Malene pse smo pronašli preko oglasnika. Glumimo kupce i koristimo skrivenu kameru. Maleni su stari tek pet tjedana, leže u fekalijama, puni su buha, hrane ih uglavnom palentom. Vratit ćemo se poslije do mališana. Oni su još živi. Neki slični njima, nisu bili te sreće.
Dobili smo snimku od hrvatskih volontera, a ona je snimljenau okolici Križevaca. Takvih potresnih snimki pun je internet i dolaze iz cijelog svijeta. Premali kavezi, podrumi, garaže - ništa dostojno živog bića. Minimum hrane, mladi bez prestanka dolaze na svijet. Tako izgledaju rasadnici štenaca. Tako pse tretiraju takozvani štanceri. Oni kojima je profit na prvom mjestu. Dobrobit životinja ni na kojem.
Mei su tek četiri godine. Ona je vrhunski kineski kukmasti pas s rodovnicom i najčišćim papirima koje jedan pas može imati. Ne bi to bilo tako da se njezina vlasnica, prije deset godina nije pošteno opekla. Kristina Korpar iz Koprivnice je željela rotvajlera. I poput mnogih prije nje, kupila ga je preko oglasnika. Bez papira jer mislila je i ona – što će joj, pa neće s njim na izložbu.
"Prvo nam je u autu povraćao cijelim putem, ali to je bila najmanja briga, on je bio pun parazita i imao je rahitis", priča Korpar. Tako je počelo. Nastavilo se još i gore. Jacku je otrkivena teška displazija kukova i laktova.
"Znači njegove hrskavice u jednom dijelu praktički uopće nisu bile razvijene, tako da, kad je on hodao njemu se doslovno tarila kost na kost. Konstantne boli bez obzira na analgetike, a znate dobro da se ne može analgetik kosnatntno davati mi smo mu davali dok ga je baš jako boljelo, dok smo vidjeli da pas nema volje niti da ode popiti vodu niti jesi, a volio je hranu", objašnjava Korpar.
Platili su ga oko tisuću kuna. Da su ga kupili kod registriranog uzgajivača, koštao bi oko sedam. Prošli su sedam puta jeftinije, no ta se razlika vrlo brzo istopila. "Bili smo kod veterinara obavezno svaki tjedan, lijekove smo kupovali svaki mjesec sigurno preko tisuću kuna smo mjesečno davali za lijekove. Operacije isto nisu bile baš jeftine", tvrdi Korpar. Dali su sve što su imali, no Jacku nije bilo spasa. Peti rođendan nije proslavio. Morali su ga uspavati i skratiti mu muke.
Frka je imao malo više sreće. I on je na svijet došao u jednom od ovakvih, popularno zvanih štanceraja. Također nabavljen preko oglasnika. "Sve u oglasu je pisalo drukčije nego kad si došao tamo, i dob njihova, naš sve, a još je čovjek sam priznao da je štancer odnosno što je imao prije njega. Od uzimanja psa nismo odustali zato što je meni taj dan bio rođendan i mama je dogovorila da za moj rođendan idemo tamo", priča Paula Jasnić iz Zagreba.
Bio je znatno jeftiniji od shitzua s papirima, ali bio je pun parazita, imao je upalu mjehura i svih ovih sedam godina bori se s raznim alergijama. Naravno, i njegovi troškovi liječenja s godinama su otišli u nebo. "Sad ne znam možda čak su mama i tata iz istog legla tak da tko to zna", priča Jasnić.
Kristina i Paula tek su neke od onih koje su nasanjkali takozvani uzgajivači kojima je stalo samo do profita. Otvorite li oglasnike, pronaći ćete bilo koju pasminu i to 4 do sedam puta jeftinije nego kod legalnih uzgajivača. Velika razlika u cijeni otvorila je veliki prostor za biznis. Nazvali smo ih nekoliko ne otkrivajući da smo novinari.
Maleni boksevi, podrumi, garaže – to su najčešće uvjeti u kojima borave psi koji služe za štancanje. Hrana je upitne kvalitete, briga o njihovu zdravlju još upitnija. Koliko su uistinu grozni uvjeti u kojima takozvani štanceri drže pse odlučili smo provjeriti skrivenom kamerom javili smo se na jedan oglas u kojem stoji da u okolici Zagreba prodaju štence haskija za svega 500 kuna.
Dočekuje nas žena i vodi iza kuće. Kaže da su stari tek pet tjedana, a dva su već prodana. Ovih osmero nije se maknulo iz ova dva kvadrata. Sve je puno fekalija. Na pitanje jesu li psi tretorani od glista i parazita, odgovara kako se to tek radi kad navrše dva mjeseca.
"Štene se najranije treba početi s dva tjedna već tretirati protiv parazita. S time da se to mora provoditi svakih dva tjedna minimalno tri puta za redom. što naravno ovi famozni štanceri ne rade sigurno", tvrdi veterinar Branimir Rebselj.
Na upit kada se štenci mogu odvojiti, gospođa koju smo posjetili kaže kako se mogu odvojiti čim počnu jesti. "Pa gledajte to je kao da ostavite dijete od mjesec dana na vratima sirotišta, ajmo s time usporediti. znači to je jako loše", objašnjava veterinar Rebselj.
"Oni vam sve jedu, mi njima sve dajemo hranu ako dajemo suhu, dajemo za mace, a jedu i ovo iz kuće, rižu ili palentu", objasnila nam je gospođa. "Užas, to pas nikad ne bi smio jesti ni u ludilu ni odrastao pas a kamoli štene", tvrdi Rebselj. Mama psećih mališana ima tek četiri godine i kotila se svako tjeranje do sad. Minimalno četiri puta. Jer tome uglavnom i služi. Vlasnici se njezina zimska legla nisu čak niti potrudili smjestiti na toplo.
