Da, to je priča o jedanaestercu kojeg je sudac Sorensen iz Danske poklonio Španjolskoj u dvoboju protiv Jugoslavije, u sklopu skupine svjetske smotre 1982. godine.
Jugoslavija je nakon dvomjesečnih priprema eliminirana već u skupini, a sastav Miljana Miljanića, prepun izvrsnih nogometaša opet je bio osakaćen nepozivanjem, recimo, Marka Mlinarića iz Dinama, najboljeg igrača sezone te godine u jugo-ligi, jer nikoga i nije bilo briga što je Dinamo bio prvak. Pozvan je recimo bio Deverić, ali sa statusom pričuve pričuva, zapravo on je u toj reprezentaciji bio član one skupine pod naslovom - TNT.
Ne, nema to veze s nitroglicerinom, to je u igrača skraćenica od sljedećeg: trenira - ne igra - trenira!
1. Dragan Pantelić (Bordeaux) 2. Ive Jerolimov (Rijeka/Hajduk) 3. Ivan Gudelj (Hajduk) 4. Velimir Zajec (Dinamo) 5. Nenad Stojković (Partizan) 6. Zlatko Krmpotić (Crvena Zvezda) 7. Vladimir Petrović (Crvena Zvezda/Arsenal) 8. Edhem Šljivo (Nice/Köln) 9. Zoran Vujović (Hajduk) 10. Zvonko Živković (Partizan) 11. Zlatko Vujović (Hajduk) 12. Ivan Pudar (Hajduk) 13. Safet Sušić (Sarajevo/PSG) 14. Nikola Jovanović (Manchester Utd./Budućnost) 15. Miloš Hrstić (Rijeka) 16. Miloš Šestić (Crvena Zvezda) 17. Jurica Jerković (Zürich) 18. Stjepan Deverić (Dinamo) 19. Vahid Halilhodžić (Nantes) 20. Ivica Šurjak (PSG/Udinese) 21. Predrag Pašić (Sarajevo) 22. Ratko Svilar (Royal Antwerp)Velimir Zajec je pak, izborio mjesto u reprezentaciji, za koju je nastupio trideset i šest puta, puno puta i kao kapetan. Ovaj podatak ima veću težinu zbog toga što su igrači iz hrvatskih klubova, posebice ako su bili Hrvati, vrlo teško dolazili do reprezentativnog dresa, dok s druge strane, i prosječni igrači sa istoka dobivali su mjesta u reprezentaciji.
Dakle, u drugom dovoboju na SP-u protiv Španjolske Jugoslavija je povela pogotkom Ivana Gudelja koji je tada u Hajduku igrao u životnoj formi, njemu je kasnije karijera upropaštena hepatitisom, baš u trenutku kad je razgovarao s Barcelonom.
Samo tri, četiri minute kasnije jedan prodor Lopez Ufartea zaustavio je postavljenom nogom Velimir Zajec na nekim metar i pol do dva izvan kaznenog prostora. I španjolski igrači i publika su bili iznenađeni jedanaestercem, no poklonu se ne gleda u zube.
No, Sorensen je odlučio igrati igru do kraja. Lopez Ufarte je promašio jedanaesterac, a sudac odmah poskočio i poništio izvođenje jedanaesterca zbog navodnog Pantelićevog micanja na gol-crti, ili zbog uletavanja nekog od igrača. Bilo je jasno da je sve izmislio... Danac Sorensen.
Lopez Ufarte je, pogledajte na snimci, zamolio Juanita da izvede drugi pokušaj jedanaesterca. Da, isti onaj Juanito kojeg je u Beogradu u odlučujućoj kvalifikacijskoj utakmici za odlazak na SP 1978. godine pogodila boca u glavu nakon što je izlazio s terena prigodom izmjene igrače. U tom novom pokušaju Juanito je uspio pogoditi. Bilo je to izjednačenje, a Jugoslavija je u nastavku pala još jednom i u prvenstvo se ušlo katastrofalno - s porazom protiv favoriziranog domaćina, te tek jednim bodom protiv Sjeverne Irske.
Da, u prvoj utakmici protiv Otočana očekivala se laka pobjeda. Sjevernu Irsku vodio je Billy Bingham, a u njoj igrao mladi Martin O'Neill, čuveni bivši trener Celtica i ostalih britanskih klubova. Zvijezda te momčadi bio je Norman Whiteside, 16-godišnji član Manchester Uniteda i vratar Patt Jennings, legenda Arsenala. No, bila je to ispodprosječna momčad koja se, kako su novine pisale, "besramno opijala po hotelskim i bazenskim prostorima u Zaragozi". No, 'pijanci' su igrali junački i Jugoslaviji nisu dozvolili niti jedan pogodak, a u napad su i rijetko odlazili. Tih 0:0 je Jugoslaviju praktički i pokopalo u namjeri daljnjeg plasmana, makar je šansi bilo i dalje.
Jer, s pobjedom 2:0 u posljednjoj utakmici protiv Hondurasa Jugoslavija bi se plasirala dalje, no u toj utakmici Miljanićevi nogometaši bili su nikad slabiji, gol je postignut tek u zadnjoj minuti iz jedanaesterca, nakon što je ušao Šestić koji je predriblao sve igrače i bio oboren pred vratima čudesnog vratara Arzua. Vladimir Petrović je postigao gol, nedovoljan za drugi krug. U drugoj utakmici Sjeverna Irska je izborila daljnji plasman, golom Armstronga. Da ti su 'pijanci' pobijedili domaćina Španjolsku koju je i minimalan poraz vodio dalje.
No, bilo je tada u Jugoslaviji zanimljivo čekati ishod tog dvoboja, jer da je završio neodlučeno, Jugoslavija bi išla dalje. Da je Jugoslavija pobijedila Honduras s dva razlike, išla bi dalje bez obzira na ishod ove utakmice. Dogodilo se, eto, najgore rješenje, mamurni Irci pobijedili su Španjolce koje očito nije bilo briga nizašto, nakon što su poklonima izborili sljedeći krug.
Jugoslavija je na tom prvenstvu igrala jako slabo, a bilo je i u svlačionici svega i svačega, posebno je bila opasna afera s kopačkama, jer svaki igrač mogao je nositi kopačke koje je želio, a savez je nametao svoju volju.
Pripreme su bile preduge i preteške, a studiozne pripreme Miljana Miljanića u svojim analizama su imale i podatke koji broj kopačke nosi svaki od 22 igrača jugoslavenskih suparnika. Bit će da se svima zavrtjelo u glavi od svih tih podataka, uostalom tako su i njegovi nogometaši igrali. Kao da im se vrtjelo u glavi. A Velimiru Zajecu je bilo najgore, on je stradao niti kriv niti dužan.
