Petrova gora – na manje od sat i pol vožnje od Zagreba, za astronome je raj na zemlji. Boris i Andrej pokazuju nam mjesto na kojem, kad padne mrak, nema ničega osim neba. Ili je barem tako bilo... Slažu teleskope i fotoaparate. Godinama to ovdje rade.
Nakon 13 godina populariziranja ove lokacije - lani u lipnju Boris i njegovo Astronomsko društvo za ovo mjesto izborili su novi status. Petrova gora proglašena je Međunarodnim parkom tamnog neba. A nema ih mnogo. U cijeloj Europi tek dvadesetak.
"Odavde se prostim okom vidi Andromedina galaksija – to je jedan od najudaljenijih objekata koje vidimo prostim okom – svjetlost koja je 2,5 milijuna godina putovala do nas se vidi bez ikakvog teleskopa – ali za to treba imati tamno nebo. Samo to", kazao je Boris Štromar iz Astronomskog društva Beskraj.
Tamnog neba više nema
A tamnog neba više, kažu, nema. Na vrhu Veliki petrovac, mjestu gdje stojimo, prije nekoliko mjeseci – zasvijetlio je 60-tak metara visok odašiljač.
"Odašiljač je postavljen baš na južnom dijelu našeg platoa gdje promatramo – koji je najzanimljiviji dio neba – na južnom nebu se vidi Mliječna staza, središnji dio je jezgra koja je najbogatija zvijezdama, maglicama. Gledajući u tom smjeru direktno nam lampe svijetle u oči i ne možemo se prilagoditi, gubimo cijeli doživljaj...", kaže Štromar.
Kad su u veljači ove godine shvatili da su počeli radovi obratili su se tvrtki čiji je odašiljač.
"Nismo ni znali za Park tamnog neba, ni sada nisam baš potanko upoznat što to znači - ono što smo napravili jest da smo ispoštovali posebne uvjete u okviru lokacijske dozvole - nadležna Agencija za civilno zrakoplovstvo izdala je posebne uvjete da toranj te namjene i visine – mora imati oznake za smanjenu vidljivost noću – u obliku lampi na vrhu i u određenoj visini", kaže Mate Botica, direktor Odašiljača i veza.
A priča o premještanju odašiljača, objašnjava predsjednik uprave, seže u 2008. kada Ministarstvo kulture od tvrtke traži da maknu opremu s Bakićeva spomenika koji ide u obnovu. Odašiljači i veze traže novu lokaciju. Prolaze godine. U međuvremenu Ministarstvo kulture odbija njihov zahtjev da odašiljač postave na nešto daljem vrhu Mali petrovac gdje se nalaze ostaci Pavlinskog samostana pa odašiljač dobiva novu lokaciju - baš ovdje. Priča se počinje realizirati u kolovozu prošle godine, dva mjeseca nakon proglašenja Parka tamnog neba. U studenom dobivaju od Karlovačke županije lokacijsku dozvolu. Tri mjeseca kasnije počinje gradnja.
"Petrova gora je na tri općine i dvije županije. Za dobivanje statusa parka morali smo dobiti pisma podrške od svih lokalnih zajednica i to smo dobili. Sva lokalna zajednica znala je da je ovdje Park tamnog neba, međutim znali su i da se gradi toranj. U tom smislu komunikacija je potpuno zakazala", kaže Štromar.
Tražili su sastanak u Odašiljačima i vezama.
"13 godina populariziramo ovu lokaciju i astronomiju i takav turizam – to je bilo kao da ti je netko pljunuo u facu... Što ste vi došli postavljati teleskope. Odgovor je bio - mi imamo dozvole neka se sagradi pa ćemo vidjeti. Sagraditi pa vidjeti, to se ne može tako riješiti", kaže Štromar.
