Prvašićima nije uvijek lako savladati gradivo. Nekima ide brže
nekima sporije. Neki ne uspiju. U međimurskoj osnovnoj školi
25 je ponavljača. Od toga dvoje prvašića.
"Jedan od tih dvoje učenika ima 290 izostanaka. Ako dijete toliko
puta nije došlo u školu pitamo se kako ju može završiti.
Djevojčica je bila redovitija, ali nije uspjela zadovoljiti
minimum da uđe u drugi razred", rekla je ravnateljica OŠ Kuršanec
u Čakovcu Marija Tepalović.
Nije pokazivala nikakve pomake u znanju, objašnjava ravnateljica
i zbog toga danas ponovno ide u prvi razred. Ali ne kod
učiteljice Svjetlane koja je nakon 28 godina u školi još jednom
primila novu generaciju prvašića.
"Ako imaš ljubav prema djeci i želiš prenijeti znanje ništa ne
smije biti teško. Više puta ponavljamo da bi savladali određeno
slovo. Uzastopnim ponavljanjem, svakodnevnim rješavanjem takvih
zadataka težimo doći do cilja", rekla je učiteljica
Svjetlana Zlatarek iz OŠ Kuršanec u Čakovcu.
Katkad može biti teško, no u većini slučajeva – ipak je uspješno. No, u generaciji od 38 i pol tisuća učenika prvog razreda, za njih 112-ero koji su ga ponovno upisali ipak je bilo previše.
"Ja smatram da dijete u prvom razredu mora naučiti čitati da bi
moglo u drugi razred, program je sve teži. Tekstovi iz hrvatskog
sve zahtjevniji. Ako dijete ne zna pisati ne može razumjeti
tekst, koliko god on bio kratak", rekla je učiteljica
Svjetlana.
Ravnateljica pokušava objasniti kako dolazi do problema s kojima
se djeca, u konkretnim slučajevima, susreću na početku svog
obrazovnog puta.
"Problem je što ta djeca, učenici romske populacije, nisu
dovoljno pripremljena za školu. Svi oni završavaju program
predškole od 10 mjeseci, ali to nije dovoljno da bi se pripremili
i mogli ravnopravno pratiti izazove koji se stavljaju pred njih.
Dakle, ne poznavanje hrvatskog jezika, kod učenika općenito,
obiteljske prilike u kojima žive su dodatni demotivirajući
faktor", objasnila je ravnateljica Tepalović.
Logopedinja Ivana, kaže, nepoznavanje jezika samo je dio priče. S
pojedincima zato, radi svakodnevno, no često i s cijelim
razredima.
"To su djeca koja uz veliki trud i nas kao stručnjaka ne mogu
savladati minimum minimuma. Ne mogu imenovati sva slova,
ustrojiti analizu glasova, preslikati slova s ploče – neki to ne
mogu i onda je najbolje da ponove taj razred. Broj izostanaka.
Ako nije redovito u školi, ako nema okolinu koja će ga poticati,
ne može napredovati", rekla je logopedinja Ivana
Srebačić iz OŠ Kuršanec u Čakovcu.
U odjelu za obrazovanje Međimurske županije, kažu treći su po
broju ponavljača prvašića, nakon Koprivničko-križevačke i
Virovitičko-podravske županije. Ponavljači su, prema njihovim
statistikama, većinom učenici romske nacionalne manjine.
"Jednim dijelom ne dolaze u školu. Da budemo potpuno iskreni
problem je i u nedostatku ranog odgoja i obrazovanja u samoj
obitelji, zatim i u tom što neka od te djece imaju i objektivne
probleme u učenju", rekla je pročelnica Upravnog odjela za
obrazovanje Međimurske županije Blaženka Novak.
U županiji kažu mnogo napora ulažu u motivaciju i roditelja i
učenika.
"Budući da se dosta dugo time bavim mogu reći da se situacija
popravlja, ali smo svi pomalo frustrirani, odnosom između
uloženog truda i sredstava i krajnjeg rezultata", rekla je Novak.
