pješak je predmet trpnje jer je pasivan i
hoda brzinom od 4 do 5 km na sat. U sudaru s vozilom ili vozačem
koji ide 20 do 40 km na sat on stradava kao da je udaren od bilo
kojeg drugog vozila. I tu je problem što ona vozila koja se ne
smatraju prometalom to jesu i kreću se po površinama kojima se
kreću i pješaci i tu je nužan oprez, poslije je kasno",
priča Dragan Đurđević, liječnik u KBC
Sestre Milosrdnice.
"Kad pričam o prometnim tokovima govorim o teriji skakavca i mrava, skakavci kad se nađu u većem broju skaču jedni preko drugih i svi žele doći prvi do hranilišta. S druge strane mravi surađuju, ali mi ljudi smo slični skakavcima. Svatko želi preskočiti ovog ispred sebe i doći do odredišta. To jel netko na romobilu u automobilu ili na biciklu, on misli da je taj koji bi trebao imati prednost i prioritet za obavljanje te svoje mobilnosti, a praktički svi imamo jednaka prava", ističe Marko Ševrović, Fakulet prometnih znanosti u Zagrebu.
Manjak tolerancije raste proporcionalno s veličinom grada,
objašnjava profesor s Prometnog fakulteta.
"Nije to stvar prometne kulture, to je stvar općenito kulture. To
je jedan problem otuđenja koji dolazi s globalizacijom. To vas
kao pojedinca izdvaja iz mase i vi ste sami sebi bitniji nego što
je bitna masa. I to se jako odražava i u prometu",
naglašava Marko Ševrović.
Tena i Ivan članovi su udruge Sinidkat biciklista. S njima smo se
našli na jednom od križanja u centru grada.
"Ovdje možemo vidjeti stazu koja završava na početku samog
križanja, biciklisti ne znaju kako nastaviti, rade to najčešće
čineći prekršaj, nitko ne silazi, bicillistička traka treba biti
povezana i imati smislen nastavak. Biciklisti su u opasnosti od
vozila koja skreću u lijevo, onda ugrožavaju pješake jer se kreću
po pješačkom i svi su ugroženi ovom situacijom",
priča Ivan Nemet, Udruga "Sindikat
biciklista.
Godinama, kažu, pokušavaju upozoriti na probleme s kojima se
svakodnevno susreću. Tvrde da prometna infrastruktura ne prati
vrijeme u kojem je na cesti sve više drugih vozila, ne samo
automobila. Kažu da biciklističkih staza nema dovoljno, da su
često preuske, iscrtane po nogostupu, a ako ih i ima , ima ih pa
odjednom nestanu.
Vode nas i na drugu lokaciju. Mjesto kod Tehničkog muzeja gdje
traka vodi samo u jednom smjeru, u drugom je nema čak ni na
suprotnoj strani ceste. Ovdje ih je, kažu, policija znala
kažnjavati zbog vožnje u suprotnom smjeru.
Više pogledate u prilogu Potrage.
