Ministrica kulture i medija, Nina Obuljen Koržinek, djelovala je baš uzrujano kada je stala pred medije nakon objave u medijima da je Vlada primila pismo iz Europske komisije da neće doći do produljenja roka za korištenje sredstava iz Fonda solidarnost, a rok je tako prijeteće blizu, 17. lipnja 2022. Rekla je da se radi o „netočnim navodima“, da je spomenuto pismo bilo samo potvrda onog o čemu se razgovaralo na sastanku u prosincu prošle godine, održanom između predstavnika Vlade i Europske komisije u prosincu prošle godine.
Pismo je bilo „follow up“ njihovog tehničkog sastanka o dinamici daljnjeg rada i načinu izvještavanja. Ministrica je naglasila da se produljenje roka nije ni tražilo. A problem je u tome da je od izdašnih 5.1 milijarde kuna do sada iskorišteno samo 119 milijuna, i hrvatska javnost, stradalnici, stručne službe, a i veliki dio oporbe – ne vjeruju da je moguće iskoristiti sredstva iz Fonda bez traženja produljenja, odnosno da sustav do sada nije bio učinkovit.
„Nema drame, produljenje nije ni traženo.“, rekao je i uvijek hladnokrvni potpredsjednik Vlade Davor Božinović, a Darko Horvat, ministar graditeljstva i prostornog uređenja, čiji opoziv traži opozicija, a i mnogi uključeni u proces obnove smatraju ga pogrešnim čovjekom na pogrešnom mjestu, u razgovoru za RTL je također potvrdio da nije traženo produljenje i da nije stigla odbijenica, a na navode da je iz Fonda potrošeno jako malo i da su mali izgledi da će se nešto uspjeti do lipnja, Horvat je uzvratio da je „teško reći koliko ćemo potrošiti novca do šestog mjeseca“.
„U ovom trenutku u 14 raspisanih javnih poziva imamo aplikacija vrijednih gotovo 12 milijardi kuna, a ugovorenih konkretnih ugovora na razini od 8 i pol milijardi", izjavio je Horvat i ustvrdio da su „ugovori u završnoj fazi, a ugovorena sredstva su se počela povlačiti“.
Horvat optimističan kao i uvijek
Horvat je također rekao da nije isključeno da će se tražiti produljenje roka, ali nije bio nimalo konkretan. Optimističan kakav je uvijek, htio je uvjeriti javnost da će sve službe koje su jedva procesuirale ovih 119 milijuna kuna u godinu dana, sada iznenada bljesnuti te će iz Fonda već do lipnja sigurno biti povučeno nekoliko milijardi.
Premijer Andrej Plenković, onaj koji je još u kolovozu prošle godine, kada su se pojavile prve ozbiljne sumnje da hrvatska administracija ne može svladati rokove povlačenja novca iz Fonda solidarnosti, izgovorio da će se tražiti produljenje roka – danas se ne oglašava.
A u kolovozu je čak spomenuo da misli da je odgoda već tražena. I dodao samouvjereno: „Razmjeri štete su golemi i nije problem nazvati predsjednicu Europske komisije i tražiti da se rokovi prolongiraju.“ U prosincu, uoči godišnjice potresa na Baniji, rekao je pak da je siguran da će se rokovi produljiti jer će Vlada nastupiti s „vrlo razložnom i jasnom argumentacijom“. Sada, nakon što je u javnost dospjelo pismo Europske komisije on ne komentira ništa. Niti ne objašnjava kako to da je u kolovozu 2021. mislio da je produljenje možda već zatraženo, kako to da nije nazvao predsjednicu Komisije, Ursulu von der Leyen, i sredio sve kako je najavljivao, odnosno, je li spremna razložna argumentacija koju je spominjao u prosincu ili nije, odnosno – je li moguće da mogućnost povlačenja sredstava iz Fonda ipak neće biti omogućena kako je on to mislio. Ne samo on, produljenje roka spominjao je gradonačelnik Zagreba, Tomislav Tomašević, također u prosincu, vjerojatno nakon sastanaka i takvih saznanja dobivenih u Vladi.
