Činjenica je da je hrvatsko gospodarstvo, pa tako i tvrtke, stisnula kriza, možemo li ipak reći da poslodavci krizu poprilično koriste i kao izgovor da bi se riješili radnika? Apsolutno. Budući da Vlada nije nudila kvalitetna rješenja, a uvela je i krizni porez i povećala PDV, došlo je do pritiska na gospodarstvo i poslodavci su dobili prigodu pokrenuti ciklus koji im se u neku ruku "dopao". Riječ je o onome što već godinama dolazi iz radionice HUP-a: smanjenju radničkih prava i olakšanju otpuštanja kako bi se pripomoglo razvoju gospodarstva. No, ono Premijerka svojom podrškom poslodavcima okreće leđa radniku i radu.što je loše je da se na to "nalijepila" i Vlada, što se vidi i po njihovom zadnjem sastanku s predstavnicima HUP-a, nakon kojeg je premijerka najavila promjene Zakona o radu u cilju poboljšanja stanja u gospodarstvu. Ako znamo da poslodavci žele izbaciti plaćenu pauzu iz radnog vremena, postrožiti uvjete za otpremninu, brisati razloge za zapošljavanje na određeno vrijeme, olakšati otpuštanje, onda znamo da premijerka svojom podrškom poslodavcima okreće leđa radniku i radu. Kada smo mi zadnji put razgovarali s premijerkom o ZOR-u, dobili smo podršku, da bismo je isto poslijepodne, nakon sastanka s poslodavcima, izgubili i da bi Vlada u Sabor poslala zakon koji je bliži poslodavcima.
Možemo li reći da je premijerka izigrala sindikate i da se okreće onako kako vjetar puše? Rekao bih da su prevladali interesi. Ne smijemo zaboraviti da je Vlada s nekima od tih poslodavaca na ovaj ili onaj način u tijesnoj suradnji i da se tu stvara neka vrsta divljeg braka koji ide na štetu radnika.
Na premijerkinu najavu promjene ZOR-a reagirali ste pismom. Je li na njega itko odgovorio? Ne. To je poseban hrvatski problem. Mi već duže vrijeme imamo vlade koje se verbalno opredjeljuju za socijalno partnerstvo i socijalni dijalog. To je radio Ivo Sanader i danas nastavlja Jadranka Kosor. Međutim, teorija je jedno, a praksa nešto sasvim drugo. U praksi se Vlada pokazuje kao bahata Vlada koja socijalno partnerstvo shvaća kao dioničko društvo u kojem ona ima većinu dionica. Vlada u pravilu sastanke ugovara kada njoj odgovara, materijali za GSV u pravilu kasne, u pravilu su sindikati ondje preglasani jer Vlada staje na stranu poslodavaca, a i oni na njenu ako je to potrebno. U svemu najviše koristi ima sama Vlada koja se poslika sa sindikatima onda kada je teško, te time pošalje poruku da nešto radi za radnike. Osim toga, stalno pozivaju da damo prijedloge. Sindikati su dali cijeli niz prijedloga, a na koje nam nitko nikada čak nije ni odgovorio.
Snimio i montirao: Franjo Tot
No, problem nemate samo s Vladom. I predsjednik Josipović je u Gospodarsko vijeće pozvao samo poslodavce, na što su se sindikati pobunili. On je čovjek koji dolazi iz socijaldemokracije, u svojim se govorima zauzima za socijalnu pravdu, za radnička prava, pa smo, s obzirom na to, očekivali da će u Vijeće uzeti ljude koji imaju šire poglede od onih iz HUP-a, koji je nositelj neoliberalne ekonomije u Hrvatskoj. Čast izuzecima. No, predsjednik nam je rekao kako on u tom Vijeću želi najsnažnije gospodarstvenike, kako bi uz njihove savjete pomogao pri izlasku iz krize, te da će sindikati biti uključeni u Vijeće za socijalnu pravednost, u kojem će se nalaziti i drugi ljudi iz različitih društvenih područja.
