Naime, osnovne postavke uvođenja osobnog bankrota kažu da stečaj može proglasiti dužnik koji više nije u stanju plaćati svoje obveze, ali i njegov vjerovnik. Osim toga, provođenje tog postupka pretpostavlja da se dužniku i vjerovniku ostavi vrijeme i prilika da pred neformalnim tijelima, poput savjetovališta ili centara za mirenje, postignu dogovor o podmirivanju dugova, reprogramiranju obveza i sastavljanju plana otplate.

No, ako je dužnik ostao bez posla i primanja potrebnih za otplatu dugova, postupak se nastavlja pred sudovima, a imovina dužnika odlazi na bubanj te se prodaje kako bi se namirili dugovi. Kriterije koji definiraju tko sve može i u kojim situacijama proglasiti osobni stečaj tek treba odrediti, piše Slobodna Dalmacija .

No, čelnik HUS-a Ozren Matijašević napominje da samo donošenje zakona nije problem, no ako se ne obave sve potrebne predradnje, problematična će biti primjena zakonskih odredbi o osobnom bankrotu.

I mnogi ekonomski stručnjaci upozoravaju da ako se osobni stečaj ne bude provodio vrlo pažljivo i prema vrlo strogim kriterijima, tisuće ljudi mogle bi postati socijalni slučajevi, ostati bez stanova i kuća te završiti na ulici.

Naime, u razvijenim zemljama poput Švicarske, SAD-a ili Francuske, osobni bankrot lakše je provoditi naprosto zato što je lakše doći do posla nego što je to u Hrvatskoj. Samim tim veća je i vjerojatnost da će dužnik moći poštovati odredbe reprograma dugova i dogovorenog tempa njihove otplate.

Iako načelno podržavaju osobni stečaj, bankari upozoravaju da ga ne treba tretirati kao 'asa iz rukava' koji će spas donijeti u obliku oprosta ili olakšavanja otplate dugova, nego kao 'izlaz u krajnjoj nuždi'. Da osobni bankrot u Hrvatskoj nije idealno rješenje, smatra ekonomist Ante Babić.

"Ne razumijem kako bi trebao funkcionirati osobni stečaj kad država i javna poduzeća ne plaćaju na vrijeme", kaže Babić.

arti-201102060204006 arti-201101270560006 arti-201101300009006