Ivana je učenica četverogodišnje srednje škole i ne može se pohvaliti velikim uspjehom. Iako je u srednju donijela odlične ocjene iz osnovne škole, znanje joj je oskudno, teško savladava program pa je čak pala jednu godinu. Profesori su joj nakon pada savjetovali da upiše trogodišnju obrtničku školu u kojoj bi imala puno manje teorije u korist prakse, ali to za nju nije bila opcija. Ivana se jednostavno ne želi prebaciti u 'nepopularnu' školu. Sličnih je primjera u četverogodišnjim tehničkim i umjetničkim školama puno, a još ih je više u gimnazijama.
"Svi žele u gimnaziju. Ne znaju koje bi zanimanje odabrali. Ili misle da će biti uspješni samo ako upišu fakultet. A onda nakon gimnazije nemaju zanimanje i slažu kutije po trgovačkim lancima", priča mlađa gimnazijska profesorica za Deutsche Welle.
Loša reputacija trogodišnjih strukovnih škola proizlazi iz poražavajuće činjenice da u Hrvatskoj ni samo poduzetništvo nema pozitivan predznak, objašnjava za DW Mirela Lekić, šefice Odjela za obrazovanje Hrvatske obrtničke komore i dodaje da Hrvati kao nacija ne vrednuju jednako opće i strukovne kompetencije. Zbog toga su gimnazije i opći programi cjenjeniji u društvu.
Trebamo dobre radnike koji će iznijeti naše gospodarstvo
"Jednostavno ne shvaćamo da je dobro strukovno obrazovanje temelj dobrog gospodarstva. Cijelo se vrijeme govori da strukovne škole upisuju učenici koji ne mogu postići dobar akademski uspjeh i da su nezainteresirani za struku. To i jest tako, jer onaj tko ima dobre ocjene, radije upisuje gimnaziju koja mu otvara put na visokoškolske institucije. Svi bi htjeli visoko obrazovanje, a zaboravljamo da ."
Ipak se vidi pomak
Ipak, situacija ide na bolje, jer do prije dvije godine učenici koji su završavali trogodišnje strukovne škole nisu imali mogućnost nastavka obrazovanja, ako ga nisu sami platili. „I to je razlog neatraktivnosti obrtničkih škola. Sada smo to uspjeli izmijeniti pa učenici mogu upisati dodatnu godinu, polagati državnu maturu nakon koje se mogu upisati na fakultet“, navodi Lekić.
Često i sami roditelji ne znaju za koje je zanimanje dijete talentirano pa ga silom pokušavaju upisati u gimnaziju, kažu u Komori.
"Trenutno se izrađuje Program razvoja strukovnog obrazovanja u kojem sudjeluju svi sudionici, osmišljava se dobro profesionalno usmjeravanje tijekom osnovne škole. Ona je sada najslabija karika, ne traži razvijanje vještina pa učenik ni ne može shvatiti za koja je zanimanja dobar. Inzistiramo na tome", priča šefica Odjela za obrazovanje Hrvatske obrtničke komore (HOK).
Tvrtke i dalje ne mogu pronaći radnike
Hrvatska u ovom trenutku ima 263 tisuće registriranih nezaposlenih građana, no postoje tvrtke koje ne mogu pronaći radnike. Posebno je to izraženo u građevini koja uvozi radnu snagu iz susjedne BiH. Čini se tako da poslove koje vani rado prihvaćaju, Hrvati u domovini odbijaju ili se jednostavno ne javljaju na oglase za posao.
Ne javljaju se na oglase
"Imamo četiri tisuća frizera na burzi, no kada obrtnik traži gotovog čovjeka, ili se ljudi ne javljaju na oglase, ili ih nema. Frizeri danas rade većinom kao konobari", priča Lekić i dodaje da prema istraživanju koje je Komora provela 2009. godine, veliki dio učenika strukovnih trogodišnjih škola ni ne traži posao.
"Valjda čekaju da netko dođe po njih i odvede ih raditi“, kaže Lekić koja smatra da mladi nisu naučeni biti proaktivni. Dumančić pak dodaje da razumije tu stidljivost u traženju posla, obzirom da imaju diplome za struku koju ne znaju raditi.
"Teško im je to prihvatiti, preskočiti tu barijeru i opet krenuti od nule“, ispričala je Lekić svoja iskustva slastičarka i podcrtava da Hrvatska kao turistička zemlja jednostavno mora školovati odlične konobare, kuhare, slastičare.
Deutsche Welle/Danas.hr
