Roditelji bi trebali izbjegavati korištenje cjelodnevnog boravka za svoje malene ako, dakako, postoji mogućnost izbora. Tako tvrde i dva američka stručnjaka, pedijatar T. Berry Brazelton i poznati dječji psiholog Stenley Greenspan. Oni priznaju da postavljaju tešku zadaću za današnje ekonomske prilike, no ne bezrazložno. Posebno u prvih par godina kada se dijete razvija emocionalno i intelektualno te uz hranu još više treba ljubav i pažnju.
Brazelton kaže kako ne želi da se samohrani roditelji ili oni koji rade osjećaju krivcima, no on bi želio da pri planiranju životnih uvjeta roditelji prvenstveno razmišljaju o potrebama svoje djece.
- Možete biti dobar roditelj i ako radite i ako ne radite, a možete biti i loš roditelj u oba ova slučaja. Bitno je što su vam prioriteti, djeca ili sami sebi ? Kaže Ellen Galinsky, dječja psihologinja koja se brine da će navodi dvojice autora stvoriti jaz između roditelja koji rade i onih koji ostaju kod kuće.
Međutim, drugi stručnjaci poput Eileen Shiff iz Phoenixa hvali doktore jer: - Govore ono što moramo, a ne ono što želimo čuti. Rane godine su kritične za formiranje ličnosti, tad se prikupljaju temeljna znanja, a u mnogim slučajevima vrijeme se potrati.
Brazelton i Greenspan postavljaju pitanja svim roditeljima:
Što vas potiče na rad izvan kuće - emocionalni, psihološki ili financijski razlozi? Postoji li mogućnost prilagodbe dječijim potrebama? Mogu li nadoknaditi svoj izostanak kad konačno stignem u kuću?
Želim li to uopće ili samo mislim na vlastiti umor?
Može li mi pomoći moj bračni drug?
Neki su poslovi zahtjevniji od drugih, pa bi mladi koji namjeravaju osnovati obitelj trebali to zadržati na umu kada planiraju svoju karijeru. Možete ispeći kolač i pojesti ga, ali ne cijelog, ne ako planirate obitelj, tu se kolač dijeli.
Dva doktora savjetuju što bi trebalo raditi dok ste s djecom.
Dvije trećine vremena koje provedemo s mališanima treba igrati igru imitacije, šaljivih lica ili nešto slično, pjevati pjesmice, poticati sposobnost učenja dok pričamo s djetetom u šetnji, u kupovini, tijekom kuhanja i obavljanja drugih kućanskih poslova.
Je li ovo realističan zadatak? Greenspan tvrdi da jest, samo se treba usredotočiti na potrebe svog potomka i svakodnevno ga uključiti u dnevne zajedničke poslove. Po njemu, mnoga djeca provode previše vremena sami u svojoj sobi, a mogli bi recimo dok roditelj radi sjediti na tepihu i oponašati ga igrajući se malom kuhinjicom ili nečim prikladnim.
- Danas se druženje sve više zamjenjuje tehnologijom, djeca imaju niz organiziranih aktivnosti, a više bi mogli naučiti igrajući se sa svojim roditeljima u obližnjem dvorištu - zaključiju Brezelton i Greenspan.
