Položaj piramida, jednoga od sedam svjetskih čuda, toliko je precizan da su znanstvenici bili uvjereni kako su Egipćani morali dobro poznavati astronomiju iako to nije zabilježeno u starim tekstovima.
Kate Spence sa sveučilišta Cambridge procjenjuje da su Egipćani gradnju piramida počeli između 2485. i 2375. g. prije Krista te da su se pritom služili dvjema zvijezdama koje su im pomagale da ih usmjere točno prema sjeveru što im je bilo bitno iz vjerskih razloga. Znanstvenica tvrdi da je riječ o paru zvijezda iz sazviježđa Malog i Velikog medvjeda. Prije gotovo 4.500 godina te su zvijezde bile oko 10 stupnjeva od nebeskoga pola koji je ležao točno između njih. Kad su se našle točno jedna iznad druge, astronomi su mogli odrediti liniju koja pokazuje prema sjeveru.
Međutim, to je bilo točno samo nekoliko godina oko 2500. godine prije Krista. Prije i poslije zvijezde su bile izvan linije sjever-jug pa bi pogriješio svatko tko bi se ravnao prema njima. I baš zahvaljujući toj pogreški, tvrdi britanska egiptologinja, danas se može odrediti točna godina gradnje piramida.
Po toj je teoriji velika piramida kod Gize izgrađena oko 2480. prije Krista. Kate Spence je svoju teoriju razvila dok je pokušavala razjasniti zašto baze mnogih piramida odstupaju od sjevera. Ona pretpostavlja da su astronomi pratili dvije prilično sjajne zvijezde koje su 2467. prije Krista ležale točno duž ravne linije što se poklapala s nebeskim polom. "Znamo da je stare Egipćane jako zanimalo noćno nebo, posebno cirkumpolarne zvijezde", rekla je Kate Spence za BBC.
"Te zvijezde kruže oko sjevernoga pola, a kako su uvijek vidljive, Egipćani su ih nazivali 'neuništivima' pa su ih počeli povezivati s vječnošću i kraljevim zagrobnim životom. Budući da se faraon nadao kako će se nakon smrti pridružiti cirkumpolarnim zvijezdama, piramide su razmještane prema njima." Današnja Polarna zvijezda u to je doba bila na krivom položaju da bi mogla pomoći graditeljima piramida. Zato Kate Spence pretpostavlja da je riječ o zvijezdama Kochab, u "tijelu" Malog medvjeda, i Mizar na "repu" Velikog medvjeda.
Egipatski su astronomi određivali sjever uz pomoć mjerila: kad bi ono spojilo obje zvijezde, jednu oko 10 stupnjeva iznad nevidljivoga pola, a drugu oko 10 stupnjeva ispod, astronom je gledao točno prema sjeveru. No, Zemljina je osovina nepostojana i oscilirala je u razdoblju od 26.000 godina. Danas astronomi znaju da je sjeverni nebeski pol bio točno između Kochaba i Mizara samo 2467. godine prije Krista. Prije i poslije te godine astronomi koji su pokušavali točno pronaći sjever nisu bili tako precizni.
U časopisu "Nature" Kate Spence je napisala kako "pogreške u orijentaciji piramida koje su izgrađene prije ili poslije vjerno slijede polagano pomicanje Kochaba i Mizara u odnosu na sjever". Budući da se odstupanje Kochaba i Mizara može točno izračunati za svaki datum, pogreška u orijentaciji svake piramide odgovara razdoblju od nekoliko godina.
Owen Gingerich iz Centra za astrofiziku "Harvard-Smithsonian", Cambridge, Massachusetts, napisao je u komentaru koji je objavio časopis "Nature", da je istraživanje Kate Spence sjajan odgovor na davno postavljeno pitanje kako su velike piramide tako točno razmještene u odnosu na sjever.