Otvorili su igraonicu za djecu, učenicima osigurali dodatnih 70
sati hrvatskog jezika, osigurali romske pomagače, vanškolske
aktivnosti.
"Ukoliko se obrazovni sustav prvi put s tim djetetom susretne na
upisu Vi ne možete u tako kratkom vremenu detektirati sve
probleme koje dijete ima. Je li mu potrebna prilagođena nastava,
individulani program, sve se to događa u tim prvim danima škole",
rekla je Novak.
No među svim ponavljačima prvih razreda u Hrvatskoj, službeno je
tek deset učenika romske nacionalne manjine, odnosno manje od 10
posto. U Ministarstvu obrazovanja kažu ponavljače uglavnom
povezuju izostanci. No, ne daju odgovor na pitanje kako je uopće
moguće ne poslati dijete u obaveznu školu i pritom ne odgovarati.
Svoj slučaj objasnili su u Međimurskoj županiji. Škola je do sada
slala prijave Državnom uredu za upravu. U 2018-oj Županija je
imala 112-ero ponavljača u svim razredima osnovne škole,
reagirali su u tri slučaja. Niti jednom u prvom razredu. Kazna
iznosi 500 kuna, no kako je uglavnom riječ o obiteljima čija su
primanja izuzeta iz postupka ovrhe, one se nikad ne
naplate.
"Neki od tih učenika su višestruki ponavljači. Ne idu drugi put,
nego 4, 5, 6, 7 put u prvi razred. Većina ih se ne pojavljuje
imaju 500, 600 ili 700 izostanaka. u nekim situacijama je broj
opravdanih izostanaka velik, što može sugerirati da su bili
bolesni pa nisu svladali gradivo, u nekim slučajevima nisu išli u
predškolu i nisu savladali hrvatski, a u nekim slučajevima je
teško donijeti zaključak zašto su pali razred", rekao je
glavni savjetnik ministrice znanosti i obrazovanja
Marko Košiček.
Škola za život, tvrde u Ministarstvu, prvašiće bi trebala
rasteretiti. Da im olakšaju, pisana slova prebačena su za drugi
razred, a pristup učenju trebao bi biti drugačiji.
"Trebamo li mi uvesti mogućnost da svi prođu automatski. Što s
tim učenicima koji nisu 700 sati bili na nastavi. Hoće li oni
ikada uhvatiti priključak? Kad se sjete, u trećem razredu kad
njihovi vršnjaci znaju sve. Nije samo rješenje u jednom trenutku
uhvatiti vlak. Škola postoji s razlogom u različitim ciklusima
koji se moraju usvojiti", rekao je Košiček.
Sve su to pitanja o kojima je trebalo misliti ranije. Niz
problema leži u samom sustavu smatra psihologinja s Instituta za
društvena istraživanja, a koji se lome preko dječjih leđa.
"Ja bih rekla da je ponavljanje u tako ranoj dobi vrlo stresan
događaj i nešto što onemogućuje stavljanje djeteta na pozitivan
razvojni put i to je vrlo problematično. Sustav bi trebao biti
takav da svakom djetetu omogući da postigne uspjeh. Često se radi
o djeci koja imaju teške sudbine, koja odrastaju u siromašnim
okolnostima, već imaju svoje tegobe, a ovo je jedan dodatak koji
govori o tome da ih škola iznevjeruje kao institucija", rekla je
psihologinja na Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu
Zrinka Ristić Dedić.
Ako dijete nema podršku obitelji, tumači nam dekan Učiteljskog
fakulteta u Zagrebu - upravo mu je učitelj tada jedina slamka
spasa.
"Gle čuda, taj učenik mora pasti razred. Što je važnije ocjena
ili da učenik prepozna da to može. Mi svi ne trčimo na sto
metara isto i ne plivamo isto, zato se škola mora
prilagoditi specifičnim sposobnostima učenika", rekao je dekan
Učiteljskog fakulteta u Zagrebu Siniša
Opić.
