Među njima je i danas već pokojni Artjom Tarasov kojeg su službeno prvog proglasili milijunašem u Rusiji. On se krajem epohe Mihaila Gorbačova bavio znanošću, međutim s dolaskom promjena zaključio je kako bi bio glup da ne iskoristi priliku. Artjom Tarasov je imao sjajnu ideju o pokretanju posredničke agencije: "U to vrijeme nije bilo šanse da pronađete posao ukoliko niste bili službeno prijavljeni da imate smještaj u Moskvi", prisjetio se. "A jedini je način za prijavu u gradu bio da se oženite nekime tko je bio iz Moskve. Zato smo u prvih pet dana rada dobili 4000 potencijalnih klijenata. Svaki je platio 25 rubalja. Prikupili smo 100 tisuća rubalja za nas dvanaestoricu, dok je prosječna plaća u zemlji još uvijek iznosila 130 rubalja mjesečno." No, projekt je trajao samo šest dana jer su vlasti odlučile da je posrednička agencija previše nemoralna za Sovjetski Savez.
Tarasov se nije dao i potom je osnovao servis za uvozne kućanske aparate kojih do tada u toj zemlji nije bilo. Nazvao ga je Tehnika, a njome je htio lokalizirati prodaju stranih softvera prije njihove prodaje vladi. "Tko bi rekao? U prvom smo mjesecu operacije zaradili milijun rubalja. Iskreno, svi smo bili šokirani kad smo dobili taj prvi milijun - sumnjali smo da će nas sad sve uskoro pogubiti zbog toga", opisao je Tarasov dodajući kako su kasnije u inozemstvu kupovali računala za 1500 rubalja koja su oni potom prodavai vladi za 50.000 rubalja.
Drugi milijunaš, pravoslavni poduzetnik German Sterligov svoju je prvu ozbiljnu zaradu ostvario 1988. organiziranjem koncerata u čekaonicama željezničkih postaja u Moskvi. Za nekoliko mjeseci, tvrdi, mogao je kupiti automobil. Improvizirani koncerti su kasnije te godine zabranjeni, a Sterligov je potom nakon gledanja američkih filmova osnovao rusku burzu pod imenonom Alisa. Iznajmio je dvoranu, instalirao velike ekrane i u samo prvom danu generirao šest milijuna rubalja.
Državni udar 1991. samo je pomogao poslovanju: "Tada sam bio u našoj podružnici u New Yorku, trošak ruskih dugova je odmah pao gotovo na nulu. Istog smo dana otkupili mnogo dugova i prodali ih tri dana kasnije. Predvidio sam da će puč biti zaustavljen u roku od tri dana, što se i dogodilo. Ostvarili smo ogroman profit."
Kad je riječ o bogatašim anezaobolazno je spominjanje i Romana Abramoviča koji je s 22 godine osnovao je tvrtku za prodaju igračaka i proizvodnju počeo u svom stanu. Igračke su prvo prodavali u hotelima, zatim na stanicama metroa i, konačno, u robnim kućama. S vremenom su se Ujut proizvodi mogli naći diljem Rusije. Dok je prosječna mjesečna plaća u zemlji iznosila od 100 do 200 rubalja, Abramovič je zarađivao između 3000 i 4000 rubalja mjesečno. Nekoliko godina kasnije se povukao s tržišta i prebacio na ugljikovodike. Danas je težak 7,8 milijardi eura, piše RBTH.
Mihail Hodorkovski sa svojim je partnerima uspostavio takozvani centar za znanstveno i tehničko stvaralaštvo mladih koji je zakonski imao mogućnost da gotovo bezvrijedne bankovne račune u rubljima pretvore u gotovinu.
Njegova tvrtka je jedna od prvih u Sovjetskom Savezu koje su počeli nuditi usluge unovčenja novca uz veliku proviziju. Proizvodne tvornice, znanstveni centri i konstruktorski biroi su pohrlili iskoristiti tvrtku Hodorkovskog jer je sustav vladinih ugovora bio pod pritiskom birokracije. Poduzeće je zaradilo oko 80 milijuna rubalja samo u 1988. godini, a ubrzo je osnovalo svoju vlastitu zadružnu banku.