No, za Novu TV je prije nekoliko dana rekao da se tome sindikati nisu odazvali i da će on na socijalnoj pravednosti raditi i bez njih ako se ne odazovu. Kako to komentirate i kako se uopće može govoriti o socijalnoj pravednosti bez sindikata? Mi smo shvatili da će to Vijeće nastojati promijeniti ideologiju našeg društva i gospodarstva, te smo tragom toga predložili ljude. No, predsjednik nam je tada rekao da on ne želi tako široko sagledavati stvari, te da će se Vijeće svaki put baviti drugim problemima, od problema invalida, žena pa nadalje, a da će se sa sindikatima sastajati posebno. Tako sad opet moramo izabrati ljude zadužene za taj dio. Dakle, ako nas je ovime predsjednik želio požuriti, mi već radimo na tome, a ako Vijeće bude radilo bez sindikata, smatrat ćemo ga krnjim. Mnogi su pokušali bez sindikata, no mi smo nezaobilazan činitelj ovog društva i jedini koji javno promiče šire opće dobro, ne samo za svoje članove.
Koliko je 'opće dobro' bilo da sindikati predlože krizni porez za sve i nije li to na tragu stare izreke: 'Nek' susjedu crkne krava'? Dalo bi se tako iščitati, posebice iz poruke koju je javno upućivao i potpredsjednik Vlade Šuker. No, ja sam i sâm bio na tom sastanku i znam kakvo je pravo stanje stvari. Točno je da je jedan naš kolega predložio svojevrsni krizni porez. Njegova je zamisao bila da oni s najmanjim primanjima budu oslobođeni toga, da se nakon toga uzima minimalna plaća koja bi se množila s koeficijentom, a prema većim primanjima plaćao bi se veći porez. Po uzoru na porez na dohodak. To je pokazivalo određenu razinu pravednosti, jer su oni s većim plaćama i mirovinama trebali više pridonositi, a oni s manjima manje. Nije odredio nikakve razine.
O kojem je kolegi riječ? To je sporedna stvar. Bit je da je imao poštenu namjeru i ponudio je nekakvo rješenje. Kada su stručnjaci rekli da to nije dobra ideja i prijedlog je modificiran. Na kraju je kolega koji je to predložio odustao od svega jer modificirani prijedlog nije imao veze s onim što je on predložio. I ja sam tada rekao da svi mi koji smo tamo sjedili nemamo pravo u ime hrvatskih građana donositi prijedloge odluka po kojima će se od svih uzimati ili po kojima će se povećavati PDV, te da za to treba provesti javno propitivanje. Rečeno mi je da ne želim preuzeti odgovornost i da se za to nema vremena. No, ja nisam želio preuzeti odgovornost za ono za što nisam ovlašten i rekao sam da u tome neću sudjelovati. Poslije to nije prihvatio ni kolega Matijašević, i sve je prošlo tako kako jest. Time smo dobili dvije mjere koje su krizu produbile i koje su ubrzale koturanje niz brdo.
Što će sindikati napraviti sutra kada se pred njima nađe sličan problem, pod krinkom izlaska iz krize opet najavljeno mijenjanje ZOR-a? Analize su pokazale da je ova priča o fleksibilizaciji tržišta rada, koju poslodavci često upotrebljavaju, bez argumenata.Prije svega nam je nužno zajedništvo. No, potrebno je dobro iskomunicirati prijedloge HUP-a s članstvom, ali i puno šire, izmobilizirati šire društvene skupine za potporu jednih drugima, a ako se opstane u takvim zahtjevima pokrenuti velike prosvjede, što će sigurno zaustaviti donošenje takvog zakona. Ovo što sad predlažu poslodavci bio bi potop hrvatskog radništva i to ne možemo dopustiti.
Budući da se nedavno ZOR usklađivao sa zakonima u Europskoj uniji, mogu li se sada poslodavci ili Vlada pozivati na nešto slično? Ono što je nama ključno je to što je Europska komisija našem zakonu dala ocjenu kao zakonu u skladu s europskom pravnom stečevinom. Analize su pokazale da je ova priča o fleksibilizaciji tržišta rada, koju poslodavci često upotrebljavaju, bez argumenata. No, mi računamo s još nečim – ovoj Vladi se izuzetno žuri završiti pregovore. Zbog toga teško da će riskirati da im se zbog promjene zakona pojavi mogućnost ponovnog otvaranja tog poglavlja u pregovorima s EU. Moglo bi se, naime, dogoditi da se zbog toga nanovo otvori poglavlje 19. Tu Vlada i inače vozi po oštrici noža.
