Ni stručnjaci više ne znaju što će se dogoditi sada kada je pao kreditni rejting Sjedinjenih Država. Dok su se brojni ulagači, poput primjerice mirovinskih fondova, obavezali posjedovati vrijednosnice samo najboljeg kredibiliteta, Japanska nacionalna banka je objavila kako i dalje "vjeruje" u američko gospodarstvo te da će zadržati i obveznice Washingtona. Ali što će učiniti ostali?
Pali na testu u Grčkoj
Već su se čule procjene kako je dug Italije "prevelik" da bi ga se pokrilo, a da se i uspije naći oko 1,8 bilijuna eura, to bi svakako ugušilo gospodarski rast cijelog Starog kontinenta. Europska središnja banka je objavila kako će stati iza članica koje imaju problema, ali već na slučaju Grčke se pokazalo da to nije najbolje rješenje.
Najave kako će ESB i najrazvijenije zemlje skupine G-7, ako ustreba, intervenirati na tržištu deviza i kod obveznica država poput Italije ili Španjolske, ima i svojevrsni ideološki problem. Neoliberalizam ne trpi intervencije, a mnoge države i dalje se nadaju da će se "tržište samo regulirati".
No intervencije na tržištu, s obzirom na iskustvo, uspjevaju jedino pod tri pretpostavke. To je slično kao kad se zakopava neka pukotina u tlu: treba biti spremno mnogo zemlje, dobra lopata i snažne ruke - i sigurnost da u toj pukotini negdje postoji dno.
Već kod Grčke se pokazala potreba da se naknadno dogovaraju nova sredstva jer prva nisu bila dovoljna, umjesto "dobre lopate i snažnih ruku" je tu nesloga i beskonačni pregovori, a "solidnost tla" je bila i ostala upitna. Inače, državnim intervencijama se raduju samo špekulanti - jer će novac i dalje "curiti".
Čim vrijednosnica počne padati - prodaj!
Iako su kritike na preveliku moć agencija donekle opravdane, stavu Standard & Poor's vezanom uz SAD ne može se prigovoriti, jer je već u pregovorima između američkih demokrata i republikanaca o tamošnjem državnom dugu Washington pokazao kako mu je teško naći politički kompromis.
Nakon krize 2008. korjenito se promijenila struktura onih koji još posjeduju vrijednosnice. U Njemačkoj su privatni ulagači samo u posljednjem kvartalu te godine prodali dionica u vrijednosti od 33 milijarde eura. Njihov se ukupan broj u posljednjih deset godina smanjio za 37 posto na još samo 8,1 milijuna malih dioničara, piše Deutschewelle.
Banke i fondovi, pak, imaju zaposlenike koji se ne smiju pojaviti šefu pred očima ako ne prodaju vrijednosnice kojima vrijednost pada. Štoviše, neke novčarske kuće imaju samo računala koja donose takve odluke. To znači da je tržište postalo nemilosrdno prema vrijednosnicama kojima vrijednost pada - pa makar i privremeno.
Da Obama i Berlusconi i provedu oštre mjere štednje i smanje izdatke, novca će biti manje u opticaju, a past će i potrošnja što je opet loše za posao na burzi. Stoga se opet dolazi do zaključka da dionice treba prodati dok je vrijeme.
Što pad rejtinga Sjedinjenih Država znači za Kinu?
A što niži kreditni rejting SAD-a znači za najvećeg zajmodavca Sjedinjenih Država, Kinu?
Kina posjeduje američke obveznice u vrijednosti bilijun i 160 milijardi dolara i povrh toga najveće devizne rezerve na svijetu koje se procjenjuju na 3 bilijuna dolara. Stoga je hitno potrebno da Sjedinjene Države obuzdaju svoje "gigantske vojne izdatke" i "napuhane programe socijalne pomoći."
U tim oštrim riječima i stručnjaci na Zapadu prepoznaju i priličnu dozu straha Pekinga kojem je i njeno gospodarstvo - a po svemu sudeći i politička stabilnost, utemeljena na zapravo vrtoglavim stopama gospodarskog rasta koji iznosi i po 10 posto godišnje.
Hendrik Leber iz investicijske kuće Acatis Investment je uvjeren kako je Kina još manje spremna suočiti se s krizom nego Zapad - i kako bi to pak moglo imati upravo nesagledive posljedice.
Vezani članci:
arti-201108090366006 arti-201108050216006