Iz Agencije za civilno zrakoplovstvo, potvrdili su da je antenski stup označen u skladu s pravilnikom o aerodromima koji je u to vrijeme bio na snazi. No, sada poručuju:
"HACZ razumije značaj prvog Međunarodnog parka tamnog neba u Hrvatskoj. Želimo istaknuti da smo i dalje spremni pronaći najbolje moguće rješenje koje će biti u okvirima važećih propisa, odnosno rješenje s kojim se ne bi ugrozila sigurnost zračnog prometa"
Ove godine se nisu promatrale Suze svetog Lovre
Suze svetog Lovre ovog se ljeta odavde nisu promatrale. Iako je mjesto za to idealno. Dovoljno daleko od Zagreba ili Kladuše u Bosni – gradova izvora svjetlosnog zagađenja – a opet blizu. Petrova gora bilo je mjesto za edukaciju mladih, popularizaciju znanosti i astronomska druženja. Lika ili Lastovo, gdje svjetlosno onečišćenje još nije veliko, ipak su mnogo dalje.
"Procjenjuje se da u Europi preko 90 posto populacije uopće nema pristup tamnom nebu kao prije 30 godina, većina djece nije vidjela Mliječni put iz mjesta u kojem žive. Situacija je loša. Cijela ideja oko parkova noćnog neba se vrti oko toga da se u nekoj državi napravi par rezervata iz kojih obični ljudi mogu pristupiti i vidjeti kako izgleda noćno nebo", kaže Lovro Palaversa, astrofizičar u Institutu Ruđer Bošković
"Bila je anegdota u Americi, u Kaliforniji, kad je bio potres ugasila su se svjetla, došlo je do toga da su hitne službe dobivale pozive da se na nebu nalazi neki čudan oblak – ispalo je da su ljudi prvi put vidjeli Mliječnu stazu... Mi ne prepoznajemo gdje se nalazimo", kaže Štromar.
S Borisom i Andrejem vraćamo se natrag. Već u Vojniću, prvom mjestu na putu do Zagreba, pronalaze primjer svjetlosnog onečišćenja. Prejako osvijetljenu zgradu dobrovoljnog vatrogasnog društva. Luksmetrom mjere jačinu svjetla na parkiralištu.
"Za kulturnu baštinu u muzejima ako imate stare knjige maksimalno dozvoljeno je 50 luksa, što je više može napraviti štetu na starom papiru. Tu imamo 95 luksa, to je dva puta više nego za promatranje papira jako visoko i nepotrebno... Evo 0,6 luksa imate tu. Vidite svaku sitnicu na asfaltu", kaže Andrej Mohar iz društva Temno nebo Slovenije.
Andrej Mohar ljubitelj je astronomije. Godinama se time bavi dok zarađuje od osvjetljavanja crkava. Bio je glavni član radne skupine koja je u Sloveniji donijela Uredbu o svjetlosnom onečišćenju još prije 12 godina. Ovo se tamo, kaže, ne može dogoditi.
"Ovako da bi imali 15-20 svjetala na tako malom prostoru to nije moguće u Sloveniji. 20 puta je presnažno u odnosu na ono što je dozvoljeno kod nas. Vaš zakon je veoma ljubazan prema svima koji prodaju rasvjetu. Drugi korak je da su sada sve ulice pretamne – onda će se povećati i na kraju imate Las Vegas", kaže Mohar.
Novi zakon donesen lani
Novi zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja u Hrvatskoj je donesen lani. No, on ne regulira jačinu svjetla. Regulira boju. Granicu su stavili na 3000 kelvina, čime je plavo svjetlo, za koje je dokazano da šteti zdravlju, zabranjeno. Zakon određuje da javna rasvjeta ne smije svijetliti iznad razine horizonta, odnosno rasipati svjetlo prema nebu. Ostalo bi trebali regulirati pravilnici koji još nisu doneseni. Iz Ministarstva očekuju da će biti ovaj mjesec. Boris je član i radne skupine koja na njima radi. U skupini su, objašnjava i ljudi koji se bave rasvjetom.
"Novi pravilnik je pisan od strane rasvjetne industrije i čovjeka koji je u zatvoru u aferi Janaf upravo zbog namještanja poslova po javnoj rasvjeti u Velikoj gorici. U pravilniku su apsurdne situacije da nešto mora biti osvijetljeno toliko i toliko, to je kao da buka mora biti minimalno toliko. Mi možemo spustiti rolete, ali ptice šišmiši i kukci ne mogu", kaže Štromar.
