Dok sam odrastala imali smo tri kuće i jedna od njih bila je u Winterbourneu blizu Bristola gdje smo imali susjede koji su se prezivali Potter, to prezime oduvijek mi se sviđalo, pa sam ga dala Harryju. Kada sam to ispričala, čini mi se da je to bilo na festivalu knjiga u Edinburghu, novinari su pronašli tu obitelj, koju ja nisam vidjela od kada sam imala osam godina, i tiskali veliku sliku dječaka ispod koje je pisalo: "Ja sam Harry Potter! Dječak u obitelji"
Ali on to nije. Žao mi je, ali nije. Ali, zaista od njih potječe prezime Potter, a Harry mi je oduvijek bio jedno od najdražih imena za dječaka.
Često me pitaju zašto baš pišem o dječaku, a ne o djevojčici. I ja sam se to isto zapitala nakon što sam pisala o njemu već šest mjeseci. Zastala sam i zapitala se:
"Zašto baš Harry? Zašto ne Harriet?". Ali, već je bilo prekasno. Već sam ga predobro poznavala i nisam ga mogla pretvoriti u djevojčicu. Tako sam morala zadržati Harryja, a svoju žensku prirodu zadovoljila sam time što je Hermiona mozak cijele stvari. Tako da ne mislim da su djevojčice loše prošle. Harry trenutačno poznaje više dječaka nego djevojčica zato što je trinaestogodišnjak, sada ima četrnaest godina i počinje se interesirati za djevojčice.