Snimio i montirao: Franjo Tot
Govorite o velikom prosvjedu. Kako ćete izvući ljude na ulicu koji su u Hrvatskoj već kronično u apatiji i lakše im je gledati druge kako prosvjeduju i za njih? U pravu ste, dobar dio ljudi su navijači koji će sa strane navijati ili prigovarati. Dio ljudi će reći da ne ide u prosvjede zbog Severa, Kneževićke, Matijaševića, Ribiča, Jakuša. Oni su nesložni ili mi se ne dopadaju, pa ja ne idem. No, to nije istina i služi samo kao izgovor. Mi jesmo različiti, i na to imamo pravo, no oko ključnih stvari smo složni. Ljudi bi trebali gledati i na to zašto idu u prosvjed, jer ja kad idem u prosvjed ne gledam tko me zove, nego gledam žulja li taj problem zbog kojeg se ide i mene osobno. Na tome trebamo raditi.
No, građani su i s pravom sumnjičavi. Primjerice, nekoliko sindikalnih središnjica 1. svibnja slavi na jednoj strani, nekoliko na drugoj. Prema tome se čini da je i sindikalnim vođama važno tko će stajati na čelu kolone, a ne za radnika? Ne bih se složio. Prije svega sindikalne vođe moraju biti na čelu kolone. Oko 1. svibnja smo se malko razišli jer nam je kolega spočitavao da se sve završi na grahu u Maksimiru i da se sve potire. No, grah u Maksimiru je radnička tradicija. A 1. svibnja, bez obzira što se, naravno, koristi i da se upozori na probleme i obespravljenost, slavi rad, radnika i čovjeka. Tako taj praznik ima i prosvjedni, ali i slavljenički karakter. No, ono što je loše je to što se u prosvjednom maršu okupi puno, puno manje ljudi, nego kasnije u Maksimiru. Dakle, kasnije su spremni gunđati, ali nisu spremni doći prosvjedovati.
Možemo li na temelju svega ovoga reći i da je hrvatski radnik sam kriv za situaciju u kojoj se nalazi? Izravno nije kriv, ali bi ta situacija za radnike sigurno mogla biti poboljšana njihovim brojnim aktivnim sudjelovanjem u sindikalnim akcijama. Sindikati će ih vrlo jasno pozvati, sve će organizirati, a ostalo je osobna odluka pojedinca. Dakle, ja idem u prosvjed jer sam nezadovoljan, a ne ja mislim da treba prosvjedovati, ali drugi će to učiniti u moje ime.
Hoćemo li mi onda ove godine 1. svibnja imati sve sindikalne vođe na jednom mjestu? Kad je riječ o Zagrebu, vjerujem da će biti jedan prosvjed i da će se održati na Trgu bana Jelačića i u Maksimiru. O njegovoj organizaciji još uvijek se dogovaramo. Dakle, bit će govorni dio i slavljenički, no i na Jarunu će vjerojatno biti Radničke športske igre, koje organizira HUS. No, to nije u suprotnosti i ne znači da se mi ne slažemo. Mi ćemo se međusobno podržavati.
Dan žena i bivši sustav Kriva je to postavka. Dan žena nema nikakve veze s bivšim sustavom, to je međunarodni praznik. Taj dan se koristi kako bi se dodatno skrenula pozornost na probleme žena u svijetu. No, ono što nije dobro je to što je danas riječ o jednodnevnom događanju. O tim problemima bi se trebalo govoriti tijekom cijele godine. Tek rijetki tijekom cijele godine upozoravaju na to.
O ženama kako strožim šeficama Ne bih rekao da su strože, to je stvar naravi. Možemo govoriti da su temeljitije u puno toga i da, u neku ruku, ta njihova temeljitost dodatno dolazi do izražaja. Mi imamo i strogih kolega i kolegica, pa to ne bih vezao uz spolnost.
Loše iskustvo sa ženom šeficom Svi moji nadređeni bile su šefice i nijedna od tih šefica nije bila loša. Dapače, dobro smo se slagali. Jedna od njih me i hrabrila za ulazak u sindikat. Govorila je kako bih ja ovo mogao raditi, ali se nikada nije miješala u rad sindikata. Bila je izuzetno pravična i nije zloupotrebljavala svoj položaj, koji je bio moćan u jednoj moćnoj kući.
Prethodni članci:
arti-201003150569006 arti-201003100368006 arti-201003020786006
