Maks sad uživa u Lucijinom domu i pažnji, a nekoć je bio sam i na ulici. Volonterke poput Lucije i Ive svaki trenutak provode s napuštenim životinjama. "Bez nas volontera ti psi bi uginuli na ulici od gladi, žeđi i raznih bolesti što mislim da ne bi bilo u redu jer i oni imaju osjećaje", kazala je Lucija Božajić, Zadar. "I mama i tata su dovodili razne kućne ljubimce doma i ja sam na taj način jednostavno odgojena", dodaje Iva Rebac, Zadar. Priručni azil na rubu grada i zakona privremeno je rješenje već cijelo desetljeće. Grad je sedam godina obećavao izgraditi pravi azil, pa čak i dao napraviti projekt, a onda su u odlučili da je vanjski koncesionar puno jeftinije rješenje.  "Mi tražimo raskid ugovora sa šinterima jer smatramo da nakon 10 godina brige o životinjama u azilu - kakav je, takav je, ne našom krivnjom - da bi grad trebao naći drugi način za rješavanje toga", izjavila je Marijana Mustać, predsjednica Udruge za zaštitu životinja Zadar. Peticiju za izgradnju azila prvog dana potpisalo tisuću Zadrana, a preko interneta još sedam tisuća. Napušteni psi nisu samo zadarski i dolaze iz cijele županije, pa skupi azil ne može graditi samo Zadar - poručuju gradske vlasti i tvrde - za 200 tisuća kuna pronašli smo koncesionara iz Šibenika koji će zbrinuti i udomiti, a ne usmrtiti pse. "Ako bi bila inicijativa da se gradi jedno sklonište na jednoj široj osnovi, koje će obuhvatiti jedno šire područje naše županije, pa i šire od toga, onda će Grad Zadar vrlo rado sudjelovati u toj inicijativi, u toj mogućnosti", stav je Zvonimira Vrančića, zamjenika gradonačelnika Zadra. Za početak, azil će pomoći svatko tko od vlastitog ljubimca nikad ne napravi beskućnika.