Maks sad uživa u Lucijinom domu i pažnji, a nekoć je bio sam i na
ulici. Volonterke poput Lucije i Ive svaki trenutak provode s
napuštenim životinjama.
"Bez nas volontera ti psi bi uginuli na ulici od gladi, žeđi i
raznih bolesti što mislim da ne bi bilo u redu jer i oni imaju
osjećaje", kazala je Lucija Božajić, Zadar.
"I mama i tata su dovodili razne kućne ljubimce doma i ja sam na
taj način jednostavno odgojena", dodaje Iva Rebac, Zadar.
Priručni azil na rubu grada i zakona privremeno je rješenje već
cijelo desetljeće. Grad je sedam godina obećavao izgraditi pravi
azil, pa čak i dao napraviti projekt, a onda su u odlučili da je
vanjski koncesionar puno jeftinije rješenje.
"Mi tražimo raskid ugovora sa šinterima jer smatramo da nakon 10
godina brige o životinjama u azilu - kakav je, takav je, ne našom
krivnjom - da bi grad trebao naći drugi način za rješavanje
toga", izjavila je MarijanaMustać, predsjednica Udruge za zaštitu životinja
Zadar.
Peticiju za izgradnju azila prvog dana potpisalo tisuću Zadrana,
a preko interneta još sedam tisuća.
Napušteni psi nisu samo zadarski i dolaze iz cijele županije, pa
skupi azil ne može graditi samo Zadar - poručuju gradske vlasti i
tvrde - za 200 tisuća kuna pronašli smo koncesionara iz Šibenika
koji će zbrinuti i udomiti, a ne usmrtiti pse.
"Ako bi bila inicijativa da se gradi jedno sklonište na jednoj
široj osnovi, koje će obuhvatiti jedno šire područje naše
županije, pa i šire od toga, onda će Grad Zadar vrlo rado
sudjelovati u toj inicijativi, u toj mogućnosti", stav je
ZvonimiraVrančića, zamjenika
gradonačelnika Zadra.
Za početak, azil će pomoći svatko tko od vlastitog ljubimca nikad
ne napravi beskućnika.
Hoćemo azil - potpisom traži oko 8 tisuća Zadrana jer Grad je nakon 7 godina razmišljanja odlučio odbaciti projekt osnivanja doma za napuštene životinje. Da ipak treba, upozoravaju građani jer se u privremenom u Žmirićima ponekad zatekne i više od 200 napuštenih ljubimaca, za što nemaju uvjeta.