Oboje vide rješenje u ranom i predškolskom odgoju u koje je
uključeno 83 posto djece. Prosjek Europske unije je 95 posto. A
upravo je to mjesto gdje mogu steći određene predvještine pisanja
i računanja da bi došli spremni u školu. I majke odgajateljice,
čija djeca ne smiju pohađati vrtiće, pokazat će se kao dodatni
problem, tvrdi ova psihologinja.
"Opet manjkavost sustava. Kad bi imali sustav kako treba već bi
dijete došlo s određenom dijagnozom stanja i saznalo bi se što s
djetetom raditi. Naš sustav nije prilagođen djeci. Mi kažemo
koliko je dijete spremno za školu, a zapravo treba gledati koliko
je škola spremna za dijete", rekla je psihologinja Ristić
Dedić.
Ono što će djeca postići u životu, objašnjava Siniša Opić -
ponajmanje ovisi o uvjetima, a ponajviše o odlukama.
"Odluka svake škole, učitelja roditelja je dati maksimum da ga
učini pametnim, kulturnim i časnim, to je smisao škole. A znanja
su promjenjiva, ono što ste danas naučili već za nekoliko godina
više neće vrijediti, ali ono što škola u primarnom obrazovanju
nudi je odgoj i to ne možete mjeriti ocjenom od 1 do 5", rekao je
dekan Opić.
Drže da se treba ugledati na skandinavske zemlje koje u tako
ranoj dobi ne ocjenjuju svoje učenike.
"To načelo možda vrijedi za fakultete, ali nije osnovna škola
selektivne naravi, nije razredna nastava selekcija, to su temelji
koje usađujete učeniku. To su odgojni fenomeni. Vama je zalud
biti vrhunski ako niste odgojno osviješteni. Vrhunski ekonomist
ako nema usađeno da je nečasno ukrasti ili prevariti vama je
zalud 5.0", rekao je dekan Opić.
Opisno ocjenjivanje već je ponuđeno u kurikularnoj reformi,
posebno za učenike s teškoćama.
"Jedno od rješenja vezano uz vrednovanje je da u prva dva razreda
nema klasičnih ocjena, da bi se u tom sustavu prilagodbe
omogućilo svakome da u skladu sa svojim mogućnostima napreduje",
rekla je prihologinja Ristić Dedić.
No, od toga se u Školi za život odustalo.
"Kad bi imali opisno ocjenjivanje onda ovaj problem nestaje.
Dobijete izvještaj da je savladao to i to i prijedlog što treba
da poboljša ostatak. To ocjenom ne možete prikazati", rekao je
dekan Opić.
Cijeli sustav kaže Zrinka Ristić Dedić - trebao
bi se pokrenuti.
"Često se škole osjećaju same i prepuštene same sebi. Nema dobre
suradnje sa centrom za socijalnu skrb i zdravstva. Ako to sve
funkcionira pravilno zapravo se može napraviti situacija za
dobrobit djeteta. Ali ako svi funkcioniraju kao otok , onda
dobrobit djeteta više nije u fokusu i djeca doživljavaju
neuspjeh", rekla je psihologinja Ristić Dedić.
Tko su prvašići ponavljači i zašto ponavljaju razred pita se i
dječja pravobraniteljica.
"Problema je više i na više razina. Potrebno je analizirati svaku
od tih životnih priča da bi mogli utvrditi uzroke i dati
prijedloge za poboljšanje. Ova situacija nas je zabrinula", rekla
je pravobraniteljica za djecu Helenica Pirnat
Dragičević.
Sve su te podatke sada zatražili od institucija. Prvašići u
Hrvatskoj padaju već godinama, a broj ponavljača se lagano
smanjuje. U posljednjih šest godina 890 dječaka i djevojčica nije
uspjelo upisati drugi razred. Rekordna je bila 2015-a godina kada
je palo 154-ero prvašića.