arti-201007050859006Možda ste čuli verziju priče u kojoj se mravi sažale, uvedu cvrčka na toplo i daju mu hrane, ili ste vidjeli Disneyjev crtić u kojem od njega zauzvrat traže da ih zabavlja, pa se čitav mravinjak pretvara u veliku plesnu dvoranu. Međutim, Ezop to nije tako napisao – u originalu mravi hladno otpile cvrčka i kažu mu da je ranije trebao misliti na zimu i krizu, a da sad može samo plesati na hladnoći...
Glavni gospodarski komentator Financial Timesa, Martin Wolf, podijelio je razvijene države svijeta na 'mrave' – one koje se odgovorno odnose prema svojim financijama i uspijevaju realnim rastom gospodarstva namiriti sve obveze, te 'cvrčke' – države koje žive na kredit i na isto navikavaju svoje građane. Za ogledni primjer prve skupine Wolf je uzeo Njemačku, a u drugu svrstao Španjolsku. U ovom trenutku ove dvije zemlje nalaze se u potpuno suprotnim situacijama – španjolsko gospodarstvo na rubu je sloma, zbog čega se povećavaju i socijalni nemiri, dok je Njemačka već izašla iz recesije i jedino što je još sputava da ostvari potpun oporavak upravo je opasnost od ekonomskog kolapsa u Španjolskoj, nakon čega bi morala uložiti ogroman novac da izvuče svoje europske kolege iz krize kako bi spasila zajedničko dobro i interes – euro... Zbog svega toga su i očekivanja od društvenih efekata koji bi uslijedili nakon ulaska u finale potpuno različita u Njemačkoj od onih u Španjolskoj, a ta dvosmjerna uzročno-posljedična veza može itekako imati utjecaja na ishod polufinalne utakmice.
NJEMAČKI MRAVI
Mada je nezaposlenost u padu, a financijska situacija se stabilizirala, službene prognoze predvidjele su Njemačkoj skroman rast BDP-a stopom od 1,4 posto u ovoj godini – kao razlozi su navedene Vladine mjere štednje, briga oko saniranja grčkog duga i mogućeg ponavljanja istog scenarija sa Španjolskom, kao i turbulencije u vladajućoj koaliciji. No, te prognoze nisu računale na spektakularne njemačke pobjede protiv Engleske i Argentine, koje su pokrenule takozvani 'feelgood faktor' te bi mogle potaknuti potrošnju i ubrzati rast gospodarstva. Pojednostavljeno rečeno, 'mravi' Nijemci itekako imaju para, ali postoji crta u njihovom mentalitetu nazvana Angst-sparen (štednja iz straha) zbog koje se teško odlučuju na trošenje ili investiranje, a bez rasta potrošnje nema ni oporavka privrede. Međutim, pobjede na nogometnom terenu podižu samopouzdanje i zadovoljstvo nacije – a kada su ljudi sretni, više i troše... Analitičari su već izračunali da će dosadašnjih uspjesi njemačke reprezentacije na SP-u povećati rast BDP-a za 0,1 do 0,3 posto – a ako se Elf plasira u finale, te će brojke još značajno narasti. Priča nije nimalo neutemeljena, ako se zna kakav je učinak imala njemačka neočekivano dobra igra na SP-u 2006., kojem su bili domaćini. Računajući sve goleme troškove, ali i još veće prihode koje donosi jedan takav događaj, Nijemci su za tu godinu predviđali rast BDP-a od 1,6 posto. Poslije prvenstva, kada su skupljeni prvi podaci o financijskom prometu, procjena je korigirana na 2,3 posto. No, veliki rast potrošnje nastavio se i nakon prvenstva i na kraju godine izračunato je da je BDP porastao za čak 3,2 posto, što je ogromna razlika! Dakle, nije se radilo samo o rastu turističkih noćenja i povećanoj prodaji piva, dresova i televizora – pozitivna klima koju je stvorilo Svjetsko prvenstvo i njemačka igra na njemu imala je dugotrajniji učinak.
