Usred krša Zagore niknulo je božićno selo u Dolcu Gornjem. Malo je reći da su najmanji najviše oduševljeni.
Lampica je gomila. Gotovo dva i pol milijuna. Da ih je poredati jednu pored druge – bile bi duge 48 kilometara.
„Najprije me stavio u razmišljanje. Znači, to sam debelo razmišljala. Šta i kako. Onda sam rekla hajmo. Probajmo. Treba naći svjećice, treba naći toliko kabela, toliko lampica i toga svega. Ali nema odustajanja, nema posustajanja jer tko ne riskira, ne profitira“, rekla je vlasnica Božićnog sela, Kristina Lučić.
U trenutku kad joj je suprug rekao da će ovdje na Mosoru, u zaleđu Omiša, zapuštenom selu sa svega desetak stanovnika izgraditi božićno selo Kristina je, baš poput mnogih, mislila da joj s mužem nešto nije u redu. Ali Tihomir je imao viziju i podijelio je s nama ovu nevjerojatnu božićnu priču.
Vlasnik Božićnog sela Tihomir Lučić poveo nas je u dnevni obilazak njegova noćnog čuda. Jedino se tako može shvatiti koliko je ludo hrabra bila njegova ideja.
To je njegova djedovina. Rođeni Solinjanin ni sam nije mislio da će od sela ikad išta biti.
„Nikad nisam živio tu i kao mali kad bi trebali ići na selo nije mi bilo baš drago ići. Selo ima nekih 30ak kuća 11 stanovnika, a prije 50 godina prema pričama starijih, bilo je samo 70 djece u tih 11 kuća. A mi danas imamo više zaposlenika nego što je stanovnika u selu“, rekao je Lučić.
Ne samo da je zaposlenih više nego stanovnika, nego je i životinja bar pet puta više. Sa životinjama je, zapravo, sve i počelo.
Najbliže bismo ovo mogli opisati kao božićni zoološki vrt. Ali, teško je i zamisliti koliko je truda i novca trebalo za sve to.
I sad kreće onaj čudni moment u ovoj bajkovitoj priči. Nismo vas za Božić htjeli zamarati sveprisutnim nefunkcioniranjem sustava. Ali, to se jednostavno ne da izbjeći. Čak ni u ovoj priči od dva milijuna lampica.
„Ovo selo ne može podržati tu količinu struje, zato imamo dva agregata od 45 kilovata i tako imam struju. Probali smo pričati s Elektrom ali na žalost nemaju novca da mogu promijeniti kablove i napraviti trafostanicu. .. mi smo im nudili varijantu da ćemo im mi izaći u susret na način da naša firma plati tu trafostanicu i kad mi potrošimo struje koliko košta trošak te trafostanice i tih kablova da nam tad počnu naplaćivati tu struju međutim ni to ne ide“, rekao je Lučić.
Ali voda barem ide. Selo ju je dobilo lani.
„Pa imali smo problema, od ceste, do struje, vode, dobili smo tek gradski vodovod prošle godine, uopće nismo ni pitku vodu imali“, rekao je Lučić.
Ovo im je druga godina da rade. Ni sami ne znaju koliko su novca i živaca utukli. Posjetitelja ima čak i iz Abu Dhabija, Novog Zelanda. Preko tjedna ih je 500-injak po danu, vikendom i četiri puta više.
„Pomoći prevelike nema, prve godine nismo imali od nikoga niti financijsku pomoć, a evo ovu godinu TZ grada Omiša je uistinu izašla u susret sa samom promidžbom, dapače i od njih smo imali financijski 14.000 kuna i TZ Splitsko dalmatinske-županije nam je ove godine uplatila 15.000 kuna“, rekao je Lučić.
A umjesto božićnice, država im je poslala pet različitih inspekcija u tri dana.
Stanovnicima je drago da im se u njihovu selu dogodila ova Božićna priča. Živahno je, ne samo tih mjesec dana. Jer dva mjeseca prije i dva mjeseca kasnije Lučići kite i raskićuju stabla.
„Tko u čuda vjeruje, taj čuda i stvara i mislim da je uistinu to tako. U selo od 11 stanovnika dovest 30 tisuća posjetitelja mislim da je to uistinu dokaz da se sve može, nema toga što se ne može“, kaže Kristina Lučić.
„U reakciji djece najviše guštamo, reakcija djece kad ih ja čujem da trče put Djeda Božićnjaka i viču Djedice, djedice. Ta cika, vriska, djeca su mi broj jedan“, dodaje Kristina.
Nada se da brojka ipak neće ostati konačna što se tiče povratnika na selo.
„Meni je žao što mladi odlaze iz sela i kažu da u kamenjaru i šikari nema života. Ima. Kad bi barem još 4-5 obitelji došli koji su isto povratnici ali koji tu žele isto napraviti nešto za svoj zaselak i kad bi se skupili sigurno bi napravili još puno više“.
Za sad je božićno selo jedino čudo ovog kraja. Ovdje se želje ispunjavaju. Lučićima njihova svakako jest.