Plenković se sakrio iza slabašnog štita
Sada je pak premijer na bojišnicu pred medije poslao ministricu Obuljen Koržinek, a onda i ministra Darka Horvata, čovjeka iz odgovarajućeg resora, ali onog koji bi u svim istraživanjima javnog mnijenja o povjerenju ministrima sigurno oborio rekord u nepovjerenju.
Reklo bi se da nije mogao izvaditi slabiji štit.
Zanimljivo je da ministri sada naglašavaju da nije ni zatraženo produljenje roka, mada se premijeru činilo prije nešto manje od pola godine – da je to produljenje već zatraženo.
Oporba je već u akciji. „Ovo je debakl jer, iako se premijer Plenković hvalio kako će on lako produljiti rok samo jednim pozivom Ursuli von der Leyen, očito je da je jako pogriješio i krivo procijenio situaciju. Stoga, više nije više dovoljno da ode ministar Horvat. Cijela nesposobna Vlada na čelu s premijerom Plenkovićem mora otići", stiglo je priopćenje iz Mosta. Ni Domovinski pokret nije štedio Vladu. Na press konferenciji je cijela situacija proglašena jasnim pokazateljem potpune nesposobnosti Plenkovićeve Vlade da se uhvati u koštac s problemom obnove.
Vela: Nema mogućnosti produljenja
No, je li uopće moguće produljenje roka za sredstva iz Fonda? „Ne, Uredba za Fond solidarnosti ne podrazumijeva mogućnost produljenja, niti je ikome od korisnika do sada to omogućeno. Rok počinje teći od trenutka uplate sredstava i završava nakon 18 mjeseci.“, kratko je na upit Net.hr-a odgovorila stručnjakinja za EU fondove Ariana Vela.
Gotovo je nevjerojatno da je itko iz strukture Vlade uopće mislio da će tako nešto biti moguće. Zašto je Plenković izgovarao fantazije o produljenju? Nije čitao Uredbu ili se oslanjao na interpretacije neupućenih? Ili je samo improvizirao pred medijima kada je bio pritisnut pitanjima o rokovima ponude, uvjeren da doista može riješiti i ovo pitanje pozivom prijateljici iz iste europske obitelji stranaka.
Novo podvlačenje crte i brojke koje ne mogu lagati
Na kraju se dosklizao do još jednog političkog blamiranja. Ne samo da nema pomicanja roka nego ostaje ogoljena činjenica da je šest mjeseci prije roka iskorišteno tako malo, ali ni da nisu jasno detektirane kočnice u sustavu niti otklonjeni kočničari zbog kojih je povučeno tako malo. Neznanje, nemar? Sada postaje nevažno.
Ostaje samo uvjeravanje ministra Darka Horvata da se u narednih šest mjeseci može dogoditi čudo, da proradi sve što nije proradilo u proteklih godinu dana.
No, nakon šest mjeseci slijedi neumoljivo podvlačenje crte, brojke i izračuni oko kojih se ne može čarobirati ili fantazirati, a biti će tu i stvarne žrtve, građani koji su trebali ili još uvijek trebaju obnovu. Dakako, biti će to novi trenutak i za političko podvlačenje crte i ozbiljnu analizu što je sve zapelo i kako je moguće da su drugi korisnici Fonda solidarnosti u Europi znali povlačiti sredstva, a hrvatska administracija nije.
Biti će to trenutak u kojem više neće moći biti dovoljne verbalne egzibicije nego će se konačno postaviti pitanje tko ponaosob i na kojem mjestu unutar prekompliciranog sustava nije bio kompetentan ili sposoban napraviti ono što je bilo neophodno. I tko je takav sustav ustrojio, i branio ga cijelo vrijeme, i nakon prvih pokazatelja da tu nešto nije u redu.