Neupućenima sve to može izgledati pomalo nategnuto, no nogometni i gospodarski uspjesi u Njemačkoj su tradicionalno povezaniji no igdje drugdje. Općeprihvaćeno je mišljenje da je osvajanje Svjetskog prvenstva 1954. bilo jedna od najvažnijih prekretnica u poslijeratnoj povijesti zemlje. "Čudo u Bernu", kako je nazvano finale u kojem su Nijemci šokantno pobijedili tada posve dominantnu Mađarsku, pokrenulo je i stvarno čudo – rapidni ekonomski i politički oporavak u ratu ponižene i osiromašene Njemačke. Naime, SP 1954. bilo je prvo poslijeratno na kojoj je Nijemcima bilo dopušteno sudjelovati, ali u kvalifikacije su išle čak tri nacionalne reprezentacije: Zapadna, Istočna i selekcija Saarlanda – tada francuskog protektorata koji se natjecao kao zasebni entitet i baš te godine potpisan je međudržavni ugovor koji mu je predviđao punu nezavisnost. Njemački igrači bili su amateri (profesionalna Bundesliga formirana je tek 1963.) i potpuni autsajderi protiv moćnih Mađara, koji su preko četiri godine bili neporaženi i zabijali 4,5 gola po utakmici. Prije prvenstva pobijedili su 6-3 na Wembleyu – to je Englezima bio prvi domaći poraz ikada od neke kontinentalne ekipe. U grupi su zgazili Nijemce s 8-3, a na putu do finala prošli oba finalista prošlog SP-a, Brazil i Urugvaj.
No, u finalu je Njemačka preokrenula zaostatak od 0-2 i pobijedila 3-2, što se do danas smatra najvećom senzacijom ikada na Svjetskim prvenstvima. Odmah nakon toga zemlju je zahvatio nezaustavljiv val optimizma i ponosa – tada je u Njemačkoj po prvi put nakon rata svirana državna himna u javnosti, godinu kasnije stanovnici spomenutog Saarlanda na referendumu su odbili nezavisnost i tražili priključenje matici, a takozvano Wirtschaftwunder (ekonomsko čudo) počelo se događati. "Čudo u Bernu" postalo je dijelom njemačke popularne kulture, posebice komentar radijskog spikera Herberta Zimmermanna – ranije odlikovanog bojnika nacističke vojske. Njegovo plakanje od sreće i emotivni komentari poput "Njemačka je opet nešto" tematizirani su i u poznatom Fassbinderovom filmu Brak Marije Braun, kao simbol nacionalnog oporavka.
ŠPANJOLSKI CVRČCI
S druge strane, u Španjolskoj je politika uvijek bila nerazdvojna od nogometa, o čemu smo već pisali na ovim stranicama. Današnja reprezentacija ima šest Katalonaca u početnih 11, a ako Fabregas zamijeni nenadahnutog Torresa, moglo bi ih biti čak 7! Zato sigurno ne može biti slučajno što je baš prošlog tjedna španjolski ustavni sud nakon četiri godine natezanja i odugovlačenja donio povijesnu odluku o prihvaćanju autonomnog katalonskog ustava, potvrdivši ga u svim detaljima osim u preambuli koja definira Kataloniju kao naciju. No, ublažavanje dijela političkih tenzija teško da će biti dovoljno za smirivanje društvenih nemira koji su na rubu eskalacije. Novi, bolni, ali nužni rezovi i nezaposlenost koja je dosegla 20 posto rezultirali su prosvjedima koji su prije nekoliko dana paralizirali promet u Madridu. Nova okupljanja zbog ukidanja socijalnih povlastica radnicima vrlo su izvjesna.
U osnovi, Španjolci su navikli na standard i beneficije koje si jednostavno ne mogu priuštiti, a sada kada je stigla recesija ne žele ih se odreći. Koliko je nacija duboko ukorijenjena u na početku spomenuti 'cvrčak-mentalitet' govori i njihova poznata izreka: "Ako imamo novac, potrošit ćemo ga već danas. Ako ga nemamo, svejedno ćemo ga potrošiti"... Međutim, vlada jednostavno nema izbora zbog golemog pritiska drugih zemalja EU-a, koje žele izbjeći ponavljanje 'grčkog scenarija' – skupe akcije spašavanja koja bi u španjolskom slučaju bila još četiri do pet puta skuplja i neminovno bi izazvala ogromne potrese kako na financijskom tržištu, tako i u gospodarstvima drugih članica. Najveći pritisak na Španjolsku vrši upravo njemačka kancelarka Angela Merkel.
Svakako treba napomenuti i kako je ekonomska situacija u bogatijim i sređenijim autonomaškim regijama – Katoloniji i Baskiji – neusporedivo bolja nego u ostatku zemlje. No, trenutačna međuzavisnost privrede i reprezentativnog nogometa veoma je složena i višeslojna. U jednu ruku, nogomet je uspio ono što politika desetljećima nije mogla – ujediniti zemlju. Cijela Španjolska sada navija za repku u kojoj se centralistički Kastiljci mogu nabrojiti na prste jedne ruke i koja nema više ni tradicionalni španjolski mentalitet. Ali, ostvari li momčad povijesni uspjeh i plasira se u finale, ljudi će sigurno izaći na ulice – a u naciji tako vrućeg temperamenta, koja još vuče repove iz Građanskog rata, proslave se u tren oka mogu pretvoriti u pobune i nasilje...