Mazino prvo cijepljenje. Tisuću i prvi štancerski pas koji je Branimiru ušao u ordaniciju. "Vjerojatno će biti sve OK ali to su farme pasa, znači ne paze na kvalitetu psa nego samo paze da on bude lijep i čupav i da ga što prije prodaju", objašnjava veterinar Rebselj.
"Ja bih rekao da sigurno 70 posto pasa koji uđu, mladih štenaca koji uđu u ambulantu na prvo cijepljenje i drugo su psi nabavljeni iz jedne vrste štanceraja. Taj problem nekontroliranog uzgoja je jedan od glavnih uzroka ajmo reći zdravstvenih problema kod pasa", tvrdi Rebselj.
Nekvalitetna hrana, nebriga, često čak i križanje mame i sina, brata i sestre - garancija su za brojne teže bolesti i poremećaje. "Takvi vlasnici u pravilu u prvih mjesec dana, dva mjeseca potroše još dva do tri puta veći iznos nego kaj su platili psa", objašnjava Rebselj.
Mama i kći bokserice, stare su osam i devet godina. Sad su to dva sretna i zbrinuta psa. Zahvaljujući volonterki Gloriji Malin iz Udruge S-Pas. No, kad ih je, prije nekoliko mjeseci našla odbačene u šumi na Žumberku bile su na rubu smrti.
"Tu su krenule emocije prštati na sve strane to su bile suze radosnice jer smo ju našli jer je spašena jer ima priliku, s druge strane su to bile suze bijesa tuge i očaja da je netko mogao dopustiti da jedno živo biće bude u takvom stanju", prisjeća se Malin.
Tara i Ina svojim su prijašnjim vlasnicima služile isključivo za rasplod. "Ja vjerujem da je svaka od njih u tih svojih osam i devet godina minimalno deset puta imala štence", smatra Malin.
Kad su dale svoje, bolesne i pothranjene bacili su ih u šumu. "Baš je izlgedalo kao da su ih ostavili ono da umru", tvrdi Malin. Kod veterinarke Pamele Strelec su Tara i Ina redovito na kontroli. Ona ih je primila te noći I objema, među ostalim operirala tumore mliječnih žlijezdi.
"Po izgledu njihovih mlijhečnih žlijezda koje su vidi se evo kakve su velike, bradavice su jako naglašene i kad ih je Glorija dovela, te mliječne žlijezde su bile još puno veće nego što su sad, sad su se one povukle. Iz svega ovoga se može zaključiti da su one imale puno više legala nego što bi pas normalno trebao imati", objašnjava Strelec.
Ina i Tara bile su čipirane. Glorija je kontaktirala vlasnika, ali on nije pokazao ni želju da ih vidi, a kamoli uzme natrag. Glorija im danas traži dom. Mogu postati nečije za nula kuna. Turbo nije besplatno štene. Ona je svilenodlaka terijerka, pasmina koju Mirjana Krstić Arbanas, inače liječnica i kinološka sutkinja, uzgaja već 30 godina.
"Ja ne mislim da zaista psi bezuvjetno moraju spavati u krevetu, ne, zašto? Mislim da svaki pas treba imati jedan lijepi suhi mirni kutak u svojoj kući da mora biti prije svega voljen da mora biti adekvatno hranjen da mora imati onu brigu koju pasmina kao takva i zahtjeva", smatra Krstić Arbanas.
Štence prodaje za oko tisuću eura. Zvuči puno, ali legalni uzgajivači, registrirani pri Hrvatskom kinološkom savezu, u pse puno i ulažu. "Moje kujice u principu neki puta imaju leglo jedanput u životu neke imaju dva puta u životu.
Nikad između dva legla nije godinu dana, nego i dvije godine. Vrlo poštujem protokol koji je propisao hrvatski kinološki savez. Mislim da je to jedini pravi način, a to je da kada uzgajamo da uzgajamo ne toliko često ali da uzgajamo zaista jako jako kvalitetno", tvrdi Krstić Arbanas
Legalni psi ne dolaze bez rodovnice. Ona ne služi tome da biste psa mogli voditi na izložbu već je dokaz čistokrvnosti. Oni koji vam tvrde drukčije, pokušavaju vas prevariti. "Dakle, poanta cijele priče je u tome da ne postoje čistokrvni psi bez rodovnika, ma kako god se određeni ljudi ili određena populacija trudila ih nazvati", tvrdi Krstić Arbanas.
Većina štancera koristi sivu zonu zakona. A provjeru ne vrši nitko. Barem dok ne podnesete prijavu veterinarskoj inspekciji. I mi smo prijavili dva slučaja iz ove priče. Za - kupiranje repa Jack Rusellu nema dvojbe - to je kršenje zakona. Za zanemarivanje štenaca haskija, pomoćnik ministra poljoprivrede Damir Agičić uvjerava nas - nema elemenata za prijavu.
Građanska dužnost svakog od nas je prijaviti slučajeve kršenja zakona ili zanemarivanja životinja. Na veterinarskoj inspekciji je da svaku prijavu provjeri. Prema onome što smo radeći ovu priču vidjeli, značilo bi to puno posla za inspektore, ali time i puno bolji svijet za tisuće pasa koji pate i ugibaju isključivo zbog nečijeg profita.
