Znanstvenik Jonathan Shanklin tvrdi da se Zemljin omotač hladi, što otežava njegovo obnavljanje. Hlađenje je dijelom posljedica gubitka samog ozona, a dijelom slabo uočljivog efekta globalnog zagrijavanja. Iako se u atmosferi ne povećava razina plinova koji iscrpljuju ozon, oštećivanje se održava mehanizmom povratne sprege.

Ozonski omotač se hladi zbog efekta staklenika kojeg uzrokuju plinovi koji se oslobađaju s površine. Kada zahladi, prvenstveno tijekom zime, u ozonskom se omotaču oblikuju oblaci u kojima se stvara klor koji olakšava uništavanje ozona.

Shanklin predviđa da će se u narednih 20 godina na Arktiku pojaviti ozonska rupa jednake veličine kao što je danas ona iznad Antarktika, koja zahvaća dio Falklandskih otoka i Južne Amerike. I dok se ona nalazi iznad područja koje je najvećim dijelom nenaseljeno, ozonska rupa iznad Arktika će ugroziti naseljene dijelove Europe, Azije i Sjeverne Amerike.