Zaštitari prirode i projektanti rasvjete morat će naći kompromis. Krajnosti će teško proći.
"U tom kontekstu ajmo se vratit u pećinu i živjeti oko vatre, pljeskat kad padne kiša ili nešto - nekakav progres postoji - nastojati što je moguće manje štetiti prirodi, ali neke minimalne uvjete si moramo osigurati", kaže Ranko Skansi, projektant rasvjete
Ranko Skansi u karijeri potpisuje Festival svjetla i projektira rasvjetu. Na zagrebačkom Tuškancu, ukazuje na problem kojeg trenutno imamo.
"Ovi fenjeri koji se vide s moje desne strane zaslužuju apsolutnu jedinicu - oni svijetle na sve strane i uznemiruju sav živi svijet koji je dolje na zemlji. S druge strane ove svjetiljke s balonom one difraktiraju svjetlo koje se lomi prema nebu i to je trojka, a ove najdalje iza mene su 5. Svijetle samo prema zemlji i kako to Zakon predviđa", kaže Skansi.
Ovako šarene rasvjete, svih vrsta i boja ima svuda. Većina ima temperaturu između 4000 i 6000 kelvina, znatno više od 3000 koliko propisuje novi Zakon. Danijela se pita za koga su na Tuškancu ovako gusto postavljene i svijetle cijelu noć. Sa znanstvenog stajališta objašnjava što rade prirodi.
"Ovdje bi trebali čuti daleko veći broj vrsta, jer je ovo šuma, puna kukaca, ovo je fragmentacija lovnog staništa. Oni su aktivni noću kao i kukci koji čine velike štete u poljoprivredi i komarci. Šišmiš to sanira besplatno. Znači količina kukaca koju on pojede u jednoj noći, nema tog insekticida koji to može napraviti", kaže Daniela Hamidović iz Zavoda za zaštitu prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja
Vodi nas na zagrebački Autobusni kolodvor.
"Ovdje je problem što reklama iza nas ometa ljudima miran san. Oni moraju imati konstantno spuštene rolete i takvih reklama je po gradovima jako puno i to je nešto što ometa ljudsko zdravlje i cijeli urbani eko sustav", kaže Hamidović.
Reklamni pano i ulična rasvjeta svijetle tako da dana i noći više nema.
"Kukce privlači svjetlost, okupljaju se oko lampi, umore se od letenja, inhibira im se produkcija spolnih hormona i razmnožavanje. Neki kukci više i ne lete - vi ćete naći leptira kako stoji na osvijetljenom zidu - veliko izumiranje je u tijeku. I to su prepoznali svi akteri. I u zapadnim zemljama brojnost kukaca je temelj za sve životinje - toliko je narušeno sve da je upitno koliko će viši organizmi moći preživjeti", kaže Hamidović.
Svjetlosno onečišćenje prepoznato kao veliki problem
Svjetlosno onečišćenje, nije jedini, ali jest prepoznat kao veliki problem. Stoga, upozoravaju znanstvenici, treba pokušati minimizirati njegov utjecaj na okoliš.
"Ne samo zato što je preskupo rasipati energiju - odlazi u prostor i ne služi ničemu, nego to rasipanje ima loš utjecaj i na čovjeka. Utječe na ritam dana i noći, može uzrokovati probleme sa spavanjem, a može imati i štetnije posljedice povezane sa karcinomima kada ljudsko tijelo ne prespava 8 ili 10 sati u potpunom mraku", kaže Palaversa.
Primjera razbacivanja energije je mnogo. Doprinose tako ukupnom svjetlosnom onečišćenju, zbog kojeg ljudi ne vide zvijezde. No, ako se ne pokvare mogu svijetliti još 12 godina - budući da novi Zakon koji to zabranjuje - predviđa točno toliko godina prilagodbe.
