Danijela Gluhan je mlada žena, koja je kao i brojni drugi građani Hrvatske, odlučila priuštiti sebi i svojoj mladoj obitelji stan. Te 2007. godine digla je kredit u švicarskim francima na trideset godina. Objašnjavajući zašto je odabrala baš tu valutu, Danijela kaže kako su švicarci bili "u modi“, a krediti su zaista bili najpovoljniji upravo u toj valuti.
Rata je otprilike godinu dana iznosila oko prihvatljivih 3.000 kuna, a onda je švicarac počao dramatično rasti, te joj je rata kredita u konačici narasla za otprilike trideset posto. I počela je panika.
Pojavila se agencija za nekretnine - u pravi čas
"Prvo smo mislili kako se riješiti tog zla", kaže Danijela za Deutsche Welle.
Oni koji su prošli takvo iskustvo znaju koliki je problem riješiti se i stana i kredita. Dakle, trebalo je vratiti banci kredit, prodati stan po razumnoj cijeni, pokušati se financijski 'pokriti' i nastaviti živjeti negdje. Prodaja stana u tim se trenucima činila kao nemoguća misija, jer je rast tečaja uzrokovao svojevrsnu paniku, te se odrazio i na tržište nekretninama. U prijevodu, bilo je sve manje onih koji se odlučuju na kupnju stana.
No, Danijela je jedna od rijetkih koja je imala sreću jer se nakon dvije godine od podizanja kredita uspjela spasiti. Stan je prodala jednoj agenciji za nekretnine koja se pojavila u pravom trenutku, a posrećilo joj se jer je stan uspjela prodati po cijeni po kojoj ga je kupila. Tako je zatvorila kredit i ne želi ni pomišljati da ikada više uđe u stambeni kredit ili, kako ona kaže 'dužničko ropstvo'.
"Mislim da je agencija tražila stanove za povratnike, i uspjeli smo 'utopiti stan'. Moram priznati da smo prodajom stana bili na nuli i nismo ostali nikome dužni. To je prošlo zaista bezbolno", priča Danijela.
Nema veze za novac, najvažnije da se riješila zla
Na pitanje što je s dvije godine plaćanja rate kredita od otprilike tri i pol tisuće kuna, što je na neki način novac 'bačen kroz prozor', Danijela kaže kako je najvažnije da se riješila zla. Neku vrstu stanarine bi plaćala u svakom slučaju, jer negdje je morala stanovati.
"Bit ću podstanar, tako je puno lakše živjeti, stanarina i rata od kredita su razlika 'nebo i zemlja'. Bolje je biti podstanar. Jer ako netko digne kredit, stan postaje njegov tek nakon trideset godina. I tada čovjek ima četiri zida u tko zna kakvom stanju. A za najam stana uvijek se nekako skupi novac", smatra danas Danijela.
Nažalost, ne mogu svi dužnici u švicarcima imati istu sreću u kidanju ove 'omče oko vrata', a neki se i ne žele odreći nekretnina koje su kupili: kakogod, nadamo se da će im 2012. godina biti manje stresna od ove.
